Dalmatinski pas

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Dalmatinac
Dalmatiner 3.jpg
Klasifikacija FCI
Skupina 6 goniči, krvosljednici i srodne pasmine
Odsjek 3 srodne pasmine / bez radnog ispita
Pododsjek
Standard br. 153 na 13. listopada 2010.[1] (en / [ fr])
Ime Dalmatinski pas[1]
Varijetet
Tip
Podrijetlo Hrvatska
Patronat {{{patronat}}}
Visina mužjaci 56 – 62 cm
ženke 54 – 60 cm[1]
Težina mužjaci 27-32 kg
ženke 24-29 kg
Težina standardom Međunarodnog kinološkog saveza nije propisana
Popis domaćih pasa

Dalmatinac (dalmatinac, dalmatiner) veoma je stara pseća pasmina lako prepoznatljiva po bijeloj dlaci s karakterističnim crnim mrljama ili mrljama boje jetre. Poznati točkasti sloj dlake jedinstven je za dalmatinske pse; nijedna druga čistokrvna pasmina nema ovakve jedinstvene točkaste oznake. Pasmina je dobila ime po hrvatskoj pokrajini, Dalmaciji, za koju se vjeruje da je izvorno mjesto dalmatinskog psa.

Povijest pasmine[uredi VE | uredi]

Nađene su slike točkastih pasa nalik dalmatinskim psima stare više od 4000 godina. Postoji nekoliko naziva za ovoga psa, ali najčešće ga zovu jednostavno dalmatiner. Međunarodni kinološki savez objavljuje prvi standard za dalmatinskog psa 7. travnja 1955. pod nazivom «Dalmatiner Jagdhund» - Dalmatinski gonič.[1]

Danas je isključivo kućni ljubimac, a prije se koristio kao lovac u čoporima, aporter divljači i lovac za ptice, katkad i za čuvanje stada i lovac štetočina. Bio je i pratnja vatrogasnim kolima. Instinkt goniča i danas je zadržao.

Obilježja[uredi VE | uredi]

Dalmatiner je veseo i razigrani pas; odan je svojoj obitelji i treba mu društvo. Srednje je veličine i veoma je izdržljiv. Pun je energije i otvoren, ali može biti agresivan prema drugim mužjacima. Traži mnogo kretanja i obilno se linja, te mu zimi može biti hladno. Oči su okrugle i sjajne te mogu biti jantarne, plave ili smeđe boje ili bilo kombinacija tih boja.

Tijelo je snažno i mišićavo. Uši su priljubljene uz glavu i mogu biti u raznim kombinacijama crne i bijele. Rep je snažan i sužava se prema vrhu i lagano je zakrivljen prema gore. Dlaka je kratka, gusta i sjajna, a mrlje se u pravilu ne bi smjele dodirivati i preklapati. Naraste oko 50-60 cm, a težina mu može biti oko 25-30 kg. Dalmatineri mogu puno pojesti te imaju dubok glas. Ženke mogu biti veoma plodne i prosječno okote 8 mladunaca.

Imaju sklonost da se okote gluhi, te je potrebno dobro provjeriti štene prije uzimanja. Prosječan životni vijek pasmine je od 12 do 14 godina.

Srodnik je istarskom kratkodlakom goniču i posavskom goniču. Srodnost dalmatinskog psa i istarskog kratkodlakog goniča je dokazana i veterinarskim istraživanjima Tadije Peraića:„Istarski gonič komparativna istraživanja krvne slike“, 1991. i Čedomira Labure: „Istarski gonič istraživanja nekih, dijagnostickih značajnih biokemijskih parametara u serumu“, 1992.: velika podudarnost fizioloških vrijednosti koncentracije mokraćne kiseline kod obiju pasmina, kao i vrlo slične genetske formule za boju, čime se dokazalo zajedničko podrijetlo obiju pasmina[2].

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 http://hks.hr/web/dokumenti/standardi%20hr/DALMATINSKI%20PAS%20STANDARD%20i%20komentar%20HR%202011.doc
  2. Istarski goniči Boris Špoljarić, Jasminko Kormoš-Buco: Istarski kratkodlaki i oštrodlaki gonič , pristupljeno 23. travnja 2010.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Dalmatinski pas