Tugare

Tugare
	; Tugare Tugare na zemljovidu Hrvatske
Država	Hrvatska
Županija	Splitsko-dalmatinska županija
Općina/Grad	Omiš
Zemljopisne koordinate	43°28′01″N 16°40′01″E / 43.467°N 16.667°E
Stanovništvo (2021.)
- Ukupno	877
	Broj stanovnika; Tugare (Omiš, Splitsko-dalmatinska) [uredi]
2001.
2011.	885
2021.	875
	Izvor: Državni zavod za statistiku RH; Podatci sukladni popisu od 22. rujna 2022.
Pošta	21252 Tugare
Pozivni broj	+385 (0)21
Autooznaka	ST

Tugare je mjesto u Srednjim Poljicima, administrativno u sastavu grada Omiša. Čine ga zaselci: Ume (Hume), Podume (Podhume), Račnik, Čažin Dolac, Truša, Dočine, Pasike, Orebić, Osić, Zastinje, Gajine, Vodičko i Prokop. Od navedenih zaseoka napušteni su Ume, Osić i Orebić. Tugare su smještene između dva ogranka Mosora: Mošnice na jugu i Očura na sjeveru. Zapadno se pogled proteže preko Peruna, a na istoku se otvara vidik prema omiškoj Dinari i Biokovu.

Mjesto je povezano sa Splitom redovnom gradskom autobusnom linijom 29 i prigradskom autobusnom linijom 68 koja prometuje iz Šestanovca.

Stanovništvo[uredi | uredi kôd]

Prema popisu stanovnika iz 2021. Tugare imaju 877 stanovnika. Hrvati su autohtoni i većinski stanovnici ovog mjesta.

Naselje Tugare: Kretanje broja stanovnika od 1857. do 2021.

broj stanovnika	411	551	690	743	856	913	814	927	993	747	743	757	713	771	781	885	875
	1857.	1869.	1880.	1890.	1900.	1910.	1921.	1931.	1948.	1953.	1961.	1971.	1981.	1991.	2001.	2011.	2021.

Napomena: U 1991. povećano pripajanjem naselja Humac koje je prestalo postojati i za koje sadrži dio podataka u 1869., 1921. i 1931. U 1991. također je povećano i za dio područja naselja Dubrava, gdje je i sadržan dio podataka od 1857. do 1961. Do 1910. iskazivano pod imenom Tugari. U 1869., 1921. i 1931. sadrži podatke za naselje Naklice. Izvori: Publikacije Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske

Uprava[uredi | uredi kôd]

Tugare su administrativno podijeljene na tri jedinice lokalne samouprave: Čažin Dolac, Dočine i Podume.

Društvo[uredi | uredi kôd]

Na području Tugara djeluju dvije udruge za očuvanje baštine: "Sveti Frane" iz Čažina Doca i "Sveti Roko" iz Poduma. Imena su dobile po zaštitnicima zaseoka iz kojih dolaze a osnovni cilj im je provođenje projekta županije "Etno-eko selo", kojim se nastoje obnoviti matični zaseoci u svrhu seoskog turizma.

Također postoji i udruga "Lasta" koja se bavi problematikom djece predškolske i školske dobi.

Znamenitosti[uredi | uredi kôd]

Glavna župna crkva je crkva Porođenja Blažene Djevice Marije, i nalazi se na povijesnom lokalitetu koji također nosi naziv Tugare, tako da mještani za odlazak u crkvu često kažu: "idem na Tugare". Za cijeli lokalitet, koji uključuje i dva arheološka nalazišta, izrađen je izvedbeni projekt koji uključuje proširenje groblja, izgradnju mrtvačnice i uređenje cjelokupnog prostora.

Na Dočinama se nalazi zgrada bivšeg Zadružnog doma. Ispred nje se nalazi lijepi park s polusrušenim spomenikom palim borcima iz II. svjetskog rata, te bistom poznatog hrvatskog glumca Karla Bulića (porijeklom iz Tugara). Pokraj parka nalazi se i spomenik poginulom hrvatskom branitelju iz Tugara Ivi Banu koji je svečano otvoren u listopadu 2019.

