Emil Čić
Emil Čić (Zagreb, 27. travnja 1958.) je hrvatski muzikolog, publicist, skladatelj, glazbeni kritičar, esejist, nakladnik, slobodni umjetnik i prevoditelj.
Sadržaj |
Životopis [uredi]
Emil Čić rodio se u Zagrebu 1958. godine. Pohađao je srednju glazbenu školu u Zagrebu. Muzikologiju je upisao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Studij glazbe je imao u Austriji, u Beču. Studirao je kompoziciju, dirigiranje i orkestraciju.
Poslijediplomski studij iz područja religioznih znanosti je pohađao na Filozofsko-teološkome fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, Hrvatski studiji. Na istom je u svibnju 2006. godine magistrirao humanističke i teološke znanosti na temu Religijski aspekti u književnosti Antuna Gustava Matoša.
Za vrijeme studija u Austriji počeo se baviti glazbenom kritikom. U tom je razdoblju pisao članke iz područja kulture za listove Vjesnik, Studio i Danas.
Povratkom u Hrvatsku zaposlio se u prosvjeti. U istom razdoblju pisao je članke iz glazbe, kulture, religije te politike i geopolitike. Pisao je za Glasnik HDZ-a, Hrvatski vojnik, Velebit, Narod, Hrvatsko slovo, Fokus, Crkvu u svijetu, Državnost, hrv. književnu reviju Marulić, [[Matica - mjesečna revija|Maticu (glasilo HMI), Večernji list.
Utemeljio je, 1992. godine, Hrvatsko muzikološko društvo, zajedno sa Stanislavom Tuksarom, Jerkom Bezićem i inim muzikolozima[1].
Bio je urednikom zbornika Hrvatsko - irske kulturne veze 1-3, 2007.-2010.
Preveo je s engleskoga jezika na hrvatski jezik knjigu Carrolla Quigleya Anglo-američki establishment: od Rhodesa do Clivedena.[2]
Od travnja 2011. godine je Hrvatski akademik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori, Basel, Švicarska, imenovan Predstojnikom razreda za Umjetnost HAZUD-a[3].
Djela [uredi]
Članci (izbor):
- Figarov pir: okvir za ljubav i mržnju, 1992.
- Medaljoni vizionara hrvatstva: (Lukas - Šufflay - Stepinac), 1994.
- Ideologije i orijentacije hrvatskih skladatelja: Dobronić, Hatze, Gotovac, Slavenski, Bersa..., 1997.
- Glazbeni aspekti u filozofiji umjetnosti Miha Monaldija (16. st.), 2004.
- Francuska revolucija i glazba, 2005.
- Filozofija povijesti u razmatranjima Jacquesa Maritaina, 2005.
Knjige:
- Povijest hrvatskih neprijatelja, 2002. (2. izd. 2008.)
- Hrvatska glazba i glazbenici: stotinu izabranih članaka, 2005.
- Glazbeni aspekti u filozofiji umjetnosti Miha Monaldija (16. stoljeće): filozofija pragmatičnog idealizma, 2005.
- Religijsko-filozofski aspekti u književnosti A. G. Matoša: misao pravaškog stekliša AGM, 2006.
- Globalizacija i hrvatski nacionalizam, 2006.
- Eseji o glazbi, 2007.
- Liturgijska glazba u Hrvatskoj nakon II. Vatikanskog koncila : uvjeti, utjecaji i poticaji razvoja crkvene glazbe u Hrvatskoj, 2007.
- Tiranija i oligarhija: protuhrvatske religije, ideologije i geopolitike, 2008.
- Hrvatski zvjezdani trenutci br. 1 - glazbene interpretacije, 2010.
- Hrvatski zvjezdani trenutci br. 2 - kritičarska teme, 2012.
Nagrade i priznanja [uredi]
- Spomenica Domovinskog rata 1995.
- Nagrada GO HDZ za promicanje hrv. državotvorne misli i rad na stvaranjuj hrvatske države 1997.
- Bečka državna nagrada "Theodor Koerner" (dobio 1988.), u Austriji ima ugled jači od doktorata. Dodjeljuje ju zaklada T. Koerner. Nagrađene na velikom banketu prima i pozdravlja predsjednik Austrije (tada dr. Kurt Waldheim).
Izvori [uredi]
- ↑ Emil Čić, Akademik Jerko Bezić i njegovo djelo, Vijenac, broj 418., 11. ožujka 2010., preuzeto 4. travnja 2013.
- ↑ Matica hrvatska: Kronika događaja: Split, Vijenac, broj 259, 5. veljače 2004., preuzeto 4. travnja 2013.
- ↑ HAZUD: Članovi HAZUD-a, preuzeto 4. travnja 2013.
