Cepelin

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Cepelin ZR-3

Cepelin (zračni brod, dirižabl) je zrakoplov duguljastog oblika punjeno plinom lakšim od zraka, koje se nekada koristilo za prijevoz putnika, a danas se zbog svoje veličine češće koristi za oglašavanje tvrtki tijekom velikih događaja kao što su različite manifestacije i koncerti.

Ime je cepelin dobio prema njemačkom graditelju Ferdinandu Zeppelinu, a još se naziva i dirižabl (od francuskog dirigeable, upravljiv). Ustvari, patent je židovsko-mađarskog izumitelja Davida Schwarza, a same nacrte je na prilično sumnjiv način od Schwarzove udovice pribavio grof Zeppelin, koji je kasnije patentirao ovaj izum.

Nacrt prototipa LZ 1 (Luftschiff Zeppelin)

Iznad Bodenskog jezera izveden je 2. srpnja 1900. prvi let cepelinom LZ 1. Let je trajao 18 minuta. Prvi komercijalni letovi krenuli su prije Prvog svjetskog rata. Nakon izbijanja rata, njemačka vojska opsežno je koristila cepeline kao bombardere i za izviđanje.

Poraz Njemačke 1918. godine privremeno je zaustavila letove cepelina. Ipak, pod vodstvom Huga Eckenera civilni cepelini postaju sve popularaniji tijekom 1920. godine. Svoj vrhunac dostižu 1930-ih kada su zračni brodovi LZ 127 Graf Zeppelin i LZ 129 Hindenburg imali redovite transatlantske letove iz Njemačke u Sjevernu Ameriku i Brazil. Toranj Empire State Buildinga je izvorno zamišljen kao terminal za pristanak cepelina i drugih zračnih brodova. Katastrofa Hindenburga u 1937., zajedno s političkim i gospodarskim pitanjima požuri su propasti Zeppelina.

Glavne osobine[uredi VE | uredi]

Ružičasta boja prikazuje spremnike s vodikom unutar LZ 127, magenta su dijelovi Blaugas spremnike. Slika u punoj rezoluciji prikazuje više detalja.

Najvažnija značajka cepelinovog dizajna je kruta konstrukcija od lakog metala koju čine pregrade prstenastog oblika povezane uzdužnim nosačima i upornicama[1]. Prednost ovog dizajna je da zrakoplov može biti puno veći od zrakoplova bez krute konstrukcije (Blimp) jer radi lake konstrukcije (obično magnezij ili legure aluminija), omogućuje cepelinu nositi teže terete a ugraditi se može više motora ili jači motori.

Prvi cepelini bili su oblika izduženog cilindra koji su se prema kraju sužavali. Na suženom dijelu nalazilo se više stabilizatora za održavanje stabilnosti pravca leta. Tijekom Drugog svjetskog rata, kao rezultat poboljšanja suparničke tvrtke Schutte-Lanz Luftschiffbau, dizajn je poprimio uravnoteženiji oblik a stabilizatori repnih površina postavljeni su križno, što se kasnije koristilo na gotovo svim zračnim brodovima od tada. Unutar tog vanjskog omotača ugrađivano je više odvojenih nepropusnih komora (plinskih veća) napunjenih plinom lakšim od zraka, najčešće vodikom, dok se u Americi uglavnom koristio helij. Na većini krutih zračni brodovi komore za plin su izrađivane od ploča (listova) napravljenih istezanjem kravljih crijeva. Ploče su zatim pozlaćene zlatnom bojom (debljine 1μm). Za jedan cepelin korišten u Prvom svjetskom ratu bilo je potrebno oko 200 000 takvih ploča[2]. One su se međusobno spajale stvarajući tako nepropusnu naslagu[2]. Ne-kruti zračni brodovi imaju samo jednu plinsku komoru koja zračnom brodu daje i oblik.

Potisak prema naprijed ostvaruje se pomoću nekoliko motora s unutarnjim izgaranjem. Gondole s motorima učvršćene su na konstrukciju cepelina. Tvrtka Zeppelin bila je sklona koristiti motore s paljenjem pomoću svjećica a kao gorivo korišten je Blaugas, oblik ukapljenog benzina nazvanog po svom izumitelju dr. Hermannu Blau. Prednost ovog goriva bila je mogućnost njegovog skladištenja u plinovitom stanju u otprilike istoj gustoći kao i zrak. U usporedbi, britanski zrakoplov R101 uveo je dizelske motore Beardmore Tornado koji, iako puno sigurniji za korištenje na cepelin u okruženju vodikom bogatoj atmosferi, imaju nizak odnos snage i mase, ograničavajući tako svojom težinom korisni teret. U tadašnje vrijeme ti motori bili su i nepouzdani radi nedostatka njihovog razvoja. Osim kormilima cepelinom se također moglo upravljati prilagodbom snage motora i selektivno postavljanje potiska jednog od motora unazad.

Relativno mali prostor za putnike i posadu nalazio se na donjem dijelu konstrukcije. Na velikim cepelinima boravišni i teretni prostori su iz aerodinamičkih razloga bili smješteni u unutrašnjosti konstrukcije.

Moderno doba[uredi VE | uredi]

Od 1990-ih Zeppelin NT, podružnica tvrtke Zeppelin konglomerata koja je gradila izvorne njemačke cepeline, razvija cepelin "nove tehnologije" (NT). Američka tvrtka Airship Ventures nedavno je u Kaliforniji ponovno uvela putničke letove s jednom od Cepelina NT [3].

U svibnju 2011. godine Goodyear je najavio kako će zamijeniti svoju flotu balona u obliku cepelina s Cepelinima NT [4][5] s čime će obnoviti svoje partnerstvo koje je završilo prije preko 70 godina. Cepelini će također biti izgrađivani u Americi.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Airships. Military. GlobalSecurity.org. Preuzeto 20. srpnja 2007.
  2. 2,0 2,1 Steadman, Mark (1. svibnja 2006.). The Goldbeater, the Cow and the Airship. Post & Tele Museum, Denmark. Preuzeto 29. svibnja 2009.
  3. "The Zeppelin returns to L.A. skies, after 80 years .", 24. studenog 2009.
  4. http://www.airships.net/blog/goodyear-zeppelin-70-years
  5. http://www.theregister.co.uk/2011/05/04/goodyear_zeppelins_return_at_last/
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Cepelin.