Kijevo

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Kijevo. Za druga značenja pogledajte Kijevo (razdvojba).
Kijevo
Kijevo (grb).gif
Kijevo na karti Hrvatska
Kijevo
Kijevo
Kijevo na zemljovidu Hrvatske
Koordinate: 43°59′N 16°21′E / 43.98°N 16.35°E / 43.98; 16.35
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Zastava sibensko kninske zupanije.gif Šibensko-kninska
Načelnica općine Lidija Slavić
Naselja u sastavu općine Kijevo
Površina 74,37 km2
Stanovništvo (2011.) 417
Poštanski broj 22310 Kijevo
Crkva sv. Mihovila,prednji pogled ,Kijevo1.jpg
Crkva sv. Mihovila

Kijevo je općina u Hrvatskoj. Nalazi se u Šibensko-kninskoj županiji.

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Kijevo je smješteno na prometnici između Knina i Sinja, u plodnoj dolini između planina Dinare i Svilaje. U blizini Kijeva nalaze se izvori rijeka Cetine i Krke, te najviši vrh Hrvatske, Sinjal.

Klima[uredi | uredi kôd]

Na području Kijeva miješaju se kontinentalna i blaga sredozemna klima. Ljetna srednja kolovoška temperatura iznosi 26,5°C, a zimska siječanjska -6°C. Snijeg, izuzev vrh Dinare i katkada vrh Kozjaka, rijedak je i kratkotrajan, a visina mu je obično od 10 do 20 cm. Prosječna godišnja količina oborina iznosi od 1000 do 1250 mm. Najkišovitiji su mjeseci listopad i prosinac, a najsušniji su srpanj i kolovoz. Prosječno u selu ima 2200 do 2300 sunčanih sati. Karakteristični vjetrovi ovog kraja su bura, jugo i doljnjak.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Popis 2011.[uredi | uredi kôd]

Po posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine, općina Kijevo imala je 417 stanovnika, raspoređenih u samo jednom naselju - Kijevu.

Vjerski je 100 % rimokatoličko, a etnički hrvatsko.[1]

Kretanje broja stanovnika za Kijevo[uredi | uredi kôd]

Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2011.[2]

Uprava[uredi | uredi kôd]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Krajolik kod Kijeva

Prvi svjetski rat[uredi | uredi kôd]

U vrijeme 1. svjetskog rata 34 ljudi iz Kijeva je poginulo.

Drugi svjetski rat[uredi | uredi kôd]

U vrijeme 2. svjetskog rata Kijevo je postalo dijelom Nezavisne države Hrvatske (NDH). U proljeće 1942. naselje su napali jugoslavenski partizani. Druga dalmatinska brigada 8. kolovoza 1942. je napala jako ustaško uporište Kijevo na cesti Knin—Vrlika. Nakon uporne borbe ustaše i njihova seoska milicija, koji su se dobro utvrdili, uvidjevši da ne mogu više izdržati, pobjegli su u Vrliku.[3] Kijevo su napali četnici u vrijeme kad u općini nije bilo ni policajaca ni redara. Rezulutat četničkog napada je bio smrt 45 civila. U ovome ratu ukupno je poginulo 209 ljudi iz Kijeva. Oslobođenjem Kijeva i razbijanjem četnika u Civljanima oslobođeni partizanski teritorij znatno se proširio. On se sada proteže duboko iz Bosne preko Grahova, Kijeva i Civljana do Svilaje, a preko tog terena veže se s »Mućkom republikom«, koja se od Dinare preko Kozjaka prostire gotovo do samih Kaštela i mora[3].

Kijevski strijeljani Isus

Domovinski rat[uredi | uredi kôd]

Kijevo je 1991. godine postalo poznato kao jedno od mjesta prvih i najžešćih napada pobunjenih Srba u stvaranju tzv. Republike Srpske Krajine. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske je osnovalo policijsku postaju u Kijevu, koje je tada imalo 1.261 stanovnika od čega su 99,6 % bili Hrvati, kako bi se Kijevo branilo od lokalnih Srba iz okolnih sela Polača, Civljane i Cetina. Kijevo je uskoro bilo okruženo i opkoljeno srpskim jedinicama pod vodstvom Milana Martića, koji je 17. kolovoza 1991. zapovijedio postavljanje barikada na ulazu u Kijevo. Dan poslije, 18. kolovoza Martić je dobio ultimatum od stanovnika Kijeva i policije, u kojem se tražio odlazak srpskih jedinica.

Dne 26. i 27. kolovoza 1991. JNA je pod vodstvom Ratka Mladića napala naselje teškim naoružanjem, što je izazvalo bijeg hrvatskih braniteljskih snaga u Drniš. Preostalo stanovništvo napustilo je Kijevo zbog toga što je Kijevo bilo potpuno uništeno. (plan Spaljena zemlja)[4] Novinarka tadašnje Radiotelevizije Beograd Vesna Jugović je izvještavala. I Milan Martić i Ratko Mladić optužio je ICTY za ratne zločine i etničko čišćenje. Milan Martić je osuđen.

Obnovljena Crkva Sv. Mihovila u Kijevu, koju su srpski napadači tri puta u 20. stoljeću srušili do temelja

Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]

Poznate osobe[uredi | uredi kôd]

Spomenici i znamenitosti[uredi | uredi kôd]

Obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Kultura[uredi | uredi kôd]

Šport[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Popis 2011. - Stanovništvo prema narodnosti, materinskom jeziku i vjeri - Šibensko-kninska županija, str. 48, 49, 102 i 128, Državni zavod za statistiku, dzs.hr, pristupljeno 1. listopada 2019.
  2. Naselja i stanovništvo Republike Hrvatske 1857.-2001., www.dzs.hr
  3. 3,0 3,1 Drago Gizdić. “Novembar - Druga dalmatinska brigada potjerala ustaše iz Kijeva i razbila četnike kod Vrlike / Na specijalnom zadatku”, Dalmacija 1942 (pdf)
  4. Priredio/Branimir Petričević: Braniteljski portal, Plan Spaljena zemlja: kratak opis događanja u borbama za Vrliku - Kijevo, 26. kolovoza 2014. Pristupljeno 15. listopada 2016.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]


P parthenon.svg Nedovršeni članak Kijevo koji govori o općini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

Flag of Croatia.svg Portal Hrvatske – Pristup člancima s tematikom o Hrvatskoj.