Srpska mafija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Srpska mafija (srp. Cpпска мафија ) je naziv koji se koristi za različite kriminalne organizacije iz Srbije ili sastavljene od osoba srpske narodnosti u srpskoj dijaspori. Ove organizacije su se prvenstveno bavile krijumčarenjem oružja, robe, droge, reketiranjem i ilegalnim igrama na sreću. Mafija je sastavljena iz nekoliko glavnih organiziranih skupina, koje imaju ogranke diljem Europe.

Često su pripadnici srpske mafije radili i kao ubojice za UDBU a veliki dio njih se borio na srpskoj strani u agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu organizirani u paravojne postrojbe Srpske dobrovoljačke garde, Srpske garde i dr. Pored Arkana koji je najpoznatiji primjer mafijaša koji je sudjelovao u ovim agresijama, jedan od najpoznatijih je i Milorad Ulemek Legija kasniji zapovjednik Crvenih beretki koje su sudjelovale u planiranju i samom ubojstvu srpskog prermijera Zorana Đinđića.[1] Diljem svijeta poznata je i skupina Pink Panteri, koja se specijalizirala za krađe nakita.

Povijest[uredi VE | uredi]

Ljuba Zemunac je bio poznat kao "Capo di tutti capi" (kum) srpske mafije tijekom 1970-ih i 1980-ih. On i njegova skupina su operirali u ovom periodu u Njemačkoj i Italiji. Ubio ga je 1986. njegov rival Goran Vuković koji je pak kasnije ubijen u Beogradu 1994. godine.

Parkiralište u Palmotićevoj ulici, dva dana nakon atentata na Ivu Pukanića. Znatiželjni prolaznici i jedna TV kamera još uvijek promatraju lokaciju.

Sreten Jocić djelovao je u Nizozemskoj i postao je jednim od najmoćnijih gangstera preuzimajući vlast nad krijumčarenjem drogama u Nizozemskoj.[2] Krijumčarena droga bio je kokain koji je nabavljan iz Kolumbije[2]. Sretena Jovića pored nadimka Joca Amsterdam nazivaju i "Kraljem kokaina".[3] On je radio za "Duju" Bećirovića, u jednom periodu krijumčareći drogu i živeći u Bugarskoj sve do uhićenja 2002.[2] Vrativši se u Srbiju preuzima nasilno tuđa poduzeća, uz pomoć tzv. Surčinskog klana,[2] (jedan od tri najjača klana u Beogradu). Kasnije je bio umiješan u ubojstvo auto-bombom hrvatskih novinara Ive Pukanića i Nike Franjića.

"Željko Ražnatović Arkan" bio je uspješan pljačkaš banaka po Zapadnoj Europi 1970-ih. Bio je osuđivan ili su za njim bile izdate tjeralice u Belgiji, Nizozemskoj, Švedskoj, Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i Italiji. Ipak uspjevao je pobjeći iz više zatvora, često uz nerazjašnjene okolnosti, povezujući se sa nekoliko poznatih kriminalaca tog vremena s područja bivše države. U Srbiju se vraća 1980-ih uključujući se u ilegalne poslove a bio je i vođa Delija, navijača nogometnog kluba Crvena zvezda.[4]

Porast kriminala započinje 1991. kada dolazi do stvaranja većeg broja kriminalnih organizacija kao direktne posljedice pljački po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ali i usljed sankcija Srbiji koje su dovele do povećanog krijumčarenja. Ekonomska katastrofa u Srbiji prouzročila je da se jedan dio osoba, bivših vojnika i mladića pridružuje kriminalnom miljeu.

