Hanuš Wihan
| Hanuš Wihan | |
|---|---|
 | |
| Rođen/a | 5. lipnja 1855. Police nad Metují, Královéhradečki kraj |
| Umro/umrla | 1. svibnja 1920. |
| Žanr/ovi | glazba romantizma klasična glazba |
| Instrument | violončelo |
| Angažman | Bohemijski kvartet |
Hanuš Wihan (Police nad Metují, 5. lipnja 1855. – 1. svibnja 1920.) bio je poznati češki violončelist, smatran i najboljim u svoje vrijeme.[1] Najpoznatiji je ostao po izvođenju djela Antonína Dvořáka i glazbe romantizma. Osnivač je, a kasnije i član, Bohemijskog kvarteta, koji je tijekom četrdesetgodišnjeg postojanja postao poznat širom svijeta.
Rani život[uredi | uredi kôd]
Hanuš Wihan je rođen 5. lipnja 1855. u mjestu Police nad Metují, u Královéhradečkom kraju, u vrijeme kada su se češke zemlje nalazile pod upravom Austrijskog Carstva. 1868. upisao se na Praški konzervatorij, u dobi od svega 13 godina,[2] da bi studij violončela završio na konzervatoriju u Sankt-Peterburgu, s poznatim ruskim violončelistom Karlom Davidovom.[3] S 18 godina postao je učitelj na Mozartovoj akademiji u Salzburgu. Pridružio se privatnom orkestru ruskog pokrovitelja u Nici i Luganu. Kasnije se priključuje Simfonijskom orkestru Benjamina Blisea u Berlinu, koji je bio preteča Berlinske filharmonije, zajedno s češkim violinistom Karelom Halířom.[4] Svirao je i u Simfonijskom orkestru Princa Schwarzenburga u Sondershausenu, gradu u Tringliji, gdje je postao blizak prijatelj s Franzom Lisztom, te u orkestru u Münchenu, gdje je Franz Strauss svirao prvi rog.[2] Tijekom osmogodišnjeg sviranja u Münchenu, Wihan se sprijateljio i s Richardom Wagnerom, koji ga je angažirao i da svira na tradicionalnom glazbenom festivalu u Bayreuthu, i njegovim sinom Richardom Straussom. Richard Strauss je svoju Sonatu u F-duru za violončelo posvetio upravo Wihanu i članovima kvarteta Walter String Quartet (Benno Walter, Michael Steiger i Anton Thoms),[5] a Wihan mu je u znak zahvalnosti bio prvi koji je javno izveo skladbu u Nürnbergu, 8. prosinca 1883.[6] Osim spomenute sonate, Strauss je napisao i Romancu za čelo i orkestar. Iako ju nije posvetio Wihanu, upravo ju je on i prvi premijerno izveo 15. veljače 1884. u njemačkom gradu Baden-Baden.[3]
Wihan se 1880-ih vjenčao s Dorom (rođenom Weis), pijanisticom iz Dresdena, koja je bila zaljubljena u Wihanova prijatelja Richarda Straussa, koji je od nje bio mlađi pet godina.[7] Iako nema pisanih dokaza da se dogodila nekakva ljubavna afera, smatra se da je Wihan, koji je bio vrlo zavidan po prirodi i nije podnosio da mu se drugi miješaju u posao, prekinuo bračno zajedništvo s Dorom.[3] Nakon prekida vratio se u svoj alma mater grad, Prag.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ (engl.) Wihan Quartet - biografija Arhivirana inačica izvorne stranice od 23. prosinca 2008. (Wayback Machine)
- ↑ a b (engl.) Margaret Campbell, The Great Cellists[neaktivna poveznica], Robson, 2004., ISBN 1861056540, Google knjige
- ↑ a b c (engl.) Maisky-Gililov Arhivirana inačica izvorne stranice od 9. srpnja 2011. (Wayback Machine)
- ↑ (engl.) Cellist.nl - database Arhivirana inačica izvorne stranice od 29. listopada 2013. (Wayback Machine)
- ↑ (engl.) IMSLP
- ↑ (engl.) arena.it
- ↑ (engl.) Michael Kennedy, Richard Strauss: Man, Musician, Enigma, Cambridge University Press, 2006., ISBN 0521027748, Google knjige
Literatura[uredi | uredi kôd]
- (engl.) Grove's Dictionary of Music and Musicians, 5. izdanje, Macmillan, 1954., mrežno izdanje na Google knjige