Gottfried Böhm

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Gottfried Böhm
ekspresionistička arhitektura
postmoderna arhitektura
Gottfried Böhm
Gottfried Böhm na otvorenju svoje izložbe u Kolnu 2009. god.
Rođenje 23. siječnja 1920.
Offenbach na Majni, Hessen, Njemačka
Nacionalnost njemačko
Vrsta umjetnosti arhitektura, kiparstvo
Praksa Tehničko sveučilište u Münchenu (TUM), Ured Cajetana J. B. Baumanna, Ured Böhm
Utjecali Ludwig Mies van der Rohe, Walter Gropius, Cajetan J. B. Baumann
Poznata djela Gospina kapela St. Kolumba (Köln)
Nevigeser Wallfahrtsdom
Hans Otto Theater
Nagrade Nagrada Fritz Schumacher (1985.), Pritzkerova nagrada (1986.)
Portal o životopisima

Gottfried Böhm (Offenbach na Majni, 23. siječnja 1920.) je jedan od najvažnijih njemačkih modernih arhitekata koji je svoj ugled izgradio izrazito plastičnim zgradama od betona, čelika i stakla koje se smatraju „arhitektonskim ikonama 20. stoljeća”[1]; dobitnik Pritzkerove nagrade za arhitekturu (1986.), poznat i kao jedan od prvih autora postmodernizma (postmoderna arhitektura).

Knjižnica centra za mlade, Köln, 1968.
Hodočasnička crkva Nevigeser Wallfahrtsdom, Velbert, 1963.-72.

Životopis[uredi VE | uredi]

Glavna zgrada Ureda za statistiku, Düsseldorf (1972.—75.)

Rođen je u obitelji arhitekata u Ofenbahu u Hessenu. Njegov djed, kao i otac, Dominikus Böhm, su izgradili nekoliko crkava u Njemačkoj. Gottfried je nakon diplome na Tehničkom sveučilištu u Münchenu 1946. god. izučavao kiparstvo na obližnjoj akademiji. Od 1947., do očeve smrti 1955. god., radio je sa svojim ocem. Tijekom toga razdoblja radio je i pod vodstvom Rudolfa Schwarza u Kölnu. od. 1951. radio je šest meseci i u New Yorku. Tijekom putovanja u Ameriku sreo je dvije najveće inspiracije, Mies van der Rohea i Waltera Gropiusa.[2].

Od 1955. god. preuzima očevu tvrtku i gradi mnogo građevina po Nemačkoj, uključujući crkve, muzeje, urede, kuće i apartmane. Smatrali su ga i ekspresionistom i arhitektom post-Bauhausa. On sebe definira kao arhitekta koji spaja prošlost i budućnost, između svijeta ideja i tvarnog svijeta, između zgrada i njihovog okoliša. Njegovi rani projekti su uglavnom od betona, a kasnije više koristi čelik i staklo. U mnogim njegovim projektima primećuje se njegova skrb za urbanizam, poput uređenja vjerskog kompleksa u Kolnu i Praškog trga u Berlinu, te četvrti Lingotto u Turinu.

Od 1968. god. član je Berlinske akademije umjetnosti, a od 1993. god. Zavoda za arhitekturu Akademije umjetnosti[3]. God. 1986. dobio je Pritzkerovu nagradu za arhitekturu, koja se smatra jednim od najprestižnijih svetskih priznanja za arhitekturu.

Böhm je u braku s Elisabeth Böhm, arhitekticom koju je upoznao tijekom studija u Münchenu. Ona mu je također asistirala u nekoliko njegovih projekata, radeći uglavnom na unutarnjem uređenju[4]

Djela[uredi VE | uredi]

Tržni centar WDR (u suradnji s Elisabeth Böhm i Peterom Böhmom, (1991.–1998.)

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Gottfried Böhm
  1. Gottfried Böhm, Rocks made ​​of concrete and glass. Izložbeni vodič Muzeja primijenjenih umjetnosti, Köln, 2009.
  2. Francis Rambert, Hans Hollein (fr.) Preuzeto 16. svibnja 2013.
  3. Stranice Akademije umjetnosti u Berlinu (njem.) Preuzeto 16. svibnja 2013.
  4. Hiltrud Kier, Bauten und Projekte in: Kristin Feireiss (Hg.): Elisabeth Böhm: Stadtstrukturen und Bauten, str. 64. (njem.)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]