1992. godine , članovi "Peca" bande uhićeni su u koordiniranoj policijskoj akciji. Jedan od uhićeni, Dušan Spasojević, će kasnije postati vođa Zemunskog klana.[5] Mladi mafijaš iz beogradske četvrti Voždovac, Aleksandar Knežević "Knele", ubijen je u listopadu iste godine, a sa njegovim ubojstvom započinje kratak ali vrlo nasilan rat bandi beogradskog podzemlja. On je bio sin beogradskog kriminalca "Buce Al Kaponea".[5]

Željko Ražnatović Arkan je osnovao Srpsku dobrovoljačku gardu tzv. (Arkanove tigorove), srpsku paramilitarnu postrojbu koja se borila u agresiji na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Članovi postrojbe su uglavnom regrutirani među huliganima, navijačima NK Crvene Zvezde ali i među srpskim gangsterima.[4] Stacioniran u Erdutu sa svojom jedinicom izvršio je ubojstva većeg broja mještana civila hrvatske i mađarske nacionalnosti u Dalju, Aljmašu i Erdutu. Arkanovi tigrovi su poznati i po tome što su na ratištima profitirali kroz krađu i pljačku. Arkan je 1993. osnovao Stranku srpskog jedinstva. Poslije povratka sa ratišta u Hrvatskoj, Arkan je bio najmoćniji član srpske mafije.

Arkan je kasnije oženio pjevačicu turbo-folk glazbe Svetlanu Ražnatović koja se također kretala u kriminalnom miljeu a kasnije je bila u kućnom pritvoru zbog pronevjera u NK Obilić i zbog 11 ilegalno posjedovanih strojnica pronađenih u njenoj kući poslije ubojstva premijera Zorana Đinđića.[6]

Slobodan Milošević, predsjednik Srbije. Isporučen je u lipnju 2001. Međunarodnom sudu u Haagu za zločine u bivšoj Jugoslaviji. Optužnica ga je teretila za zločine na Kosovu, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Slobodan Milošević, bivši predsjednik Srbije, štitio je mafiju u zamjenu za političke usluge, imajući direktan uvid u njene aktivnosti. U to vrijeme mafija se bavila krijumčarenjem cigareta, alkohola i goriva. Poslovni čovjek Stanko Subotić, bio je osoba koja je ostvarila najveću dobit u to vrijeme, pošto je potražnja za gorivom i cigaretama bila velika zbog sankcija. Subotićeva neto vrijednost procjenjena je na 650 mil. eura.[7] Poslije Miloševićevog pada, Subotić se povezao s predsjednikom Crne Gore Milom Đukanovićem, koji mu je garantirao političke usluge baš kao Milošević drugim kriminalcima prije.[8]

Od 1994.-2000., krijumčarenjem cigareta u Italiji operirala je srpska mafija u suradnji s talijanskom mafijom.[9]

Srpskim i crnogorskim vojnicima poslije povratka sa ratišta ovo je bio način ostvarivanja profita, okrećući se ka kriminalu. Najčešća kriminalna (ne)djela bila su ubojstva, otmice, krijumčarenje drogama i cigaretama, pljačke, pranje novca, reketiranje i ilegalna proizvodnja softwara.[1]

350 kilograma heroina je 1998. zaplijenjeno na srpsko-bugarskoj granici.[10]

Arkan je ubijen 15. sječnja 2000., u predvorju hotela InterContinental u Beogradu. Ubojica, 23-godišnji policajac, Dobrosav Gavrić, imao je kontakte s mafijom mada se smatra da je ubojstvo politički motivirano, navodno jer je pregovarao sa Haškim tribunalom o dokazima protiv Miloševića u zamjenu za oslobađanje od optužnice.[11].

Slobodan Milošević je skinut s trona na prosvjedima 5.listopada 2000. Ipak uskoro dolazi do krvavih svađa među različitim beogradskim klanovima. Ove svađe uskoro prerastaju u otvoreni rat u kom je veliki dio mafijaških vođa ubijen.[12]

Izračunato je da je 2000. godine ukupanna ilegalna dobit u Srbiji iznosila 841.000.000 Eura.[13]

Spomenik Ivanu Stamboliću

25 kolovoza 2000. Ivan Stambolić, bivši Miloševićev mentor i bivši predsjednik Srbije otet je na Košutanjaku u Beogradu, neposredno pred savezne izbore kada je napomenuo da se želi uključiti u utrku za predsjednika Jugoslavije, i tada nestaje bez traga. Ostaci Ivana Stambolića pronađeni su na Fruškoj Gori 28. ožujka 2003. Ubijen je istog dana kada je otet a ubojstvo je izvršio Zemunski klan. Sahrana je održana 8. travnja na Topčideru sa svim državnim počastima i prisustvom izaslanstva vlade Srbije.

