Pridjevi

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Pridjevi su vrsta riječi koja se pridjeva imenicama, odnosno opisuje imenice. Oni su u mnogim jezicima riječi koje mijenjaju imenice, obično ih opisujući ili specificirajući, ali nisu univerzalna vrsta riječi, jer nemaju svi jezici pridjeve. Na primjer, kineski jezik nema pridjeve: sve riječi koje se prevode kao pridjevi zapravo su stativni glagoli.

U nekim se jezicima participi koriste kao pridjevi. Imenice koje mijenjaju druge imenice ponekad se zovu modificirajuće imenice, imenice s pridjevskom službom, ili dio složene imenice (npr. eng. ice u ice cream; hrv. radio u radioaparat).

U nekim jezicima, kao što je engleski, ne postoji dogovor oko pridjeva: neki svrstavaju engleske članove (a, an, the) i posvojne oblike imenica (Mary's) u pridjeve, a neki ne. U hrvatskom se riječi taj, moj, njegov svrstavaju u zamjenice, a riječi Ivanov i Marijin u pridjeve, iako imaju vrlo sličnu funkciju, pa i gramatička svojstva (npr. promjenu po padežima).


U hrvatskom jeziku[uredi VE | uredi]

U hrvatskom su pridjevi promjenjiva vrsta riječi. Svaki se pridjev mijenja po:

Pridjevi imaju isti rod, broj i padež kao imenica kojoj se predlažu.

Mnogi se pridjevi mijenjaju i po stupnjevima, a postoji i promjena po određenosti.

Podjela pridjeva[uredi VE | uredi]

Pridjevi se dijele po značenju na:

  • opisne ili kvalitativne (kakvo je što, npr. žut, velik)
  • posvojne (čije je što, npr. očevo, mačje)
  • gradivne (od čega je što, npr. zlatan, drven)


Pridjevsko-zamjenička (određena) promjena[uredi VE | uredi]

Ova promjena pridjeva se koristi:

  • ako je uz imenicu još i pokazna zamjenica (npr. taj)
  • u dijelu naziva (tj. ako se pridjev uvijek koristi uz imenicu u nekoj frazi)
  • kod posvojnih pridjeva na -ji, -ki (gradski, jutarnji, vojnički...)
  • kod nekih pridjeva kao što su jarki, žarki
  • kod pridjeva koji završavaju na -ći (brijaći, šivaći, idući)
  • kod pridjeva koji označavaju imenicu s obzirom na položaj i u prostoru i u vremenu (mjesečni, tjedni, davni, noćni, sjeverni, južni, desni)
  • kod pridjeva na -dni, -eni, -ni (radni, kućni, riječni, vodeni, kopneni, vjenčani)
  • kod posvojnih pridjeva na -ski, -ški, -ji, -nji, -šnji... (kozji, večernji, unutrašnji, gradski, vojnički, mladićki, skijaški)
padež jednina množina
NOM / VOK GEN DAT / LOK AKU INS NOM / VOK GEN DAT / LOK / INS AKU
muški
rod
živo pusti pustog(a) pustom(u,e) pustog(a) pustim pusti pustih pustim(a) puste
neživo pusti pustog(a) pustom(u,e) pusti pustim pusti puste
srednji rod pusto pustog(a) pustom(u,e) pusto pustim pusta pusta
ženski rod pusta puste pustoj pustu pustom puste puste

U zagradama su označeni navesci o čijoj upotrebi uglavnom odlučuju stilski razlozi.

Osnove koje završavaju na palatal (npr. tuđ) u nekim padežima umjesto o (podebljano u tablici gore) imaju e (DAT tuđem), i ne mogu imati naveske na -e.


Imenička (neodređena) promjena[uredi VE | uredi]

Ova promjena pridjeva se koristi:

  • kada su pridjevi dio imenskog predikata
  • kod posvojnih pridjeva na -ov, -ev, -in, -jev, -ljev (stričev, svekrvin, Ivanov, Garibaldijev, Jakovljev...)
padež jednina množina
NOM / VOK GEN DAT / LOK AKU INS NOM / VOK GEN DAT / LOK / INS AKU
muški
rod
živo pust pusta pustu pusta pustim pusti pustih pustim(a) puste
neživo pust pusta pustu pust pustim pusti puste
srednji rod pusto pusta pustu = NOM pustim pusta pusta
ženski rod pusta puste pustoj pustu pustom puste puste

U govornom se jeziku neodređeni oblici upotrebljavaju rjeđe od određenih, osim u nominativu.


Stupnjevi pridjeva[uredi VE | uredi]

U hrvatskom postoje tri stupnja opisnih pridjeva:

  • pozitiv, kojim se iskazuje apsolutno svojstvo, npr. Ivana je brza.
  • komparativ, kojim se iskazuje relativno svojstvo npr. Ivana je brža (od Marije, ali je ipak spora)
  • superlativ, kojim se iskazuje svojstvo u odnosu na sve s kojima nešto uspoređujemo, npr. Ivana je najbrža.

Pozitiv je oblik koji je "uobičajen", nalazi se u rječnicima i najčešće se upotrebljava.

Komparativ se tvori od pozitiva na sljedeće načine:

  • dodavanjem -(i)ji, pri čemu može doći do glasovnih promjena, i uz moguće otpadanje sufiksa: crven: crveniji; ukusan : ukusniji; dubok : dublji (< dub-ji) ...
  • dodavanjem -ši, samo kod sljedećih pridjeva: mek : mekši, lijep : ljepši, lak : lakši ...
  • od druge osnove (tj. suplativno): dobar : bolji; zao : gori; velik : veći; malen : manji ...

Ispred ovih sufiksa nestaje nepostojano a (ukusan : ukusn-iji).

Superlativ se tvori dodavanjem prefiksa naj- na komparativ: veći : najveći.

Gradivni i posvojni pridjevi uglavnom nemaju stupnjeve (osim pozitiva) - ne postoji *Ivanoviji u značenju "više Ivanov". Ako je potrebno izraziti stupnjevanje, koristi se spomenuta konstrukcija s prilogom više (koji je u komparativu, i za kojeg postoji i superlativ najviše).

Literatura[uredi VE | uredi]