AK-103
| AK-103 | |
|---|---|
 AK-103 |
|
| Vrsta | Automatska puška |
| Država porijekla |  Rusija |
| Povijest uporabe | |
| Korišten od | Vidi korisnici |
| Povijest proizvodnje | |
| Projektant | Mihail Kalašnjikov |
| Projektirano | 1994. |
| Proizvođač | IŽMAŠ |
| Proizvedeno komada | više od 160.000 |
| Inačice | AK-103 AK-104 |
| Svojstva | |
| Dužina | 700 mm (bez kundaka) 943 mm (sa kundakom) |
| Masa | 3,4 kg (bez okvira) |
| Brzina | 735 m/sek. |
| Streljivo | 7.62x39mm |
| Dužina cijevi | 415 mm |
| Brzina gađanja | 650 metaka u min. |
| Kapacitet spremnika | 30 metaka |
| Ciljnik | čelični ciljnik; mogućnost montiranja dodatne optike |
AK-103 je ruska automatska puška dizajnirana na temelju poznatog modela AKM iz obitelji Kalašnjikov. Uz AKM-ov dizajn, AK-103 primjenjuje i značajke nastale pri razvoju modela AK-74 i AK-74M. Npr. umjesto metalnih ili drvenih komponenti koristi se plastika kako bi se smanjila ukupna težina oružja. Puška može biti opremljena različitim dodacima kao što su laser, dnevna i noćna optika, supresor zvuka i bacač granata GP-30.
Sadržaj |
Detalji dizajna [uredi]
AK-103 koristi crni orebreni okvir izrađen od fenolnih smola te kapaciteta 30 metaka, a može biti kompatibilan i kod modela AKM. Inačica AK-104 je kompaktna verzija AK-103. Ona kombinira značajke starijeg karabina AKS-74U sa značajkama puške AK-74M, čime je stvoren precizan karabin. AK-103 i AK-104 koriste streljivo kalibra 7.62x39mm.
Korisnici [uredi]
Rusija: koriste ga različite specijalne policijske jedinice.[1]
Bahrein: ruska tvrtka Rosoboronexport koja se bavi izvozom i prodajom domaćeg oružja dogovorila je prodaju AK-103 Bahreinu u ukupnoj vrijednosti 10 milijuna USD.[2] U tu vrijednost su uključeni i bacači granata namijenjeni puškama te streljivo.[3]
Etiopija: vojna industrija Gafat Armament Engineering Complex proizvodi puške AK-103 u Etiopiji.[4]
Indija: indijske privatne tvrtke proizvode AK-103 na temelju licence koju im je dodijelila ruska vojna industrija IŽMAŠ.[5]
Iran: u službi iranske mornaričke pješačke jedinice Takavaran.[6]
Libija: oružje je viđeno na fotografijama anti-gadafijevih snaga i lojalista tijekom Građanskog rata u Libiji.[7][8]
Maroko: koristi se u ograničenoj količini u Kraljevskoj marokanskoj vojsci.[6]
Sirija: u službi sirijskih komandosa.
Venezuela: u svibnju 2005. godine Ministarstvo obrane Bolivarijanske Republike Venezuele je potpisalo ugovor sa ruskom državnom korporacijom Rosoboronexport o kupnji 100.000 jurišnih pušaka AK-103, kao i nabavku strojeva i tehnologije za proizvodnju odgovarajućeg streljiva.[9] Prva pošiljka od 30.000 pušaka stigla je u Venezuelu 3. lipnja 2006. Druga pošiljka od 32.000 pušaka je dostavljena 30. kolovoza iste godine. Treća i posljednja pošiljka je dostavljena 29. studenog 2006. Tim automatskim puškama Venezuela je namjeravala zamijeniti oko 60.000 belgijskih pušaka FN FAL kao i istih tih pušaka domaće proizvodnje. U gradu Maracayju je otvoren proizvodni pogon koji godišnje može proizvesti 50.000 pušaka AK-103.[10][11] Danas je AK-103 standardno oružje venezuelanske vojske.
Izvori [uredi]
- ↑ Modern Firearms
- ↑ Russia to sell AK103 Kalashnikovs to Bahrain
- ↑ Russia Strikes First Bahrain Arms Deal
- ↑ Dejen Aviation Engineering Complex (DAVEC)
- ↑ AK-100 to be made in India soon
- ↑ 6,0 6,1 AK-103 and F2000 assault rifles in Gaza
- ↑ On the revolutionary road in Libya
- ↑ Update II: AK-103 Exports to Libya
- ↑ A Recurrent Latin American Nightmare
- ↑ Venezuela tests Russian Sukhoi warplanes
- ↑ Russian Arms Merchant raps on Latin America’s Door
