Imenice

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Imenice su riječi kojima je svojstvena kategorija predmetnosti, opredmećeno svojstvo i opredmećeni proces. Njima imenujemo pojave vanjskog svijeta i našeg unutarnjeg doživljavanja.

Imenice se dijele na:

  • opće - označavaju skup predmeta koji imaju neke zajedničke osobine
  • vlastite - služi kao ime svakom pojedinom čovjeku, životinji, zemljopisnim pojmovima itd.

Imenice se još dijele i na:

  • konkretne (stvarne) - označavaju sve ono što je opipljivo (bića, predmete)
  • apstraktne (mislene, nestvarne) - označavaju osobine, osjećaje, stanja, fizičke i duševne moći, radnje, prirodne i društvene pojave.

Imenuju bića, stvari, mjesta i pojave.

U hrvatskom jeziku[uredi VE | uredi]

Imenice u hrvatskom imaju tri gramatička svojstva: rod, broj i padež. Od ta tri svojstva rod je fiksan, tj. riječ ima unaprijed određeni rod, a promjenjiva je po broju i padežu.

Osim tih svojstava, svaka imenica pripada u jednu deklinacijsku skupinu. Deklinacijska skupina određuje način (uzorak) promjene imenice po broju i padežu. Deklinacijske skupine u vezi su s rodom imenice.


Rod i deklinacijske skupine[uredi VE | uredi]

Rod je u standardnom hrvatskom jeziku gramatički. To znači da rod (muški, ženski i srednji) proizlazi iz oblika same riječi i deklinacijske skupine, a za živa bića se najčešće poklapa i sa stvarnim spolom. Rod određuje koji se oblik pridjeva koristi uz imenicu ili koji oblik zamjenice može zamijeniti imenicu, budući da te vrste riječi često imaju različite oblike za različite rodove.

U hrvatskom postoje 4 osnovne deklinacijske skupine (nazivi se razlikuju u literaturi):

skupina rod imenica završetak u nominativu primjeri (u nominativu jednine)
glavna skupina muškog roda muški uglavnom na suglasnik zub, grad
-a skupina uglavnom ženski, par muškog roda -a voda, žena
skupina srednjeg roda srednji -o ili -e selo, more
-i skupina ženski na suglasnik, izuzetno na -i kost, noć

Broj[uredi VE | uredi]

Broj označava odnosi li se imenica na jedan objekt (jednina) ili više njih - za manje skupine/uz brojeve 2 do 4 (dvojina) ili za veće skupine/brojeve veće od 5 (množina), i odnosi se na slaganje s pridjevima i glagolima koji također imaju različite oblike za jedninu i množinu.

  • Većina imenica ima posebne oblike u jednini i množini, koji su međusobno povezani pravilima, ovisno o deklinacijskoj skupini (zub - zubi)
  • Neke imenice imaju samo jedninu, a neke samo množinu (npr. vrata, tzv. pluralia tantum)
  • Neke imenice imaju oblike samo jednine, a za množinu se uzimaju oblici sasvim drugačije imenice koja ima isto ili vrlo slično značenje (čovjek - ljudi, supletivni oblici).

Pluralia tantum pojavljuju se u obliku množine, a označavaju samo jedan predmet. Semantički, većina takvih predmeta sastoji se od dva dijela koji čine jednu cjelinu. Takve imenice zahtijevaju glagole i pridjeve u množini. One pripadaju množini ženskog ili srednjeg roda.

  • u ženskom rodu: gaće, gaćice, hlače, ljestve, novine, nožice, vijesti...
  • u srednjem rodu: leđa, pluća, usta, vrata, križa, kola, nosila...

Zbirne imenice označavaju skup primjeraka shvaćenih kao cjelina u kojoj se ne izdvaja pojedini član tog skupa pa primjerke ne možemo pobrojiti. Te imenice obično nemaju množinu, a deklinacija im je kao deklinacija imenica srednjeg roda

  • zbirne imenice u kojima se vrši glasovna promjena jotacija (cvijeće, kamenje, granje, lišće, grmlje, drveće, trnje, grožđe)
  • zbirne imenice koje se završavaju na -ad i koje označavaju grupu ljudi ili životinja (momčad, perad, telad, siročad). Ove imenice pripadaju -i deklinacijskoj skupini.
  • zbirne imenice na -a (djeca, braća, gospoda...)

