Afrički korpus

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Afrički korpus
Deutsches Afrikakorps
DAK.svg
Pečat Afričkog korpusa
Aktivna 12. veljače 1941. – 13. svibnja 1943.
Država Nacistička Njemačka
Odanost Nacistička Njemačka
Grana Wehrmacht
Veličina Korpus
Sjedište Tripoli, Talijanska Libija
Geslo Ritterlich im Kriege, wachsam für den Frieden
Boje Žuta, smeđa
Zapovjednici
Trenutačni
zapovjednik
Erwin Rommel
Ludwig Crüwell
Walther Nehring

Njemački afrički korpus (njem. Deutsche Afrikakorps, skraćeno DAK) bio je ekspedicijski korpus njemačkog Wehrmachta u Drugom svjetskom ratu. Područje djelovanja nalazilo mu se od 1941. do 1943. godine u sjevernoj Africi i tijekom ratnih aktivnosti kretao se od Tunisa preko Libije sve do Egipta. Njegovo geslo bilo je "viteški u ratu, oprezan u miru". Najvažnijim protivnikom postao im je britanski general Bernard Montgomery, zapovjednik 8. britanske armije.

Povijest[uredi VE | uredi]

Dolazak[uredi VE | uredi]

Sjevernoafrička kampanja, odnosno bitke Drugog svjetskog rata koje su se vodile na tom području, počela je sredinom 1940. godine napadom brojčano nadmoćnih talijanskih snaga na britanske jedinice u Egiptu. Usprkos brojčanoj nadmoći Talijana, Britanci su se ne samo uspjeli obraniti, nego i u protunapadu prodrijeti u Libiju.

Kako bi spriječili poraz Talijana, Nijemci pod kodnim imenom Operacija suncokret (njem. Unternehmen Sonnenblume) šalju prethodnicu kasnijeg Afričkog korpusa kao pojačanje talijanskim jedinicama. Prve njemačke jedinice stižu u Tripoli[1]. Iz prvobitno zamišljenog pojačanja Talijanima, ove jedinice uskoro prerastaju tu ulogu, i preuzimaju glavnu ulogu u borbama. Iznenađujuće potiskuju Britance, koji su u to vrijeme glavninu snaga imali u Grčkoj, natrag prema istoku.

Iako je Afrički korpus bio zamišljen samo kao podrška Talijanima, kako u prvi plan Nijemaca dolazi namjera potiskivanja Britanaca duž obale Sredozemlja do Palestine, mijenja se i uloga Afričkog korpusa. Daleki cilj Sjevernoafričke kampanje time postaje povezivanje njemačkih snaga sve do Kavkaza.

Ofanzive[uredi VE | uredi]

U njemačkim ratnim planovima bojište u sjevernoj Africi imalo je drugorazredno značenje, težište interesa im je bilo u iscrpljujućim borbama u Sovjetskom Savezu.

Za Veliku Britaniju, sjeverna Afrika je bilo jedino bojište gdje su bili u direktnom kontaktu sa svojim glavnim neprijateljem, Nijemcima, i tu su ulagali velike napore. Dok je Velika Britanija imala uz korištenje svojih kolonija sigurne izvore sirovina i putove opskrbe - usprkos velikih udaljenosti i neprekidne opasnosti od napada podmornica - Afrički korpus se neprekidno suočavao s problemom opskrbe. Sva dostava opreme i drugih potrepština odvijala se preko Sredozemnog mora, gdje je bila izložena napadima britanske mornarice i zrakoplovstva. Vojna uporišta na Gibraltaru i otoku Malti osiguravali su Britancima ključne položaje za ugrozu njemačkih linija snabdijevanja.

Zapovjednik Erwin Rommel je sa svojim Afričkim korpusom prodro do oaze Siwa u Egiptu. Nil i Sueski kanal izgledali su Nijemcima na dohvat ruke, kao i osvajanje važniha naftnih polja Arabije, Iraka, Irana i čak i povezivanje s Kavkazom činili su se mogućim.

Poraz[uredi VE | uredi]

Nakon niza borbi s izmjeničnim uspjehom, Afrički korpus na kraju je zaustavljen kod El Alameina, nadomak Aleksandrije u Egiptu. Njemačke i talijanske jedinice bile su iscrpljene teškim borbama, a opskrbna linija, usprkos zauzimanju Tobruka, pretjerano dugačke, i uz velike gubitke bili su prisiljeni na povlačenje. Kratko nakon toga uslijedilo je iskrcavanje angloameričkih jedinica ("operacija Baklja") u Maroku i Alžiru, što je krajem 1942. godine otvorilo drugu bojišnicu u Africi.

Trupe Afričkog korpusa povlukle su se u Tunis, a Nemačka i Italija poslale su im pojačanje. No, prisiljeni na borbe na dvije bojišnice, našli su se u bezizlaznom položaju i do 13. svibnja 1943. morali kapitulirati. 120.000 vojnika Wehrmachta i još veći broj Talijana odlazi u ratno zarobljeništvo. Dva mjeseca kasnije (10. srpnja 1943.) Saveznici su se iskrcali u Siciliji, čime je otvoreno drugo bojište u Europi.

Organizacija[uredi VE | uredi]

U srpnju 1941. Afrički korpus činile su 21. i 15. tenkovska divizija, a zapovjednik je od polovine 1941. godine bio Erwin Rommel. Afrički korpus bio je podređen komandi Tenkovske grupe Afrika (kasnije preimenovane u Tenkovska armija) pod vrhovnom komandom Italije. U tenkovsku grupu Afrika spadale su i talijanske snage: XXI. armijski korpus s tri djelomično motorizirane divizije, kao i motorizirani korpus s jednom tenkovskom i jednom motoriziranom divizijom.

Izvori[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Paul Carell: Die Wüstenfüchse. Mit Rommel in Afrika (Pustinjske lisice. S Rommelom u Africi). Herbig, 2003. ISBN 3-776-62340-3.
  • Battistelli, Pier Paolo: Rommel’s Afrika Korps – from Tobruk to El Alamein. Osprey Battle Orders 20. 2006. ISBN 978-1-841-76901-1.
  • Wolf Heckmann: Rommels Krieg in Afrika (Rommelov rat u Africi). Tosa, 2006. ISBN 978-3-850-03040-3.