Hardomilje
| Hardomilje | |
|---|---|
  Hardomilje | |
| Regija BiH | Zapadna Hercegovina |
| Entitet | Federacija BiH |
| Županija | Zapadnohercegovačka županija |
| Općina/Grad | Ljubuški |
| Zemljopisne koordinate | 43°10′N 17°33′E / 43.16°N 17.55°E |
| Stanovništvo (2013.) | |
| - ukupno | 889 |
Hardomilje je naseljeno mjesto u gradu Ljubuškom, Federacija BiH, BiH.[1]
Zemljopisni položaj i značajke[uredi | uredi kôd]
Smješteno je u jugozapadnom dijelu općine, na desnoj obali Trebižata. Površine je oko 939 ha, najviše kote 286 m i najniže 55 m. Na jugu graniči s Bijačom, na istoku sa Zvirićima, na sjeveru Hrašljanima i Humcom, a na zapadu Teskerom. Dijeli se na zaseoke: Gadžina mala, Pivnice, Mandići i Žabar. Staro Hardomilje, uglavnom napušteno, nalazi se u brdu oko Lovreća (na 235 m).[2]
Ime naselja potječe iz srednjeg vijeka. U povelji vojvode Jurja Vojsalića braći Radivojevićima 12. kolovoza 1434. spominju se Vlasi Vojnići, Pribinovići i Hardomilići, od kojih su postala i imena današnjih sela Vojnića, Hardomilja i Pribinovića.[3]
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Popisi 1971. – 1991.[uredi | uredi kôd]
| Hardomilje | ||||||
| godina popisa | 1991.[4] | 1981. | 1971. | |||
| Hrvati | 730 (100%) | 686 (99,85%) | 764 (100%) | |||
| Muslimani | 0 | 0 | 0 | |||
| Srbi | 0 | 0 | 0 | |||
| Jugoslaveni | 0 | 0 | 0 | |||
| ostali i nepoznato | 0 | 1 (0,14%) | 0 | |||
| ukupno | 730 | 687 | 764 | |||
Popis 2013.[uredi | uredi kôd]
| Hardomilje | ||||||
| godina popisa | 2013.[1] | |||||
| Hrvati | 886 (99,66%) | |||||
| Srbi | 0 | |||||
| Bošnjaci | 0 | |||||
| ostali i nepoznato | 3 (0,34%) | |||||
| ukupno | 889 | |||||
Povijest[uredi | uredi kôd]
Na području Hardomilja registrirano je više nadgrobnih kamenih gomila koje su vjerojatno pripadale Daorsima. Ipak, većina je arheoloških nalaza iz 1. do 3. stoljeća. Preko Hardomilja vodila je vojna cesta Salona - Narona o čemu svjedoči više pronađenih miljokaza. U Žabaru je postojao most preko rijeke širok 3,75 m. Na velikom broju lokaliteta pronađeni su rimski nadgrobni spomenici, ponajviše isluženih vojnika rimskih legija i kohorti – VII. i XV. legije, III. Alpske kohorte, I. Brakaraugustanovske kohorte, I. Lucenske i dr. Dio tih spomenika nalazi se u Arheološkoj zbirci Franjevačkoga samostana Humac i u Zemaljskom muzeju u Sarajevu. O životu na prostoru Hardomilja u srednjem vijeku govore grobišta stećaka na lokalitetima: Pojilo (13 primjeraka), Pivnice (15 primjeraka), Brdo (6 biliga), Plase (pet nadgobnika).[2]
U popisu biskupa Pave Dragičevića iz 1742. spominje se In villa Ardomiglia 24 čeljadi, 15 odraslih i 9 djece: Philippus Kustura 7, 3; Lucas Vistiza 6, 3; Nicolaus Çorapina 2, 3.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 19. lipnja 2019.
- ↑ a b Radoslav Dodig, Povijest ljubuških naselja: Hardomilje, Pučki godišnjak "Ljubuško silo" br. 6, Ljubuški, 31. srpnja 2010., str. 25.-27.
- ↑ Radoslav Dodig, Povijest ljubuških naselja: Vojnići, Pučki godišnjak "Ljubuško silo" br. 7, Ljubuški, 30. srpnja 2011., str. 18.-21.
- ↑ Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
| |||||