U ranim 2000-im, Mafija je imala više novca od srpske vlade i bila je bolje naoružana nego srpska armija i policija, prema izjavi Dušana Mihajlovića, bivšeg ministra unutarnjih poslova Srbije. Prostitutke iz Rusija, Bjelorusije i Ukrajine krijumčarene su u Srbiju. Kada je Milošević izgubio vlast, Mafija počinje tražiti nove kontakte u vladi.[8] U rujnu 2001., 700 kilograma nađeno je u bankovnom pretincu iznajmljenom od službe državne sigurnosti Srbije u Beogradu. Ovaj slučaj nikada nije razjašnjen.[10] U razmjenu za informacije o kosovskim teroristima, Zemunski klan su srpske specijalne snage obučavale na "specijalnim treninzima" .[10]

U 2011., Dr. Gilly McKenzie, stručnjak Interpola za organizirani kriminal, u svojoj "Bijeloj knjizi" objavio je imena 52 kriminale organizacije u Srbiji, a nijedna od njih nije uništena do kraja te godine. Iste godine je zaključeno da reketiranje i "zaštitu" u lukama na obalama Crnog mora, provode zajedno srpski, ruski i ukrajinski kriminalci.[14]

Predsjednika vlade Zorana Đinđića ubili su ga 12. ožujka 2003., članovi specijalnih snaga Srbije,Crvene beretke

Tijekom ovog perioda koji je započeo ratom a završio ubojstvom Zorana Đinđića u ožujku 2003., veze između Mafije i Vlade bile su očigledne a korupcija je bjesnila u skoro svim segmentima Vlade, od granične policije do sudstva.

12. ožujka 2003., predsjednika vlade Srbije Đinđića, ubio je član Crvenih beretki (Arkanovih tigorova), Zvezdan Jovanović.

Legija je također bio umješan u ubojstvo i osuđen je na kaznu zatvora od 50 godina. Đinđić je imao veze sa Surčinskim klanom koje su datirale još iz vremena smjene Miloševića. Vlada započinje veliku akciju protiv organiziranog kriminala - "Sablja", sa preko više od 10 000 uhićenih. Veliki broj centara u kojima su se kriminalci kretali, zatvoren je poslije akcije,[12] 123 kriminalne grupe stavljene su pod lupu sa 844 člana koji su čekali na presudu; 3 949 osobe su optužene za kriminalne radnje. 28 kilograma heroina, 44 837 kilograma marihuane, 4 960 kilogramsa sintetičkih droga i 688 ukradenih automobila je pronađeno samo u jednom danu.[15] Milan Sarajlić, zamjenik državnog tužitelja, je uhićen istog dana a kasnije je priznao da je bio na platnoj listi Zemunskog klana.[16]

U studenom 2003., u policijskoj akciji u Beogradu pronađeno je 140 kilograma marihuane a 4 osobe su uhićene.[17] Crvene beretke su raspuštene 23. ožujka 2003.[1]

2005., potvrđeno je da Srbija svakodnevno bilježi gubitke u iznosu 7,5 mil. dinara zbog posljedica ekonomskog kriminala, što se procjenjuje na godišnjoj razini oko 200 mil. Eura.[13]

Objavljeno je 2006., da je Dušan Spasojević, vođa Zemunskog klana, bio u vezi s vođom radikala, Vojislavom Šešeljem, kojem je dao informacije o visoko profiliranim ubojstvima izvršenim u Srbiji, što je Šešelj spomenuo u svojim knjigama.[18]

U sječnju 2009., ministar vanjskih poslova Ivica Dačić procjenjuje da nekih 30-40 ozbiljnih organiziranih krimunalnih grupa djeluje na teritoriju Srbije.[19] U ove brojke se ne ubrajaju manje grupe već samo organizirane koje su bile uključene u krijumčarene droge, oružja, ljudi, ubojstva i reketiranje.

