Zemunski klan

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Zemunski klan je jedan od klanova srpske mafije u Beogradu. Naziv je dobio po tome što mu je sjedište u Zemunu, u jednoj od beogradskih općina. Svoj vrhunac doživljava od 2000. do 2003. kada je bio jedna od najmoćnijih kriminalnih organizacija u jugoistočnoj Europi.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Skupina "Peca" je uhićena 1992. godine. Jedan od članova ove skupine bio je Dušan Spasojević, koji će kasnije postati vođa Zemunskog klana.[1]

Klan dobiva na snazi neposredno poslije pada Slobodana Miloševića sa trona, a jedan dio utjecajnih članova Crvenih beretki uključujući i Milorada Ulemeka Legiju se pridružuje klanu ili simpatizira s njima. Ove osobe su bile vojno trenirane, imale su ratno iskustvo i bile su povezane sa srpskom tajnom policijom, UDBOM.

700 kg heroina je pronađeno u rujnu 2001., u jednom bankovnom sefu iznajmljenom od srpske sigurnosne službe u centru Beograda. Ovaj čin, ilegalnog čuvanja heroina nije do sada razjašnjen.[2]

U razmjenu za informacije o kosovskim teroristima, Zemunski klan su srpske specijalne snage obučavale 2001. na "specijalnim treninzima" .[2] Poslije ubojstva Arkana, Milorad Ulemek je uz logističku podršku službe sigurnosti dobio zadatak likvidacije Arkanovih ubojica i za taj zadatak je izabrao Dušana Spasojevića i njegov Zemunski klan, koji izvršavaju seriju ubojstava. Kasnije na zahtjev Legije učestvuju u pokušaja ubojstva Vuka Draškovića u Budvi a postoje i indicije da su odigrali i ulogu u ubojstvu novinara Slavka Ćuruvije.[3]

Tijekom perioda započetog s agresijom na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, a koji se završava s ubojstvom srpskog premijera Zorana Đinđića u ožujku 2003., veze između srpske mafije i srpske vlade bile su očigledne i korupcija je bjesnila u skoro svim segmentima Vlade, od granične policije do sudstva. Đinđića je ubio 12. ožujka 2003., člana Crvenih beretki, Zvezdan Jovanović. Srpska policija započinje opširnu akciju protiv kriminala u Srbiji pod nazivom "Sablja" u kojoj je uhićeno više od 10 000 osoba.[4] Milan Sarajlić, zamjenik državnog tužitelja Srbije, uhićen je i priznao je da je bio na platnoj listi Zemunskog klana.[5] Crvene beretke su raspuštene 23. ožujka 2003. godine.[6]

Objavljeno je 2006., da je Dušan Spasojević, vođa Zemunskog klana bio u vezi s vođom radikala, Vojislavom Šešeljem, kojem je dao informacije o visoko profiliranim ubojstvima izvršenim u Srbiji, što je Šešelj spomenuo u svojim knjigama.[7] Jedan od izvora prihoda Zemunskog klana bio je novac koji su dobivali od otmica poznatih osoba. Neke od osoba koje je Zemunski klan oteo bile su: Vuk Bajrušević (beogradski bogataš), Stefan Živojinović (sin Lepe Brene), Dragoslav Vuković (novosadski privrednik), Milenko Aleksić (subotički poslovni čovjek), Miroslav Mišković (predsjednik Delta Holdinga).[8]

Argentinska policija je u studenom 2009., uhitila pet srpskih kurira i zaplijenila njihova 492 kg kokaina u Buenos Airesu, što je bila jedna od najvećih zapljena u 2009.[9] Pravci kretanja droge bili su iz Urugvaja i argentine prema Južnoj Africi i prema sjevernoj Italiji ili prema Turskoj i Crnoj Gori, ali i preko hrvatske luke Rijeka. Srpski stručnjaci su procijenili da je oko 10 000 rasturivača droge (tzv. dilera ili tapkaroša) djelovalo u Srbiji, a koji su bili pripadnici 5 glavnih organiziranih skupina u Srbiji.[10]

Paket s 5 kg kokaina je zaplijenjen iz Paragvaja, a 4 Beograđana, članova Zemunskog klana su uhićeni.[11] Ova zapljena bila je dio operacije Balkanski ratnik; internaconalno koordinirane koja je bila usmjerena prema Zemunskom klanu i njegovom vođi Željku Vujanoviću.[11][12][12]

Sretka Kalinića je u lipnju 2010., u Zagrebu ranio mafijaš Miloš Simović, za kojeg se govorilo da je i on kao i Kalinić učestvovao u uroti oko ubojstva Zorana Đinđića.[13] Sretko Kalinić i Miloš Simović su bili pripadnici Zemunskog klana koji su se sklonili u Hrvatsku, jer ih je srpska policija tražila. Sretko Kalinić je tijekom Domovinskog rata bio pripadnik srpske paravojne formacije tzv. Knindža. Kasnije je isporučen Srbiji.

U veljači 2012. godine je u Valenciji uhićen vođa Zemunskog klana, Luka Bojović, zajedno sa svojim suradnicima također pripadnicima klana, Vladimirom Milisavljevićem, Vladimirom Mijanovićem, i Sinišom Petrićem.

U ožujku 2013., u Beogradu je ubijen Nikola Bojović, brat Luke Bojovića.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. U popularnom CZ-u su ležali Ljuba Zemunac, Arkan, Skole, Voja Amerikanac, Dafina, Ceca, a danas su tu Cvjetin, Legija, Zvezdan, Nenad Opačić i mnogi drugi članovi zemunskog klana. Novine.ca. Pristupljeno 10. srpnja 2010.
  2. 2,0 2,1 "Working Paper" Anastasijević
  3. Otmice Zemunskog klana, Mile Novaković, str. 22-23, ISBN 978-867446-229-4
  4. Green, P. 5. svibnja 2003. For Partying Mobsters, the Morning After: Prison. NY Times
  5. Serbian prosecutor admits being on gangster payroll. The Independent. London. 21. ožujka 2003. Pristupljeno 23. svibnja 2010.
  6. Organized Crime in the Western Balkans
  7. News - Comments - Šešelj's alleged ties with Zemun Gang revealed. B92. Pristupljeno 10. srpnja 2010.
  8. Otmice Zemunskog klana, Mile Novaković, ISBN 978-867446-229-4
  9. News - Crime & War crimes - Op Balkan Warrior suspect extradited. B92. 18. siječnja 2010. Pristupljeno 10. srpnja 2010.
  10. Serbia: Cheap drugs and corruption fuels mafia expansion. Adnkronos.com. 7. travnja 2003. Pristupljeno 20. rujna 2011.
  11. 11,0 11,1 Serbia: Four arrested for cocaine smuggling - Adnkronos Security. Adnkronos.com. 7. travnja 2003. Pristupljeno 10. srpnja 2010.
  12. 12,0 12,1 News - Crime & War crimes - Balkan Warrior expanded to two new suspects. B92. Pristupljeno 10. srpnja 2010.
  13. Zagreb: Sretko Kalinić was shot