Salzburg
 Ovo je glavno značenje pojma Salzburg. Za austrijsku saveznu državu, pogledajte Salzburg (austrijska savezna država). |
|
Såizburg |
|||
|---|---|---|---|
 |
|||
|
|||
| Država |  Austrija |
||
| Vlast | |||
| - Gradonačelnik | Heinz Schaden (SPÖ) | ||
| Površina | |||
| - Ukupna | 65,678 km² | ||
| Najveća visina | 424 m | ||
| Stanovništvo (2009.) | |||
| - Grad | 147.685 | ||
| - Gustoća | 2249 /km² | ||
| Poštanski broj | A-801x, A-802x, A-803x, A-804x, A-805x | ||
| Pozivni broj | +43 662 | ||
| Službena stranica www.stadt-salzburg.at | |||
| Karta | |||
 Položaj Salzburga u Austriji |
|||
Salzburg (bavarski: Såizburg [▶] je grad u Austriji i središte istoimene pokrajne. Četvrti je po veličini grad u Austriji, a nalazi se na granici sa Njemačkom.
U okolici Salzburga nalaze se rudnici soli, koji su se eksploatirali do 1989., kada su zatvoreni. Oni su danas jedna od turističkih atrakcija. Hrvatski (i slovenski) naziv za taj grad je Solnograd jer njemačka riječ "salz" znači "sol". U doslovnom prijevodu "dvorac ili tvrđava od soli"
Stari grad Salzburg (Altstadt), u svijetu poznat po svojoj baroknoj arhitekturi, se smatra jednim od najbolje očuvanih gradova sjeverno od Alpa. Od 1996. stari dio Salzburga uvršten je u UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi. Zbog arhitekture često su Salzburg u prošlosti nazivali i njemačkim Rimom. Današnji izgled grada datira iz razdoblja 16., 17. i 18. stoljeća kad je započeta transformacija iz srednjovjekovnog u barokni grad. Salzburg je ujedno i rodni grad W.A.Mozarta i grad u kojemu je Mozart proveo svoje rano djetinjstvo.
Sadržaj |
[uredi] Povijest
Prvi tragovi naseljenosti ovog područja sežu u neolit, a oko 1000. pr. Kr. osvajaju ga Iliri, a bi ga od 6. st. pr. Kr. naselili Kelti. Od 15. pr. Kr. na obali rijeke Salzach nastao je rimski grad Juvavum. U 5. st. dobio je samostan, a 699. godine Bavarski vojvoda ga poklanja biskupu Wormsa Rupertu Salzburškom (Sveti Rupert Salzburški). Grad se prvi put pod imenom "Salzburg" spominje 755. godine, a 739. godine postao je prijestolnicom dijaceze. Od tada je Salzburg grad-država kojim upravljaju izborni prinčevi-biskupi.
God. 1077., nadbiskup Gerbhard je izgradio utvrdu Hohensalzburg. U 17. stoljeću u gradu su nikle brojne barokne građevine, osobito za vrijeme vladavine nadbiskupa Wolfa Dietricha von Raitenaua, Markusa Grafa von Hohenemsa Sittikusa i Parisa grafa von Lodrona.
God 1731., nadbiskup Leopold Anton von Firmian je donio edikt kojim protjeruje protestante iz grada. Njihove posjede je konfiscirala crkva, a protestanti su se uputili na iscrpljujući marš prema sjevernim njemačkim protestantskim zemljama. 12.000 Salzburžana je primio Fridrik Vilim I. Pruski, a ostali su odselili u Debrecen (Slovačka) i Banat (Srbija) u tadašnjoj Mađarskoj. Malene grupice su dospjele do Nizozemske, Ujedinjenog Kraljevstva, ali i Georgije u SAD-u (tada britanska kolonija).