Policija je zajedničkom akcijom službe državne sigurnosti i američke DEA-e, presrela pošiljku kokaina tešku 2.8 tona i vrjednu 120 mil. Eura[20]17. listopada 2009., koja se nalazila na brodu koji je plovio iz Urugvaja[21][22][23] 31. listopada 2009., srpska policija je uhitila preko 500 osoba u najvećoj akciji protiv droge do tada u Srbiji.[23] Ministarstvo unutarnjih poslova organiziralo je akciju pod nazivom Morava, kojom se željela spriječiti rasprodaja droge po osnovnim i srednjim školama, klubovima, kafićima i obuhvatila je oko 2000 policajaca diljem Srbije.[24]

Argentinska policija je u studenom 2009., uhitila pet srpskih kurira i zaplijenila 492 kg kokaina u Buenos Airesu,[23] što je bila jedna od najvećih zaplijena u 2009.[25] Pravci kretanja droge bili su iz Urugvaja i Argentine prema Južnoj Africi ili prema sjevernoj Italiji ili prema Turskoj i Cnoj Gori, ali i preko hrvatske luke Rijeka.[23] Srpski stručnjaci su procjenili da je oko 10 000 rasturivača droge (tzv. dilera ili tapkaroša) djelovalo u Srbiji a koji su pripadali 5 glavnih organiziranih skupina u Srbiji.[26]

Ova zapljiena bila je dio operacije Balkanski ratnik; međunarodno koordinirane koja je bila usmjerena protiv Zemusnkog klana i njegovog vođe Željka Vujanoviću.[21]

Ivica Dačić je u prosincu, 2009., izjavio "da pola srpskih sportskih klubova su vođeni od osoba povezanih s organiziranim kriminalom".[27] 21 kg heroina (vrijednosti 1.5 mil. dolara) pronađeno je u Beogradu u stanu iznajmljenom od osobe crnogorske narodnosti. Pošiljka je prokrijumčarena iz Turske.[28]

Parcela veličine 81,000 m2 koju je Zemunski klan ilegalno posjedovao u Šilerovoj ulici u Zemunu, i gdje je bilo sjedište klana, zaplijenjena je.[25] Operacija Balkanski ratnik je do 21. siječnja obuhvatila 19 osumnjičenih, od kojih je 9 bilo u pritvoru a među uhićenima bili su Darko Šarić[29] i Goran Soković, prijatelji Željka Vujanovića.[21] Istog dana je srpska policija uhitila skupinu od 8 članova koja je tijekom perioda od preko dvije godine krala naftu Naftne Industrije Srbije i na taj načih oštetila naftnu kompaniju nekoliko stotina tisuća Eura, a među uhićenima je bio i član MUP-a Srbije.[30]

Visokorangirani članovi srpske vlade izjavili su 10. veljače da su ozbiljnje prijetnje smrću zaprimljene od narko skupina koje su se odnosile na predsjednika Borisa Tadića, Ivicu Dačića, i Miljka Radisavljevića, među ostalima.[20]

Skupina od 6 pljačkaša iz Beograda je uhićena 18. veljače da je od 2008. ukrala više od 10 mil. dinara iz banka, pošti, benzinskih stanica i dućana. Svi su bili u starosnoj dobi 18 - 23 godine.[31]

Ministar unutarnjih poslova Srbije, Ivica Dačić, rekao je 19. veljače da je više od 50 osoba uhićeno tog dana u akcijama usmjerenim protiv financijskog kriminala i pranja novca u Valjevu, Novom Sadu, Beogradu, Šapcu, Sremskoj Mitrovici, Čačku i Somboru.[32]

