Neoklasicizam

Izvor: Wikipedija

Kolijevkom neoklasicizma smatra se Rim u trećoj četvrtini XVIII. stoljeća. U Francuskoj je imao najviše uvjeta za razvoj zahvaljujući racionalizmu francuskog duha, prosvijećenosti enciklopedista i novim društvenim odnosima koje je donijela Francuska revolucija.

U neoklasicizmu crtež postaje primarno sredstvo izražavanja, dok boja ima drugorazredni značaj i svodi se na akromatske tonove. Prostor je skučen i često iza figure u prvom planu. Poznati je slikar neoklasicizma Jacques-Louis David koji je slikao povijesne kompozicije i herojske teme kakve su i na slikama: "Zakletva Horacija", "Ubijeni Mara", "Krunidba Napoleona" i "Otmica Sabinjanki").

Najveći skulptor ove epohe bio je Venecijanac Antonio Kanova, a najveće njegovo djelo je "Otmica Pauline Borgeze", koji je prikazao antičku Veneru. Arhitektura se ugleda na antičku. U Parizu je izgrađen Panteon a u Berlinu Branderburška kapija.
Nedovršeni članak Neoklasicizam koji govori o umjetnosti treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.