Bulevar sumraka

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bulevar sumraka
Sunset Boulevard 23.jpg
Naslov izvornika Sunset Boulevard
Redatelj Billy Wilder
Producent Charles Brackett
Scenarist Billy Wilder
Charles Brackett
D.M. Marshmann Jr.
Glavne uloge William Holden
Gloria Swanson
Erich von Stroheim
Snimatelj John F. Seitz
Montaža Arthur Schmidt
Distributer Paramount Pictures
Godina izdanja 1950.
Trajanje 110 min.
Država Flag of the United States.svg SAD
Jezik engleski
Proračun $1,752,000
Profil na IMDb-u

Bulevar sumraka (eng. Sunset Boulevard) je američka drama iz 1950. koju je režirao Billy Wilder, a koja govori o holivudskom scenaristu koji se sprijatelji sa ostarjelom damom, bivšom zvijezdom nijemih filmova. Film je osvojio Zlatni globus te se smatra jednim od Wilderovih najboljih ostvarenja i klasikom kinematografije. American Film Institute ga je stavio na listu 100 najboljih američkih filmova 20. stoljeća.

Radnja[uredi VE | uredi]

Joe se boji da se ostarjela zvijezda Norma Desmond zaljubila u njega

Hollywood. Leš Joea Gillisa, holivudskog scenarista, pluta u jednom bazenu. Ipak, sam Gillisev glas postane pripovjedač te počne pričati svoju priču; prije je bio neuspješan scenarist koji je stanovao u ofrcanom stanu. Jednog dana, u bijegu od dvoje utajivača dugova, je autom skrenuo u Sunset Boulevard te se sakrio u nekoj naizgled napuštenoj vili. On uđe u zgradu te otkrije da u njoj živi ekscentrični njemački butler, Max von Mayerling, i neka bogata, ostarjela dama, koji zabunom zaključe da je on pozvani pogrebnik koji je trebao organizirati pogreb za njenog nedavno preminulog ljubimca, čimpanzu. Gillis je prepozna kao Normu Desmond, bivšu mega zvijezdu nijemih filmova, a ona mu ponudi posao prepravka scenarija sa kojim planira povratak na veliki ekran. Pošto je on ionako u financijskim poteškoćama, prihvati.

On je ubrzo potpuno financijski ovisan o njoj a ona mu počinje kupovati skupe darove, što mu postane neugodno. Kada mu ona konačno prizna da se zaljubila u njega, on napusti vilu te se smjesti u kuću prijatelja u kojoj se odigrava novogodišnja zabava. Tamo upozna djevojku Betty. Kada nazove natrag vilu, butler Max mu objavi da je Norma pokušala počiniti samoubojstvo pa se vrati te ju smiri. Norma ubrzo dobije poziv od redatelja Cecila B. DeMillea te dobije veliku nadu u povratak, ali se ispostavi da on samo želi upotrijebiti njen stari auto u svojem filmu. Gillis započne ljubavnu vezu sa Betty, a kada Norma to otkrije jako se naljuti. On i Norma se posvađaju. On na kraju odluči zauvijek napustiti njenu vilu, no ona uzme pištolj te ga upuca, a njegovo tijelo padne u bazen. Tada se pojavi policija i novinari sa kamerama. Kada Norma ugleda kamere, počinje dobivati halucinacije da je opet zvijezda u filmu.

Glumci[uredi VE | uredi]

Nagrade[uredi VE | uredi]

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Norma Desmond mašta o tome da opet bude zvijezda
  • U filmu se javljaju mnogi slavni glumci iz nijemog razdoblja u malim cameo ulogama; među njima su i Buster Keaton, H. B. Warner i Hedda Hopper. Erich von Stroheim je prije bio redatelj nijemih melodrama u Njemačkoj.
  • Montgomery Clift je odbio ulogu jer je tada i sam viđao stariju ženu. Fred MacMurray je pak odbio jer nije htio igrati žigola.
  • U prvotno snimljenoj ekspoziciji, leš junaka Joea Gillisa je završio u mrtvačnici sa još tri tuceta drugih leševa. Onda su oni u naraciji počeli razgovarati i pričati kako su umrli, pa je Gillisov leš počeo pričati svoju priču. Pri pokusnoj projekciji publika se toliko smijala toj sekvenci da je Wilder odlučio izbaciti ju i snimiti drugačiji uvod.
  • Redatelj Cecil B. DeMille je stvarno snimao film „Samson & Delilah“ kada je Billy Wilder sa svojom ekipom snimio njegovu sekvencu u kojoj razgovara sa Normom Desmond.
  • Wilder je htio da Greta Garbo igra glavnu ulogu, no ona je odbila.
  • U sceni u kojoj Joe i Norma gledaju film, Erich von Stroheim je preložio da se pokažu isječci iz njegovog vlastitog nijemog filma „Kraljica Kelly“, a Wilder je pristao.
  • Darry F. Zanuck, Olivia de Havilland, Tyrone Power i Samuel Goldwyn su svi odbili da se njihova imena iskoriste u filmu. No Wilder je svejedno upotrijebio imena Zanucka i Powera.
  • Nakon što je vidio film, šef MGM studija Louis B. Mayer je vikao na Wildera te je galamio kako bi ga trebalo posuti perjem i ljepilom jer je toliko oblatio filmsku industriju.