U ožujku 2010., Stanko Subotić, poznat kao Cane, vođa tzv. "Duhanske mafije" i čovjek sa internacionalne tjeralice, optužio je crnogorskog političara Nebojšu Medojevića, da je organizirao medijski lov na njega. Medojević je tvrdio da su se Cane i Darko Šarić krili u vili crnogorske policije u Žabljaku, dok je Cane u jednom intervjuu tvrdio da je tada bio u Genevi.[33] Nejasno je zašto je Zoran Đinđić, koji je smatran demokratskim vođom, pozvao svoga prijatelja Stanka Subotića da investira u Srbiju poslije pada Miloševića ako je Subotić uistinu bio na čelu duhanske mafije.

11. ožujka, veoma poznati "poduzetnik" je uhićen sa 1,2 kilograma heroina koji se trebao preprodati u Jagodini.[34]

19. ožujka, Boris Tadić je objavio sveopći rat srpskoj mafiji, posebice onoj grani koja je krijumčarila droge, jer je smatrano da upravo ona najveća prijetnja društvu. Tadić je imao dokaze sa su srpski karteli pokušali ući u državne institucije i na taj način destabilizirati vladu. "Posljednje zaplijene imovine dokazuju da su ove skupine prale narko novac investirajući ga ne samo u njihove osobne kući i zemljišta već i u turizam, poduzeća i distribucijom tiska," izjavio je Tadić.[35]

28. ožujka 2010., 2 Bošnjaka iz Novog Pazara uhićena su u Zračnoj luci Zagreb s najmanje 1,7 kilograma kokaina. Čisti kokain donijeli su iz Lime, a u Peruu su proveli oko mjesec dana putujući tamo iz Beograda. Drogu su ušili u odjeću a njena vrijednost na hrvatskim ulicama procjenjuje se oko 70 tisuća Eura. [36]

U travnju 2010., zaključeno je da je klan Darka Šarića planirao akciju protiv srpskih zvaničnika, uključujući i predsjednika. Šifrirane poruke u lokalnim novinama, istražitelji uspiju dešifrirati ustanovljavajući da je Šarićev klan planirao ubiti zvaničnike u policiji i službi sigurnosti u sinhroniziranoj akciji, koji su im stajali na putu, jer je poslije akcije Balkanski ratnik kriminal smanjen u Srbiji i Crnoj Gori.[37]

14. svibnja, 2010., 3 Srbina koji su radila kao zaštitari jednog od bolivijskih narko vođa ubijena su u sukobu suparničkih skupina a vođa je otet.[38]

Ministar unutarnjih poslova, Ivica Dačić, objavio je da je u 2009. godini, policija otkrila sedam organiziranih skupina i uhitila 86 osoba. Rekao je da je na kraju 2009. registrirano 27 skupina koje su aktivno djelovale, a svaka je imala više od 200 članova.[39]

U tijeku je istraga protiv članova Zemunskog klana u kojoj se tvrdi da je Šešelj naručio ubojstvo Tomislava Nikolića.[40]

Objavljeno je 2010., da je Šarićeva skupina 2008. i 2009., izgurala talijansku 'Ndranghetu s tržišta drogama. Skupina je nudila kokain bolje kvalitete koji je bio jeftiniji, uvežen iz Južne Amerike. Akcija Balkanski ratnik bila je vrlo uspješna a uhićeno je više od 80 osoba. Članovi iz dvije organizacije bili su među uhićenima; jedna talijanska s članovima iz Milana i drugih gradova sjeverne Italije i druga, srpska grana, s članovima iz Srbije, Crne Gore i Slovenije. Srpska grana operira diljem cijele Europe i Južne Amerike. [41][42]

U Španjolskoj je u veljači 2012., uhićen vođa Zemnunskog klana, Luka Bojović, i nekoliko članova klana.[43] Veliki broj uhićenih članova Zemnunskog klana posjedovo je hrvatske putovnice.[44]

U ožujku 2014., uhićen je narkobos Darko Šarić.[45]

Politički zločini s potpisom mafije[uredi VE | uredi]

U Miloševićevj Srbiji se nije znalo da li političari kontroliraju kriminalce ili je obrnuto. Često su kriminalci odrađivali prljave poslove za službu državne sigurnosti.