Od 1772. do 1803., kada je vladao nadbiskup Hieronymus Graf von Colloredo, Salzburg je bio središte prosvjetiteljstva. God. 1803., završava vladavina prinčeva-nadbiskupa i grad dolazi pod vlast nadvojvode Toskane, Ferdinanda III. Već 1805. godine ga anektirala Austrija, zajedno s Berchtesgadenom. Nakon austrijskog poraza kod Wagrama, od 1809. do 1816. godine bio je pripojen Bavarskoj, ali je nakon Bečkog kongresa ponovno vraćen Austriji.
Od 1860-ih grad se širi daleko izvan starih gradskih zidina, a 7. lipnja 1935. godine gradske vlasti su anektirale okolne općine i od tada gradsko područje se rasprostire ne području od 8.79 x 24.9 km², te mu je broj stanovnika porastao sa 40.232 na 63.275.
Tijekom Drugog svjetskog rata Nacisti su u Salzburgu uništili sinagogu i sustavno progonili Židove. U gradskoj okolici je ustanovljen logor za ratne zarobljenike iz SSSR-a, ali i zloglasni koncentracijski logor KZ Salzburg-Maxglan gdje su većinom bili zatvarani Romi. Prilikom savezničkog bombardiranja uništeno je preko 7.600 kuća i ubijeno je oko 550 stanovnika. Američka vojska je ušla u grad 5. svibnja 1945. godine i grad je postao prijestolnicom austrijske savezne države Salzburg.
Dana 27. siječnja 2006., grad je obilježio 250 godina od rođenja W. A. Mozarta zvonjavom svih 35 crkvenih tornjeva točno u 8 sati, a proslava se nastavila cijele godine.
[uredi] Znamenitosti
|
Povijesno središte Salzburga |
|
|---|---|
 Svjetska baština - UNESCO |
|
 |
|
|
|
| Godina uvrštenja: | 1996. (20. zasjedanje) |
| Vrst: | Kulturno dobro |
| Mjerilo: | ii, iv, vi |
| Ugroženost: | ne |
| Poveznica: | UNESCO |
[uredi] Stari grad
Stari grad je 1996. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi zbog iznimnog bogatstva arhitekture crkvenog grada-države od srednjeg vijeka, preko baroka do 19. stoljeća, koje je primjer susreta južne i sjeverne Europe. Osim spomenute rodne kuće W. A. Mozarta, u starom gradu se nalaze:
- Salzburška katedrala (Salzburger Dom)
- Utvrda Hohensalzburg (Festung Hohensalzburg), jedan od najvećih dvoraca u Europi, izgrađen na brdu iznad grada s kojeg se pruža pogled na cijeli grad.
- Franjevačka crkva (Franziskanerkirche)
- Groblje sv. Petra (Petersfriedhof)
- Benediktinska opatija Nonnberg
- Stara rezidencija izbornih prinčeva-nadbiskupa (Salzburger Residenz)
- Sveučilišna crkva
- Gradska vrata Siegmundstor
- Slavna ulica Getreidegasse
-
Unutrašnjost Salzburške katedrale (Vincenzo Scamozzi) -
Utvrda Hohensalzburg 1900.
[uredi] Ostale znamenitosti
- Palača Mirabel s cvjetnim vrtovima
- Groblje sv. Sebastijana (Sebastiansfriedhof)
- Rokoko palača Leopoldskron u južnom djelu općine. Mnoge scene iz filma Moje pjesme, moji snovi (1965), snimljene su ovdje, većinom na jezeru.
- Hellbrunn s dvorcima i parkovima
- Salzburg Zoo u četvrti Anif
-
Palača Mirabel s cvjetnim vrtovima -
Fasada palače -
Dvorac Anif
[uredi] Slavni stanovnici
|
|
[uredi] Gradovi prijatelji
Graz je zbratimljen sa sljedećim gradovima:
[uredi] Vanjske poveznice
- www.salzburg.eu – Salzburg informacije
- Turistička zajednica Salzburga
- Regija Salzburg
- Salzburški turistički vodič
|
|||||||||
Nedovršeni članak Salzburg koji govori o gradu u Austriji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