U množini, dvojini i rodu imenica postoje izuzetci za neke riječi.


Padež[uredi VE | uredi]

Svaka imenica postoji u različitim oblicima, koji se nazivaju padežima. U standardnom hrvatskom su padeži nominativ, genitiv, dativ, akuzativ, vokativ, lokativ i instrumental. Padežne promjene povezane su s promjenom po broju, tj. postoji ukupno 14 mogućih padeža (ako brojimo posebno padeže u jednini i množini).

U standardnom hrvatskom izjednačili su se (osim po naglasku) dativ i lokativ u jednini, te dativ, lokativ i instrumental, kao i nominativ i vokativ u množini u svim deklinacijskim skupinama. U nekim je skupinama došlo do daljih pojednostavljenja.

Padežne su promjene u hrvatskom pravilne i određene pripadnosti deklinacijskoj skupini, glasovnim zakonima, posebnostima za pojednine skupine riječi ili nastavke te drugim razlozima.

Nominativ jednine (ako postoji) uzima se kao "referentni oblik" imenice te se u tom obliku riječi nalaze u rječnicima i sl.


Pregled deklinacijskih skupina[uredi VE | uredi]

Slijedi pregled deklinacijskih skupina. U literaturi se često glavna skupina muškog roda i skupina srednjeg uzimaju zajedno.


Glavna skupina muškog roda[uredi VE | uredi]

Ova skupina sadrži imenice muškog roda. Imenice se u njoj dijele po dva kriterija:

Prvi kriterij je po produljenju množine:

  • s "dugom" množinom -ov- ili -ev- u množini (most, nož, vol : mostovi, noževi, volovi)
  • s "kratkom" množinom (zub, papir, automobil : zubi, papiri, automobili)

Dugu množinu po pravilu imaju jednosložne imenice. Kratku množinu redovno imaju dvosložne i višesložne imenice, ali i mnoge jednosložne imenice.

Drugi kriterij je označava li imenica živo biće (engl. animateness):

  • imenice koje označavaju neživa bića (uključujući i biljke) imaju u jednini akuzativ jednak nominativu (vidim stol)
  • imenice koje označavaju živa bića često imaju akuzativ jednine jednak genitivu (vidim psa), ali i vlastite specifične oblike (dijete, djevojku, majku...)


Imenice koje završavaju na palatalni suglasnik imaju sljedeće osobitosti:

  • produljenje množine -ev- (ako imaju produljenu množinu)
  • -u u vokativu jednine
  • -em u instrumentalu jednine


Također, dolazi do sljedećih glasovnih promjena u nekim padežima:

  • ispred -i u množini k, g i h prelaze u c, z, s (svjedok, svjedoci)
  • ispred -e u VOK jd. k, g i h prelaze u č, ž, š (vuk, vuče), ali ne u AKU mn.: (svjedoke)
  • imenice kojima osnova u svim padežima (osim u nominativu jd.) završava na -l u nominativu često imaju o umjesto l ( GEN čavl-a NOM čavao; međutim, GEN vol-a NOM vol)
  • ako bi imenice imale u nekim padežima skupine suglasnika koje inače ne postoje u hrvatskom jeziku, razbija ih se ubacivanjem -a- (tzv. nepostojano a): NOM pas; GEN psa


jednina množina
NOM VOK GEN DAT / LOK AKU INS NOM / VOK GEN DAT / LOK / INS AKU
zub zube zuba zubu zub zubom zubi zuba zubima zube
konj konju konja konju konja konjem konji konja konjima konje
puž pužu puža pužu puža pužem puževi puževa puževima puževe
grad grade grada gradu grad gradom gradovi gradova gradovima gradove

-a skupina[uredi VE | uredi]

Ova skupina sadrži imenice ženskog roda i neke muškog (vođa, vojvoda). Imenice ove skupine redovno završavaju na -a u nominativu jednine, a imaju nominativ množine na -e.