  • Branislav Matić Beli, novčano pomagao Srpski pokret obnove, ubijen u Beogradu 4. kolovoza 1991. [46]
  • Novinarka Duge Dada Vujasinović ubijena je 1994.,[47] vjerojatno zbog neprijatnog članka o srpskom kriminalcu Arkanu.
  • Zoran Todorović Kundak, generalni sekretar JUL-a ubijen je 24. listopada 1997. u Beogradu. Bio je direktor Beopetrola[48] u vrijeme sankcija protiv Srbije, a politički angažman je koristio za slabljenje konkurencije i time je stekao veliki broj neprijatelja.
  • Radovan Stojičić Badža, načelnik odjela javne sigurnosti MUP-a Srbije ubijen je 10. travnja 1997. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije ga je naveo kao člana udruženog zločinačkog pothvata.[49] a njegovo ime je spominjano vezano uz šverc cigaretama.[50]
  • Živorad Žika Petrović, generalni direktor JATa ubijen je 25. travnja 2000. u Beogradu. [51] Motivi su suženi na dvije mogućnosti: njegova saznanja o iznošenju novca iz zemlje zrakoplovima JAT-a ili nelegalnosti pri kupovini zrakoplova.
  • Pavle Bulatović, ministar obrane Savezne Republike Jugoslavije ubijen u Beogradu 7. veljače 2000. Komisija koja je istraživala njegovo ubojstvo je tvrdila da je ubijen jer je htio spriječiti nelegalnosti pri kupnji vojne opreme.[52]
  • Novinar, Slavko Ćuruvija ubijen je na Uskrs 11. travnja 1999., istovremeno kada je NATO bombardirao Beograd. Motiv ubojstva je bio političke prirode[53] jer je Ćuruvija kritizirao vladajuću garnituru.
  • U atentatu na Ibarskoj magistrali 3. listopada 1999., su poginule četiri osobe, suradnici vođe SPO-a Vuka Draškovića.[54] Vuk Drašković se izvukao s manjim ozljedama a režim je pokušao prikazati atentat kao promentnu nesreću.
  • Ivan Stambolić otet je 25. kolovoza 2000. godine a tijelo je nađeno 3 godine kasnije kada je jedan od ubojica progovorio o ubojstvu. Ivana stambolića ubila je tajna policija po Miloševićevom naređenju. [55].
  • Sudija istražnog suda Nebojša Simeunović je nestao 6. listopada 2000., a tijelo mu je pronađeno u Dunavu mjesec dana kasnije. Policija je objavila da se radi o samoubojstvu. Simeunović je odbio potpisati nalog policije i generalštaba vojske Jugoslavije za uhićenje Nebojše Čovića i Borisa Tadića, kao i štrajkaše rudnika Kolubara koji su podržavali Koštunicu kojem su pokradeni glasovi na izborima za predsjednika. [56]
  • Pomoćnika načelnika resora Javne sigurnosti MUP-a Srbije, Boško Buha ubijen je 10. lipnja 2002. u Novom Beogradu. Boško Buha je otvoreno govorio o političkoj pozadini nekih nerazjašnjenih ubojstava no postoje indicije da je i sam bio upleten u neke nečasne radnje. [57]
  • Dana 12. ožujka 2003. godine u 12:25 ispred zgrade Vlade Republike Srbije u Beogradu, izvšen je atentat na Zorana Đinđića, tadašnjeg srpskog premijera.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 ''Organized Crime in the Western Balkans'' (PDF) pristupljeno 20. rujna 2011.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Joca Amsterdam – Most Powerful Balkan Criminal. Javno (30. listopada 2008.)