Od ostalih znamenitosti vrijedno je spomenuti izvore pitke vode na Učinju u zaseoku Ošić i Polaču u Trušima.

Na Dočinama se, u sklopu parka ispred spomenutog Doma, nalazi tzv. Vuntana i stoljetni dub ispod kojega se Tugarani, posebno mladi, rado okupljaju, osobito ljeti u večernjim satima.

U Tugarima postoji i grb Hajduka napravljen isključivo od prirodnih materijala. Grb je svečano otvoren i prikazan 14. rujna 2012.^[2] uz prisutnost splitskog pjevača Vinka Coce.

crkva Gospe od Bezgrješnog začeća u Trušima, zaštićeno kulturno dobro
Čažin Dolac, zaštićeno kulturno dobro
ruralna cjelina Ume, zaštićeno kulturno dobro

Rekreacija[uredi | uredi kôd]

Tugare imaju osvijetljena igrališta za nogomet i košarku u Podumima i Dočinama, kao i brojne zogove za balote po svim zaseocima. Također je čitavo područje pogodno za planinarenje,a u novije vrijeme stijene iznad tugarskih zaseoka nezaobilazno je športsko penjalište, jedno od većih u županiji u disciplini bouldering. Do 1980. godine u mjestu je postojao nogometni klub Poljičanin'.

Zanimljivosti[uredi | uredi kôd]

Tugare su bile poznate po trešnjama koje su u 20. stoljeću bile glavni poljoprivredni proizvod u mjestu. Krajem prošlog stoljeća dogodilo se neobjašnjivo propadanje stabala pa je cjelokupna proizvodnja propala. Ta sorta trešanja se i danas zove "Tugarka", a drugi nazivi su joj "Vladina trišnja" i "Volovsko oko".

Postoje teorije po kojima su Tugare dobile ime po Tugi, jednoj od mitskih sedmero vođa hrvatskih plemena koja su dovela Hrvate iz Zakarpatja i s Tatra u današnju Hrvatsku.

Tugare se prvi put spominju u Trpimirovoj darovnici 852. godine kad je prvi put spomenuto ime Hrvat u pisanom obliku.^[3] Samim time svake se godine 4. ožujka obilježava i Dan Tugara.

Kultura[uredi | uredi kôd]

Od 1994. se godine u Tugarama svake godine održava smotra poljičkih crkvenih zborova i pučkih pivača.^[4]U samoj župi djeluju tri zbora: dječji zbor, mješoviti zbor i pučki zbor.

Povezani članci[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

↑ DZS, Popis stanovništva u Hrvatskoj 2021.
↑ Dugi rat: Novosti, Ivica Petričević poslao poruku: Borite se!, objavljeno 15. rujna 2012., pristupljeno 20. svibnja 2021.
↑ Ante Škobalj, Obredne gomile, Sveti Križ na Čiovu, 1970., str. 512.
↑ Davor Grgat/EPEHA: Tugare: smotra crkvenih zborova Slobodna Dalmacija. 1. srpnja 2008. Pristupljeno 11. lipnja 2020.

Nedovršeni članak Tugare koji govori o naselju u Hrvatskoj treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

[DZS-1] DZS, Popis stanovništva u Hrvatskoj 2021.

[2] Dugi rat: Novosti, Ivica Petričević poslao poruku: Borite se!, objavljeno 15. rujna 2012., pristupljeno 20. svibnja 2021.

[3] Ante Škobalj, Obredne gomile, Sveti Križ na Čiovu, 1970., str. 512.

[4] Davor Grgat/EPEHA: Tugare: smotra crkvenih zborova Slobodna Dalmacija. 1. srpnja 2008. Pristupljeno 11. lipnja 2020.

[1]

[2]

[3]

[4]