U ovoj skupini se djelomično provodi palatalizacija (patka : patki a ne *patci) ovisno o završetku riječi. Također, neke riječi imaju dvostruke oblike u genitivu množine (patka : patki i pataka prema žena : žena).

Imenice koje završavaju na -ica imaju osobitosti u deklinaciji (različit vokativ jednine).

Zbirne imenice djeca, braća, gospoda, vlastela, dvojica, trojica, četvorica itd. imaju sljedeće osobitosti:

  • mijenjaju se kao i sve imenice u ovoj skupini, ali postoje samo u jednini
  • slažu se s pridjevima u jednini ženskog roda i s glagolima u množini

Primjeri:

Pokloni su predani njegovoj djeci (kao njegovoj ženi)
Njegova su djeca išla u kino (su je množina!)

Posebno stoje imenice oči i uši koje imaju samo množinu s posebnom promjenom.

Za sve imenice ove skupine je NOM = VOK = AKU u množini.

jednina množina
NOM VOK GEN DAT / LOK AKU INS NOM / VOK GEN DAT / LOK / INS AKU
kuća kućo kuće kući kuću kućom kuće kuća kućama kuće
patka patko patke patki patku patkom patke patki, pataka patkama patke
patkica patkice patkice patkici patkicu patkicom patkice patkica patkicama patkice
oči očiju očima oči


Skupina srednjeg roda[uredi VE | uredi]

Sadrži imenice srednjeg roda. Promjena imenica slična je deklinaciji u glavnoj skupini muškog roda. Skupinu možemo podijeliti na sljedeće podskupine:

  • imenice bez proširenja - nepalatalne završavaju u nominativu jednine na -o (selo), palatalne na -e (more)
  • imenice s proširenjem osnove na -n- u kosim padežima (ime : imena; još i pleme, rame, sljeme, vime, vrijeme, sjeme, prezime)
  • imenice s proširenjem osnove na -t- u kosim padežima redovno završavaju na -e u nom. jednine (dijete, jaje, tele, lane); nemaju pravilnu množinu - koriste se zbirne imenice
  • imenica nebo ima opcionalno proširenje -s- u množini: neba i nebesa, kao i tijelo: tijela i tjelesa i nebo : nebesa
  • neke imenice leđa, pluća, usta, vrata, križa, kola, nosila postoje samo u množini

Imenice uho i oko normalne oblike množine koji se koriste u suženom značenju dvojine (dva uha), a inače se koristi posebna množina unutar -a skupine (uši, oči).

Za sve ove imenice je NOM = VOK = AKU u jednini i množini.

jednina množina
NOM / VOK GEN DAT / LOK AKU INS NOM / VOK GEN DAT / LOK / INS AKU
selo sela selu selo selom sela sela selima sela
more mora moru more morem mora mora morima mora
ime imena imenu ime imenom imena imena imenima imena
tele teleta teletu tele teletom
vrata vrata vratima vrata


-i skupina[uredi VE | uredi]

Ova skupina sadrži imenice ženskog roda. Riječ je o "reliktnoj" skupini.

U ovu skupinu spadaju u zbirne imenice na -ad (telad) koje imaju samo jedninu i imenice koje se izvode nastavkom \ost\ ( apstraktne imenice).

Za primjer promjene možemo uzeti imenice noć i mast, te riječ kći koja je izuzetak:


jednina množina
NOM VOK GEN DAT / LOK AKU INS NOM / VOK GEN DAT / LOK / INS AKU
noć noći noći noći noć noći noći noći noćima noći
mast masti masti masti mast masti, mašću masti masti mastima masti
kći kćeri kćeri kćeri kćer kćeri kćeri kćeri kćerima kćeri

U drugim jezicima[uredi VE | uredi]

Imenice postoje u svim jezicima, ali se njihova svojstva (npr. promjenjivost) bitno razlikuju od jezika do jezika.