  3. Joca Amsterdam: I Did Not Kill Ivo Pukanic - Bomb in Nacional Weekly - Crime - Archive - Current Events - Croatia - Dalje.com. Javno.com (31. listopada 2008.) pristupljeno 10. srpnja 2010.
  4. 4,0 4,1 "Gangster's life of Serb warlord", BBC, objavljeno 15. siječnja 2001.
  5. 5,0 5,1 U popularnom CZ-u su ležali Ljuba Zemunac, Arkan, Skole, Voja Amerikanac, Dafina, Ceca, a danas su tu Cvjetin, Legija, Zvezdan, Nenad Opačić i mnogi drugi članovi zemunskog klana. Novine.ca pristupljeno 10. srpnja 2010.
  6. http://www.theguardian.com/world/2011/mar/29/serb-singer-ceca-charged
  7. Berislav Jelinić. Nacional.hr. Nacional.hr pristupljeno 20. rujna 2011.
  8. 8,0 8,1 "Serbian gangs richer than government", BBC, objavljeno 20. lipnja 2001.
  9. News - Region - Cigarette smuggling hearing postponed again. B92 (19. siječnja 2010.) pristupljeno 10. srpnja 2010.
  10. 10,0 10,1 10,2 "Working Paper" Anastasijević
  11. Smrt kriminalca ili smrt svedoka?
  12. 12,0 12,1 Green, P. "For Partying Mobsters, the Morning After: Prison", NY Times, objavljeno 5. svibnja 2003.
  13. 13,0 13,1 Polis OSCE Report 2000-2005 (PDF) pristupljeno 20. rujna 2011.
  14. Transnational organized crime and international security: business as usual?, Books.google.se pristupljeno 20. rujna 2011.
  15. nikolic.vp (PDF) pristupljeno 10. srpnja 2010.
  16. "Serbian prosecutor admits being on gangster payroll", The Independent, objavljeno 21. ožujka 2003. pristupljeno 23. svibnja 2010.
  17. Serbian Government >> News >> Home news >> Police confiscate 140 kg of marijuana, four arrested. Arhiva.serbia.gov.rs (24. studenoga 2003.) pristupljeno 20. rujna 2011.
  18. News - Comments - Šešelj’s alleged ties with Zemun Gang revealed. B92 pristupljeno 10. srpnja 2010.
  19. News - Crime & War crimes - Dačić on organized crime groups. B92 (21. siječnja 2009.) pristupljeno 10. srpnja 2010.
  20. 20,0 20,1 Serbia's drug mafia threatens top officials daily - Europe - World. Dalje.com (10. veljače 2010.) pristupljeno 10. srpnja 2010.
  21. 21,0 21,1 21,2 News - Crime & War crimes - Balkan Warrior expanded to two new suspects. B92 pristupljeno 10. srpnja 2010.
  22. Serbia: Four arrested for cocaine smuggling - Adnkronos Security. Adnkronos.com (7. travnja 2003.) pristupljeno 7. listopada 2010.
  23. 23,0 23,1 23,2 23,3 Serbia: Drug busts will have 'little impact' on mafia. Adnkronos (27. studenoga 2009.)
  24. News - Politics - More than 500 arrests in police raids. B92 (31. listopada 2009.) pristupljeno 10. srpnja 2010.
  25. 25,0 25,1 News - Crime & War crimes - Op Balkan Warrior suspect extradited. B92 (18. siječnja 2010.) pristupljeno 10. srpnja 2010.
  26. Serbia: Cheap drugs and corruption fuels mafia expansion. Adnkronos.com (7. travnja 2003.) pristupljeno 20. rujna 2011.
  27. News - Crime & War crimes - "Half of sports clubs led by mafia". B92 (31. prosinca 2009.) pristupljeno 10. srpnja 2010.
  28. Independent Online. News - World: Serb police seize R11m heroin haul. Iol.co.za pristupljeno 10. srpnja 2010.
  29. Biography for Darko Šarić. Reportingproject.net pristupljeno 20. rujna 2011.