Teme i analiza[uredi VE | uredi]

Billy Wilder je već dugo živio u Los Angelesu kada je prolazio kraj vila nekada poznatih zvijezda nijemog razdoblja te se pitao kako treuntačno žive kada je njihov vrhunac u karijeri prošao. Stoga je počeo razvijati priču oko toga. Zamislio je ostarjelu filmsku glumicu koja je bogata i mašta o povratku na veliki ekran. Glavna tema je stoga prolaznost u životu. Priča sadrži puno referenci na Hollywood te se ne libi negativno prikazati sistem zvijezda koje bivaju regularno zaboravljene čim su izvršile svoju svrhu prikupljanja novaca za studio. Zbog hrpe satričnih žalaca na Hollywood – Joe Gillis u jednoj sceni izjavi; “Posljedni scenarij koji sam napisao se vrtio oko ekonomskih imigranata iz Oklahome koji su bježali od oluje od prašine. No nikada ne znaš, jer kada je stigao do ekrana, cijela priča se odvijala na brodu za torpedo” -Wilder se bojao da bi film ikada mogao i snimiti, pa je šefovima u Paramount studiju slao doslvno stranicu po stranicu filma, koji su ipak pristali financirati ga. Navodno je počeo snimati film dok je scenarij bio samo napola gotov.

U svojem eseju o filmu, Richard Corliss je napisao da je “Bulevar sumraka” jedan „savršeni film strave za Hollywood“, dodavši kako je gotovo sve u njemu sablasno. Primjetio je da naraciju za priču govori mrtav čovjek kojeg Norma Desmond zamijeni za mrtvozornika, dok se većina radnje odvija “u mračnoj kući, koja otvara svoja vrata samo za žive mrtvace”. Usporedio je lik butlera Maxa sa fantomom u operi, a Normu Desmond sa Drakulom, jer zavodi Joea Gillisa te se hrani njegovom mladošču. Napisao je da je naracija vježba u “jeftinom sarkazmu”, ali je svejedno čestitao autorima na pametnom demistifikaciji Hollywooda. Kameraman John F. Seitz je sunčani Los Angeles snimio u mračnoj, ekspresivnoj crno-bijeloj tehnici, poput u nekom film noiru, iako bi žanr ostvarenja više odgovarao nekoj crnohumornoj melodrami. Čak su i kostimi Norme Desmond dizajnirani egzotično po uzoru na Dior i Chanel iz 1940-ih, kako bi ona ispala poput osobe koja je izgubljena u svojoj mašti te uvijek oponaša nekog drugog. Wilder je pak analize filma ostavio drugima

Kritike[uredi VE | uredi]

Cecil B. DeMille i Norma Desmond

Većina kritičara je hvalila film te ga čak proglasila i jednim od najboljih u kinematografiji, dok je samo manji dio bio nezadovoljan. U svojoj pohvalnoj recenziji filma, kritičar Jeffrey M. Anderson je napisao: “Bulevar sumraka” je vjerojatno najbolji film Billya Wildera, makar ima usku konkurenciju od takvih ostvarenja kao što su “Dvostruka obmana”, “Ace in the Hole”, “Neki to vole vruće” i “Apartman”. Često ga zovu “ciničnim” mislim da bi se jednostavno trebao nazvati “pametnim”. Nevjerojatno je da je Wilder, čovjek koji je naučio engleski čitajući stripove, bio sposoban ostvariti takav majstorski inteligentan uvid u Američki način života…Zanimljivo je pitati se o sudbinama tih likova. Da li DeMille još uvijek radi jer je bio okrenut širokoj masi i komercijali, dok su ostali, intimni umjetnici propali? Sama gđa. Desmond je odličan lik. Puna je glamura i taštine, pokušavajući ostati filmska zvijezda. Tako je lažna da se njen lažni svijet raspadne a istina otkrije. To je vrhunska izvedba Glorije Swanson. Ironično, iako je gđa. Desmond zvijezda nijemog filma, tu ima najbolje dijaloge…Ovo je savršeno kontrolirano remek-djelo koje je uhvatilo neobičan trenutak u filmskoj povijesti“.

Roger Ebert, koji je film čak stavio na listu svojih velikih filmova, je zaključio: “Ostaje i dalje najbolja drama o filmovima jer vidi kroz iluzije, čak iako Normi Desmond to ne uspijeva…Od svih velikih holivudskih redatelja zlatnog razdoblja, da li je ijedan snimio više filmova koji i danas izgledaju svježe i zabavno od Billya Wildera?”, a Andrew Sarris: “Još uvijek najbolji holivudski film ikada snimljen u Hollywoodu”. Jeffrey Chen je napisao: “Najbolja stvar gledajuči stare filmove je otkriti da izgledaju tako moderno da, sa malo dodira tu i tamo, gdje se gotovo uopće ne mijenja originalni sastojak, bi se mogli uklopiti u niz današnjih filmova” a John J. Puccio: “Ništa snimljeno u zadnjih pola stoljeća nije ravno takvom sarkazmu koji ovaj film izaziva o Hollywoodu koji jede sam sebe”.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Bulevar sumraka