Gottfried Böhm

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Gottfried Böhm
ekspresionistička arhitektura
postmoderna arhitektura
Gottfried Böhm
Gottfried Böhm na otvorenju svoje izložbe u Kolnu 2009. god.
Rođenje 23. siječnja 1920.
Offenbach na Majni, Hessen, Njemačka
Nacionalnost njemačko
Vrsta umjetnosti arhitektura, kiparstvo
Praksa Tehničko sveučilište u Münchenu (TUM), Ured Cajetana J. B. Baumanna, Ured Böhm
Utjecali Ludwig Mies van der Rohe, Walter Gropius, Cajetan J. B. Baumann
Poznata djela Gospina kapela St. Kolumba (Köln)
Hodočasnička crkva u Nevigesu
Hans Otto Theater
Nagrade Nagrada Fritz Schumacher (1985.), Pritzkerova nagrada (1986.)
Portal o životopisima

Gottfried Böhm (Offenbach na Majni, 23. siječnja 1920.) je jedan od najvažnijih njemačkih modernih arhitekata koji je svoj ugled izgradio izrazito plastičnim zgradama od betona, čelika i stakla koje se smatraju „arhitektonskim ikonama 20. stoljeća”[1]; dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu (1986.), poznat i kao jedan od prvih autora postmodernizma (postmoderna arhitektura).

Knjižnica centra za mlade, Köln, 1968.
Hodočasnička crkva Nevigeser Wallfahrtsdom, Velbert, 1963.-72.

Životopis[uredi VE | uredi]

Glavna zgrada Ureda za statistiku, Düsseldorf (1972.—75.)

Rođen je u obitelji arhitekata u Ofenbahu u Hessenu. Njegov djed, kao i otac, Dominikus Böhm, su izgradili nekoliko crkava u Njemačkoj. Gottfried je nakon diplome na Tehničkom sveučilištu u Münchenu 1946. god. izučavao kiparstvo na obližnjoj akademiji. Od 1947., do očeve smrti 1955. god., radio je sa svojim ocem. Tijekom toga razdoblja radio je i pod vodstvom Rudolfa Schwarza u Kölnu. od. 1951. radio je šest meseci i u New Yorku. Tijekom putovanja u Ameriku sreo je dvije najveće inspiracije, Mies van der Rohea i Waltera Gropiusa.[2].

Od 1955. god. preuzima očevu tvrtku i gradi mnogo građevina po Nemačkoj, uključujući crkve, muzeje, urede, kuće i apartmane. Smatrali su ga i ekspresionistom i arhitektom post-Bauhausa. On sebe definira kao arhitekta koji spaja prošlost i budućnost, između svijeta ideja i tvarnog svijeta, između zgrada i njihovog okoliša. Njegovi rani projekti su uglavnom od betona, a kasnije više koristi čelik i staklo. U mnogim njegovim projektima primećuje se njegova skrb za urbanizam, poput uređenja vjerskog kompleksa u Kolnu i Praškog trga u Berlinu, te četvrti Lingotto u Turinu.

Od 1968. god. član je Berlinske akademije umjetnosti, a od 1993. god. Zavoda za arhitekturu Akademije umjetnosti[3]. God. 1986. dobio je Pritzkerovu nagradu za arhitekturu, koja se smatra jednim od najprestižnijih svetskih priznanja za arhitekturu.

Böhm je u braku s Elisabeth Böhm, arhitekticom koju je upoznao tijekom studija u Münchenu. Ona mu je također asistirala u nekoliko njegovih projekata, radeći uglavnom na unutarnjem uređenju[4]

Djela[uredi VE | uredi]

Tržni centar WDR (u suradnji s Elisabeth Böhm i Peterom Böhmom, (1991.–1998.)

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Gottfried Böhm
  1. Gottfried Böhm, Rocks made ​​of concrete and glass. Izložbeni vodič Muzeja primijenjenih umjetnosti, Köln, 2009.
  2. Francis Rambert, Hans Hollein (fr.) Preuzeto 16. svibnja 2013.
  3. Stranice Akademije umjetnosti u Berlinu (njem.) Preuzeto 16. svibnja 2013.
  4. Hiltrud Kier, Bauten und Projekte in: Kristin Feireiss (Hg.): Elisabeth Böhm: Stadtstrukturen und Bauten, str. 64. (njem.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]