  30. News - Crime & War crimes - 8 arrested for stealing oil from NIS. B92 (21. siječnja 2010.) pristupljeno 10. srpnja 2010.
  31. News - Crime & War crimes - Group of robbers arrested. B92 (18. veljače 2010.) pristupljeno 10. srpnja 2010.
  32. News - Crime & War crimes - 50 suspects arrested in police raids. B92 (19. veljače 2010.) pristupljeno 10. srpnja 2010.
  33. News - Politics - Crime suspect accuses businessmen, Port of Belgrade. B92 (16. ožujka 2010.) pristupljeno 10. srpnja 2010.
  34. News - Crime & War crimes - "Entrepreneur" arrested with 1.2 kilos of heroin. B92 (11. ožujka 2010.) pristupljeno 10. srpnja 2010.
  35. Tadic vows all-out war on organised crime - Europe - World. Dalje.com (19. ožujka 2010.) pristupljeno 10. srpnja 2010.
  36. News - Crime & War crimes - Two Serbian citizens arrested for cocaine smuggling. B92 (28. ožujka 2010.) pristupljeno 10. srpnja 2010.
  37. News - Politics - "Drug gang planned to kill top officials". B92 (12. travnja 2010.) pristupljeno 10. srpnja 2010.
  38. News - Crime & War crimes - Bodies of victims to be flown home from Bolivia. B92 (26. svibnja 2010.) pristupljeno 10. srpnja 2010.
  39. News - Politics - "Crime groups, separatists main threat". B92 (30. lipnja 2010.) pristupljeno 10. srpnja 2010.
  40. News - Politics - SNS leader on assassination claims. B92 (30. lipnja 2010.) pristupljeno 10. srpnja 2010.
  41. News - Drug arrests in Serbia, Montenegro, Italy. B92 pristupljeno 20. rujna 2011.
  42. News - "Šarić gang squeezed Italian mafia out". B92 pristupljeno 20. rujna 2011.
  43. http://www.pressonline.rs/info/politika/202868/uhapseni-luka-bojovic-vlada-budala-i-jos-dve-osobe.html
  44. http://www.vecernji.hr/hrvatska/zastrasujuce-je-da-medjunarodni-kriminalci-imaju-nase-putovnice-377445
  45. http://www.vecernji.hr/balkan/uhicen-narkobos-darko-saric-927456
  46. http://www.blic.rs/stara_arhiva/feljton/51746/Scenario-za-devet-likvidacija
  47. http://www.vreme.com/cms/view.php?id=1006665
  48. http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/375031/Ubistva-koja-policija-nije-resila-vise-od-10-godina
  49. Tužilac Međunarodnog suda protiv Slobodana Miloševića - Druga izmenjena optužnica. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (23. oktobar 2002) pristupljeno 29. lipnja 2013
  50. http://www.blic.rs/Vesti/Hronika/316541/Finale-sudjenja-Stojcicevoj-grupi-za-sverc-cigareta-tokom-90tih
  51. http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2000&mm=04&dd=26&nav_category=1&nav_id=6416
  52. http://www.vreme.com/arhiva_html/475/03.html
  53. http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/hronika/aktuelno.291.html:473197-Konacno-reseno-ubistvo-Curuvije
  54. http://www.kurir-info.rs/milosevicev-kamion-ubica-clanak-1301309
  55. http://www.politika.rs/rubrike/Tema-nedelje/Osma-sednica-dvadeset-godina-kasnije/t41111.lt.html
  56. http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/aktuelno.69.html:310739-Dokazi-o-smrti-sudije-quotstrogo-poverljiviquot
  57. http://www.vreme.com/cms/view.php?id=315943