Angelica Kauffmann

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Angelica Kauffmann
rokoko- neoklasicizam
Angelica Kauffmann
Autoportret, Nacionalna galerija portreta, London.
Rođenje 30. listopada 1741.
Chur, Švicarska
Smrt 7. studenog 1807.
Rim
Vrsta umjetnosti slikarstvo - crtež
Praksa London, Rim
Utjecao Caravaggio, Orazio Gentileschi
Utjecali Joshua Reynolds, Antonio Zucchi
Poznata djela Miranda i Ferdinand u Oluji
Venera i Helena
Portet mladog Gothea
Portal o životopisima

Maria Anna Angelica (Angelika) Katharina Kauffmann (Chur, 30. listopada 1741. - Rim, 7. studenog 1807.) - švicarsko-austrijska slikarica, jedna od najznačajnijih slikarica 18. stoljeća.

Rodila se u švicarskom gradu Churu. Osnove slikarstva učila je od oca Austrijanca Johanna Josepha Kauffmann, također slikara. Uz materinjski njemački jezik, naučila je i engleski, talijanski i francuski. Veći dio života provela je u Londonu i Rimu. Za vrijeme jednog od putovanja u Rim 1758. godine upoznala je njemačkoga arheologa Johanna Joachima Winckelmanna, vodeću ličnost neoklasističkog pokreta. Pod njegovim utjecajem počela je slikati povijesne i mitološke scene.

Od 1766. do 1781. godine živjela je u Londonu. Upoznala je istaknutoga slikara Sir Joshua Reynoldsa, koji joj je pomagao. Postala je članice Kraljevske akademije u Londonu 1768. godine. [1] Tamo se vjenčala za talijanskog slikara Antonia Lucchija i uskoro se s njim preselila u Rim. Njihova kuća postala je središte društvenog života. Umjetnici i poznate osobe okupljali su se u njihovom domu.

Angelica Kauffmann zbog poznavanja jezika i umjetnosti postala je vodič po rimskim muzejima, galerijama i znamenitostima mnogim uglednim ličnostima, koje su dolazili u Rim. Tako je bila pratnja Johannu Wolfgangu Goetheu za vrijeme njegova boravka u Rimu. Goethe je za nju napisao u svom djelu “Putovanje u Italiji”, da je “izuzetno talentirana slikarica i samozatajna osoba te istančanog ukusa za sve što je lijepo, vrijedno i istinito”. Johann Goettfried Herder prozvao je Angelicu Kauffmann “vjerojatno najkulturnijom ženom u Europi”.

Njezino slikarstvo bilo je na prijelazu iz razdoblja rokoko-a u neoklasicizam. Slikala je portrete poznatih osoba poput Goethea i Winckelmanna, mitološke prizore i autoportrete.

Njen sprovod 7. studenog 1807. godine u Rimu bio je s oko 100 svećenika i mnogo uzvanika iz svijeta slikarstva i umjetnosti.

Galerija[uredi VE | uredi]

Izložbe[uredi VE | uredi]

  • Retrospektive Angelika Kauffmann (270 works, c. 450 ill. ), Düsseldorf, Kunstmuseum (Nov. 15th 1998 - Jan. 24th 1999); München, Haus der Kunst (Febr. 5th - April 18th 1999); Chur, Bündner Kunstmuseum (May 8th - July 11th 1999).

Bibliografija[uredi VE | uredi]

  • Bettina Baumgärtel (ed.): Retrospective Angelika Kauffmann, Exh. Cat. Dusseldorf, Kunstmuseum; Munich, Haus der Kunst, Chur, Bündner Kunstmuseum, Ostfildern, Hatje 1998, ISBN 3-7757-0756-5.
  • Angelica Kauffman Research Project: Forthcoming catalogue raisonné by Bettina Baumgärtel.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Stukenbrock C. & Töpper B.: 1000 Masterpieces of European Painting from 1300 to 1850., Könemann 2005.