Tugare
Tugare | |
---|---|
Tugare na zemljovidu Hrvatske | |
Država | ![]() |
Županija | Splitsko-dalmatinska županija |
Općina/Grad | Omiš |
Zemljopisne koordinate | 43°28′01″N 16°40′01″E / 43.467°N 16.667°E |
Stanovništvo (2021.) | |
- Ukupno | 877[1] |
Broj stanovnika Tugare (Omiš, Splitsko-dalmatinska) [uredi] | |
2001. | |
2011. | 885 |
2021. | 875 |
Izvor: Državni zavod za statistiku RH Podatci sukladni popisu od 22. rujna 2022. | |
Pošta | 21252 Tugare |
Pozivni broj | +385 (0)21 |
Autooznaka | ST |
Tugare je mjesto u Srednjim Poljicima, administrativno u sastavu grada Omiša. Čine ga zaselci: Ume (Hume), Podume (Podhume), Račnik, Čažin Dolac, Truša, Dočine, Pasike, Orebić, Osić, Zastinje, Gajine, Vodičko i Prokop. Od navedenih zaseoka napušteni su Ume, Osić i Orebić. Tugare su smještene između dva ogranka Mosora: Mošnice na jugu i Očura na sjeveru. Zapadno se pogled proteže preko Peruna, a na istoku se otvara vidik prema omiškoj Dinari i Biokovu.
Mjesto je povezano sa Splitom redovnom gradskom autobusnom linijom 29 i prigradskom autobusnom linijom 68 koja prometuje iz Šestanovca.
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Prema popisu stanovnika iz 2021. Tugare imaju 877 stanovnika. Hrvati su autohtoni i većinski stanovnici ovog mjesta.
broj stanovnika | 411 | 551 | 690 | 743 | 856 | 913 | 814 | 927 | 993 | 747 | 743 | 757 | 713 | 771 | 781 | 885 | 875 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Uprava[uredi | uredi kôd]
Tugare su administrativno podijeljene na tri jedinice lokalne samouprave: Čažin Dolac, Dočine i Podume.
Društvo[uredi | uredi kôd]
Na području Tugara djeluju dvije udruge za očuvanje baštine: "Sveti Frane" iz Čažina Doca i "Sveti Roko" iz Poduma. Imena su dobile po zaštitnicima zaseoka iz kojih dolaze a osnovni cilj im je provođenje projekta županije "Etno-eko selo", kojim se nastoje obnoviti matični zaseoci u svrhu seoskog turizma.
Također postoji i udruga "Lasta" koja se bavi problematikom djece predškolske i školske dobi.
Znamenitosti[uredi | uredi kôd]
Glavna župna crkva je crkva Porođenja Blažene Djevice Marije, i nalazi se na povijesnom lokalitetu koji također nosi naziv Tugare, tako da mještani za odlazak u crkvu često kažu: "idem na Tugare". Za cijeli lokalitet, koji uključuje i dva arheološka nalazišta, izrađen je izvedbeni projekt koji uključuje proširenje groblja, izgradnju mrtvačnice i uređenje cjelokupnog prostora.
Na Dočinama se nalazi zgrada bivšeg Zadružnog doma. Ispred nje se nalazi lijepi park s polusrušenim spomenikom palim borcima iz II. svjetskog rata, te bistom poznatog hrvatskog glumca Karla Bulića (porijeklom iz Tugara). Pokraj parka nalazi se i spomenik poginulom hrvatskom branitelju iz Tugara Ivi Banu koji je svečano otvoren u listopadu 2019.
Od ostalih znamenitosti vrijedno je spomenuti izvore pitke vode na Učinju u zaseoku Ošić i Polaču u Trušima.
Na Dočinama se, u sklopu parka ispred spomenutog Doma, nalazi tzv. Vuntana i stoljetni dub ispod kojega se Tugarani, posebno mladi, rado okupljaju, osobito ljeti u večernjim satima.
U Tugarima postoji i grb Hajduka napravljen isključivo od prirodnih materijala. Grb je svečano otvoren i prikazan 14. rujna 2012.[2] uz prisutnost splitskog pjevača Vinka Coce.
- crkva Gospe od Bezgrješnog začeća u Trušima, zaštićeno kulturno dobro
- Čažin Dolac, zaštićeno kulturno dobro
- ruralna cjelina Ume, zaštićeno kulturno dobro
Rekreacija[uredi | uredi kôd]
Tugare imaju osvijetljena igrališta za nogomet i košarku u Podumima i Dočinama, kao i brojne zogove za balote po svim zaseocima. Također je čitavo područje pogodno za planinarenje,a u novije vrijeme stijene iznad tugarskih zaseoka nezaobilazno je športsko penjalište, jedno od većih u županiji u disciplini bouldering. Do 1980. godine u mjestu je postojao nogometni klub Poljičanin'.
Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]
Tugare su bile poznate po trešnjama koje su u 20. stoljeću bile glavni poljoprivredni proizvod u mjestu. Krajem prošlog stoljeća dogodilo se neobjašnjivo propadanje stabala pa je cjelokupna proizvodnja propala. Ta sorta trešanja se i danas zove "Tugarka", a drugi nazivi su joj "Vladina trišnja" i "Volovsko oko".
Postoje teorije po kojima su Tugare dobile ime po Tugi, jednoj od mitskih sedmero vođa hrvatskih plemena koja su dovela Hrvate iz Zakarpatja i s Tatra u današnju Hrvatsku.
Tugare se prvi put spominju u Trpimirovoj darovnici 852. godine kad je prvi put spomenuto ime Hrvat u pisanom obliku.[3] Samim time svake se godine 4. ožujka obilježava i Dan Tugara.
Kultura[uredi | uredi kôd]
Od 1994. se godine u Tugarama svake godine održava smotra poljičkih crkvenih zborova i pučkih pivača.[4]U samoj župi djeluju tri zbora: dječji zbor, mješoviti zbor i pučki zbor.
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ DZS, Popis stanovništva u Hrvatskoj 2021.
- ↑ Dugi rat: Novosti, Ivica Petričević poslao poruku: Borite se!, objavljeno 15. rujna 2012., pristupljeno 20. svibnja 2021.
- ↑ Ante Škobalj, Obredne gomile, Sveti Križ na Čiovu, 1970., str. 512.
- ↑ Davor Grgat/EPEHA: Tugare: smotra crkvenih zborova Slobodna Dalmacija. 1. srpnja 2008. Pristupljeno 11. lipnja 2020.
|