Ivo Banac

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ivo Banac
Ivo Banac.jpg
Rođenje 1947.
Polje povijest

Ivo Banac (Dubrovnik, 1. ožujka 1947.) hrvatski povjesničar, pisac i političar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Ivo Banac rodio se u Dubrovniku 1947. godine. Godine 1959., s majkom emigrira u SAD, kako bi se obitelj opet ujedinila (otac je otišao u SAD 1947. godine).[1] U New Yorku pohađa gimnaziju Loyola, a potom studira i diplomira (1969.) na Sveučilištu Fordham. Magistrirao je (1971.) i doktorirao (1975.) na poslijediplomskom studiju iz povijesti na Sveučilištu Stanford, Kalifornija.[2] Od 1977. do 2009. predavao je povijest Istočne i Jugoistočne Europe na Sveučilištu Yale, New Haven, Connecticut, gdje je umirovljen kao profesor emeritus na katedri vezanu uz posebnu zakladu koja nosi ime Bradford Durfee.[1][3] Od 1994. do 1999. također je djelovao kao redoviti profesor povijesti na katedri vezanoj uz posebnu zakladu na Srednjoeuropskom sveučilištu u Budimpešti (University Professor), [2] gdje je upravljao i Institutom za Jugoistočnu Europu. Od 2008. redoviti je profesor na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a od 1990. dopisni član HAZU.

Politička karijera[uredi VE | uredi]

U siječnju 2003., na 3. redovitom izbornom saboru Liberalne stranke (LS), izabran je za predsjednika stranke, pobijedivši u drugom krugu dotadašnjeg predsjednika Zlatka Kramarića.[4] Banac se zalagao za ujedinjenje stranke sa HNS-om i Liberalnim demokratima[4]. Bio je predsjednik Liberalne stranke do 2005., kada vodstvo stranke preuzima Zlatko Kramarić, nakon čega Banac napušta stranku[5].

Nagrade i priznanja[uredi VE | uredi]

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • 1984.: Nagrada Wayne S. Vucinich ( za najbolju sjevernoameričku knjigu iz područja rusko i istočnoeuropskih studija objavljenu 1984. godine: The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics)[6]
  • 1990.: Nagrada Josip Juraj Strossmayer (za najbolju knjigu iz društvenih znanosti objavljenu u Hrvatskoj 1990. godine: Sa Staljinom protiv Tita: Informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu)[6]

Priznanja[uredi VE | uredi]

Djela[uredi VE | uredi]

  • "The National Question in Yugoslavia: Origins, History, Politics", (Cornell University Press, Ithaca, 1984., hrvatsko izd. "Nacionalno pitanje u Jugoslaviji: Porijeklo, povijest, politika", Globus, Zagreb, 1988., Durieux, Zagreb, 1995.)
  • "With Stalin Against Tito: Cominformist Splits in Yugoslav Communism", (Cornell University Press, Ithaca, 1984., hrvatsko izd. "Sa Staljinom protiv Tita: informbirovski rascjepi u jugoslavenskom komunističkom pokretu", Globus, Zagreb, 1990.)
  • "Grbovi: biljezi identiteta", (Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1991.)
  • "Hrvatsko jezično pitanje", (Društvo hrvatskih književnika, Zagreb, 1991.)
  • "Dubrovački eseji", (Matica hrvatska, Dubrovnik, 1992.)
  • "Protiv straha: članci, izjave i javni nastupi, 1987.-1992.", (Slon d.o.o., Zagreb, 1992.)
  • "Cijena Bosne: članci, izjave i javni nastupi, 1992.-1993.", (Europa danas, Zagreb, 1994., 2. prošireno izdanje, Vijeće kongresa bošnjačkih intelektualaca i Bosanski kulturni centar, Sarajevo, 1996.)
  • "Srbi u Hrvatskoj jučer, danas, sutra", (urednik), (Hrvatski helsinški odbor za ljudska prava, Zagreb, 1998.)
  • "Raspad Jugoslavije: eseji o nacionalizmu i nacionalnim sukobima", (Durieux, Zagreb, 2001).
  • "Protiv Močvare", (Buybook, Sarajevo, 2003.)
  • "Acta turcarum: zapisi s putovanja po Turskoj", (Durieux, Zagreb, 2006.)

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]