Julije Klović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Juraj Julije Klović
Visoka renesansa i Manirizam
Julije Klović
El Greco, Portret Julija Klovića iz oko 1571.-1572., 58 x 86 cm,
Museo e Gallerie Nazionali di Capodimonte, Napulj
Rođenje 1498., Grižane
Smrt 5. siječnja 1578., Rim
Vrsta umjetnosti slikarstvo
Praksa Italija
Utjecao El Greco, Pieter Brueghel stariji
Utjecali Giulio Romano, Michelangelo,
Poznata djela Časoslov Farnese
Uskrsnuće
Bogorodica s usnulim Isusom, Svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem
Portal o životopisima

Juraj Julije Klović, na tal. poznat kao Giorgio Giulio Clovio - Croata (Grižane, 1498. - Rim, 5. siječnja 1578.) bio je hrvatski slikar i minijaturist, zvan i „Michelangelo minijature”.

minijatura Sv. Ivan iz Kölnskog evanđelja, pergament na papiru, 1532., Knjižnica sveučilišta John Rylands, Manchester.

Biografija[uredi VE | uredi]

Julije Klović je rođen u selu Grižane kod Modruša u Vinodolu. Nema podataka o njegovoj mladosti i prvom školovanju. Smatra se da je oko 1516. godine, s osamnaest godina, došao u Veneciju u službu kardinala Domenica, a potom i Marina Grimanija. Rafaelov učenik Giulio Romano postaje njegovim učiteljem. Odlazi poslom u Mađarsku 1523., gdje radi za kralja Ljudevita II. Vraća se u Italiju 1526. i u Rimu radi za kardinala Lorenza Compeggia, te tijekom Velike pljačke Rima 1527. godine biva nakratko uhićen. U Mantovi postaje svećenik, te mijenja ime iz Juraj u Julije u čast svojega učitelja i živi u samostanu Candiana kraj Padove[1]. Papinskom dozvolom napušta redovništvo i radi diljem Italije prateći svog mecenu, kardinala Alessandra Farnesea: Firenza (1551.), Parma (1556.), Piacenza (1557.-58.), Perugia. Naposljetku se 1561. godine vraća u Rim gdje je bio u dodiru s vodećim umjetnicima svog doba: Michelangelom, Vasarijem, Bruegelom, Colonnom kao i s El Grecom kojega je preporučio kardinalu Farneseu i koji je izradio dva Klovićeva portreta (vidi na dnu).

Pokopan je u rimskoj crkvi San Pietro in Vincoli koja je slavna po Michelangelovom Mojsiju. Hrvatska je proslavila petstogodišnjicu njegova rođenja 1998. godine izdavši posebnu kovanicu od 200 kuna. Vatikan je proslavio ovu obljetnicu izdavanjem prigodne poštanske marke. Bernardin Modrić je snimio film „Evanđelje po Kloviću” 2006. godine.

Djela[uredi VE | uredi]

Minijature iz Časoslova Farnese s prikazom Poklonstva mudraca i Salomon s kraljicom od Sabe iz 1546. god.
Bogorodica s usnulim Isusom, Svetim Josipom i Ivanom Krstiteljem, Klovićev crtež iz 1540. prema Michelangelu

Njegove minijature i iluminacije rukopisa čuvaju se diljem svijeta: Beatissimae Mariae Virginis Officium (London), Stanze di Eurialo d'Ascoli (Beč), Kölnsko evanđelje (Manchester), i dr. Njegovo najpoznatije djelo i „remek djelo minijature svjetskih razmjera” je Časoslov Farnese ili Officium Virginis, danas u knjižnici Pierpont Morgan (New York). Na El Grecovom portretu Klović prstom pokazuje na ovo djelo. Ono sadrži 28 minijatura, uglavnom prizora iz Starog i Novog zavjeta, ali i slavnu dvolisnicu procesije na Tijelovo (Corpus Christi) u Rimu. Ima sjajne posrebrene korice za koje je Giorgio Vasari pogrešno tvrdio da su djelo Benvenuta Cellinija.

Klović je bio posljednji predstavnik minijaturne umjetnosti u doba kada ona doživljava svoj pad; on je originalna umjetnička osoba, što se osobito ogleda u bogatstvu invencije, u dekoracijama i figuralnim prikazima, u majstorskom crtežu i kolorističkoj istančanosti[1]. Njegov doprinos minajaturnoj umjetnosti i umjetnosti manirizma općenito, osigurava mu ugledno mjesto u povijesti renesanse. Vrlo je bio cijenjen i neobilno hvaljen od suvremenika, a s novim istraživanjima i interpretacijama uočen je i njegov doprinos hrvatskoj i europskoj likovnoj umjetnosti.

Zanimljivosti[uredi VE | uredi]

Premda u svim enciklopedijama piše kako je Julije Klović rođen u Grižanama, narodna predaja govori kako je rođen u Driveniku (Vinodolska dolina). Ne postoji niti jedan pronađeni zapis koji bi dokazao da je Klović rođen u Driveniku. Klović je, istina, živio u Grižanama. Ispred nekadašnje osnovne škole u Driveniku i dan danas stoji Klovićev kip u prirodnoj veličini. Uvijek je postojala jagma za Klovićem između Driveničana i Grižanaca. Svatko je želio da u njegovom kraju bude njegovo rodno mjesto. Također postoji stanovita legenda koja govori o njegovu talentu. Prema predaji, toliko je bio dobar minijaturist da je na noktu palca mogao naslikati cijelu posljednju večeru.[2]

Klović se znao potpisivati kao GEORGIVS JVLIVS CLOVIVS CROATA, te na njegovom grobu u Rimu navodno stoji natpis "Pictor de Croatia".

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Hrvatska likovna enciklopedija 3. Goti-Koč, gl. ur. Željko Domljan, Vjesnik d.d., Zagreb, 2005., str. 114.-116. ISBN 953-98026-5-2
  2. Vjesnik 26. veljače 2000.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Julije Klović