Štikovo

Štikovo
	Pogled na Štikovo
Država	Hrvatska
Županija	Šibensko-kninska
Općina/grad	Drniš
Najbliži veći grad	Drniš
Površina	25,5 km2
Koordinate	43°54′50″N 16°19′13″E / 43.913971°N 16.320276°E
Stanovništvo (2021.)
Ukupno	31
– gustoća	1 st./km2
Poštanski broj	22320 Drniš
Pozivni broj	+385 (0)22
Autooznaka	ŠI
	Štikovo Štikovo na zemljovidu Hrvatske

Štikovo je selo u Hrvatskoj, u Šibensko-kninskoj županiji.

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Nalazi se u Drniškoj krajini, nekoliko kilometara zapadno od Vrlike i Maovica i južno od Kijeva.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Popis stanovništva 1991.[uredi | uredi kôd]

Godine 1991. u Štikovu je živjelo 360 stanovnika, od čega 30 Hrvata, 324 Srbina i 6 ostalih.

Naselje Štikovo: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	496	509	496	626	739	741	740	830	741	763	749	673	498	360	82	45	31
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Mjesto je teško stradalo u Drugom svjetskom ratu. Prema izvješću mjesne privremene oružničke postaje, 19. prosinca 1941. godine u 19.55 sati četnici su napali privremenu postaju Štikovo. Četničkih napadača bilo je oko 1.300-1.400. Sa svih su strana opkolili postaju u kojoj je bilo svega 22 oružnika i domobrana, te iz strojnih pušaka i pušaka stalno su pucali sve do 7 dana ujutro sljedećeg dana. Kad su vidili da nema oružnika i da se više nitko ne odupire, sašli su četnici u selo. Tad su ubili ove Hrvate:

1. Vujević Iliju pok. Ivana (zaklali ga ispod vrata i potom pucali u istog)
2. Vujević Grgu pok. Marka ubili iz puške.
3. Puću Matu Milina iz puške u prsa.
4. Puću Petra pok. Luke ubili i oči kopali nožem.
5. Vujević Juru pok. Ante ubili iz puške.
6. Vujević Mariju ženu Grginu.
7. Vujević Petra pok. Ante zaklali i potom pucali u istog.
8. Vujević Maru ženu Petra ubili i potom istoj dojke rezali i na istu stavili dijete od 9 mjeseci da sisa.
9. Vujević Boju kćer Petrovu ubili, a potom prste rezali.
10. Vujević Milu sina Petrova.
11. Vujević Stanu ženu Ilijinu.

Sve naprijed navedenih leševa četnici su klali i ubili iz puške. Oružnika razvodnika Andriju Bjeloperu uhvatili su živa. Odsjekli su mu uši pred kućama Kneževića i otjerali u planinu te ubili. U ovom koljačkom pohodu četnici su otjerali sve blago od Vujovića te su odnijeli sve iz kuća ne ostavivši ništa. Četnici su napali i ophodnju ove privremene oružničke postaje. Oružnici i domobrani držali su vatru sve do 3 sata ujutro, a potom su se povukli, dio prema Siveriću, dio prema Vrlici.^[3]

Za te pokolje odgovoran je četnički vojvoda Momčilo Đujić. Pod njegovim su zapovjedništvom četnici počinili mnoge zločine nad hrvatskim stanovništvom. Krajem 1942. i početkom 1943. godine Đujić je sa svojim četnicima počinio pokolje po selima Gata, Tugare, Cista, Gornji Dolac, Zvečanje, Dugopolje, Štikovo, Maovice, Otavice, Vinalić, Kijevo i Garjak.^[4]

Domovinski rat[uredi | uredi kôd]

Štikovo se od 1991. do 1995. godine nalazilo pod srpskom okupacijom.

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Izdanje Državnog zavoda za statistiku RH: Narodnosni sastav stanovništva RH od 1880-2001. godine

↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
↑ Podlistak Prešućivani četnički zločini u Hrvatskoj i BiH, Ubojstva u Štikovu, str. 15, četvrtak, 30. rujna 1999., Vjesnik Zdravko Dizdar, Mihael Sobolevski
↑ (srp.) Ilija T. Radaković: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995: Naročitom surovošću je krajem 1942. i početkom 1943. Đujić krenuo u pokolje po selima Gata, Tugare, Čista, Gornji Dolac, Zvečanje, Dugopolje, Štikovo, Maovice, Utavice, Vinalić, Kijevo i Gorjak, gdje je ubijeno “230 stanovnika, pretežno dece, staraca i žena, tako da su im vadili oči, probadali ih mnogostruko nožem, a neke žive bacali u vatru zapaljenih kuća” (AVII, 8, 3/143; 201, 11/16; 230, 29/7-1; 201, 11/10-18; 271, 24/2-25; 138, 6/15-1 itd.)., preuzeto 8. travnja 2012.

Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.

[1] Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703

[2] Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886

[3] Podlistak Prešućivani četnički zločini u Hrvatskoj i BiH, Ubojstva u Štikovu, str. 15, četvrtak, 30. rujna 1999., Vjesnik Zdravko Dizdar, Mihael Sobolevski

[4] (srp.) Ilija T. Radaković: Besmislena YU-ratovanja 1991-1995: Naročitom surovošću je krajem 1942. i početkom 1943. Đujić krenuo u pokolje po selima Gata, Tugare, Čista, Gornji Dolac, Zvečanje, Dugopolje, Štikovo, Maovice, Utavice, Vinalić, Kijevo i Gorjak, gdje je ubijeno “230 stanovnika, pretežno dece, staraca i žena, tako da su im vadili oči, probadali ih mnogostruko nožem, a neke žive bacali u vatru zapaljenih kuća” (AVII, 8, 3/143; 201, 11/16; 230, 29/7-1; 201, 11/10-18; 271, 24/2-25; 138, 6/15-1 itd.)., preuzeto 8. travnja 2012.

[1]

[2]

[3]

[4]