Jupiterovi prirodni sateliti

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Jupiter i 4 galilejanska mjeseca viđeni kroz optički teleskop s promjerom zrcala 25 cm (10”).
Jupiter i Ganimed (dolje lijevo) foto: Voyager 1, izvor: NASA/JPL)
Jupiterov mjesec Io.
Jupiterov mjesec Europa.
Jupiterov mjesec Ganimed.
Jupiterov mjesec Kalista.
Jupiterovi nepravilni sateliti (vanjski) i njihove putanje.
Snimak Amalteje u boji, snimljeno sa svemirske letjelice Voyager 1 (1979.).

Jupiterovi prirodni sateliti su prirodni sateliti ili mjeseci koji kruže oko Jupitera i do sada ih je otkriveno ukupno 67. Razdvajanje po skupinama napravljeno je po svojstvima nebeskih tijela kao i po svojstvima njihovih putanja. Na primjer galilejanski sateliti su veliki i nalik su malim planetima, dok su sateliti iz skupine Ananke ili iz skupine Amalteja mala tijela nepravilnog oblika i asteroidnog podrijetla. Kako su mase galilejanskih satelita velike, usporedive s masom Mjeseca, to oni jedan drugome znatno remete staze. Iako su im ekscentriciteti maleni, oni se ipak neprekidno mijenjaju. Zbog velikog broja prirodnih satelita, postoji podjela po sljedećim skupinama:

Jupiterovi unutarnji sateliti[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Jupiterovi unutarnji sateliti

Jupiterovi unutarnji sateliti su Amalteja, Metida, Adrasteja i Teba, a to su nepravilna, planetoidna tijela, i nalaze se s vanjske strane prstena. Prsten je male gustoće. Vanjski mu polumjer iznosi 129 000 km. Najsjajniji dio prstena širok je 6 000 km. Bliže Jupiteru sjaj mu veoma opada, no tvar se, sve usitnjenija, prostire do površine Jupitera. Tipične čestice veličine su 1 μm. Debljina prstena manja je od 30 km, no oko njega zapaža se jedan svijetleći halo mnogo veće širine. Amalteja je stijena nepravilna oblika, crvena je i tamna. U središte Jupitera stalno je uperena njena duža os.

Galilejanski sateliti[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Galilejanski mjeseci

Galilejanski sateliti (Io ili Ija, Europa, Ganimed, Kalisto) po sfernom obliku, čak i po veličini sliče terestričkim plenetima. Kao i prva skupina satelita, oni se gibaju u ravnini Jupiterova ekvatora, a staze su im slabo izdužene. Ophodno vrijeme iznosi im od jednog do desetak dana. Period vrtnje sinhroniziran je s periodom obilaska, a to znači da uvijek jednom stranom gledaju prema Jupiteru. Najveći među njima i ujedno najveći Jupiterov satelit je Ganimed. Gustoća tih satelita opada po redu udaljenosti. To se svojstvo ne protivi predodžbi da su svi oni stvoreni u okolini Jupitera i s njime istodobno. Pred sobom imamo Sunčev sustav u malom. Krajolici galilejanskih satelita iznenađujući su. Sudeći po prosječnoj gustoći, Io i Europa pretežno su izgrađeni od silikata, a Ganimed i Kalisto od jednakih dijelova silikata i vode.

Ija ili Io[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Ija (mjesec)

Io ima najsnažnije vulkansko djelovanje od svih tijela Sunčeva sustava. Po veličini i gustoći nalik je Mjesecu. Prekriven je slojevima crvenonarančaste boje, sa svijetliježućkastim i bijelim površinama, te tamnim mrljama. Čitava je površina proizvod vulkanske djelatnosti. Pritom je ekvatorsko područje aktivnije. Osim vulkana ima i planina, visokih do 10 km. Postoje mnogobrojni rasjedi i pukotine, duge nekoliko stotina kilometara. Tipičan vulkanski oblik je kaldera. Jedna polutka sadrži stotinjak kaldera mjera većih od 20 km. Najveće imaju i 250 km. Čitavih 5% površine prekrivaju kaldere. One su obično zagaravljene, crnosmeđe i blagih padina, a oko njih se šire velovi i rijeke skrutnute lave, u raznim nijansama žutocrvenog. U vrijeme erupcije, lava s plinovitim oblakom izbija s brzinom od 500 do 1 000 m/s i diže se uvis 70 do 300 km.

Boje tla dadu se rastumačiti sumporom i sumporovim dioksidom. Vrlo rijetka atmosfera sastoji se od sumporovog dioksida. Vodena para nije uočena. Kako je voda jedan od glavnih sastojaka vulkanizma na Zemlji, nedostatak vodene pare na Io znak je da je unutrašnjost dehidrirana. Talište sumpora nalazi se na temperaturi od 385 K (112 °C). U toku erupcije sumpor se hladi i pokriva tlo, a pri naglom hlađenju poprima razne nijanse. Velike bijele površine vjerovatno su snijeg ili mraz od sumpora ili sumporovog dioksida. Vulkanizam je uvjetovan rastaljenom unutrašnjosti. Izvor topline mogle bi biti plime (plimna sila). Iako je Io Jupiteru blizu kao i naš Mjesec Zemlji, zbog mnogo puta veće Jupiterove mase, plime su razmjerno veće. Energija se prenosi na tijelo satelita trenjem plimnog vala, no ako je vrtnja sinhronizirana, plimni val je stojni. Tada se energija dobiva jedino ako se jakost plime mijenja, pa se nebesko tijelo steže i rasteže. Premda je staza Io slabo izdužena, poremećenja do kojih dolazi posebno zbog utjecaja Europe dovode do ritmičkog mijenjanja udaljenosti do Jupitera, pa se i plimni val ritmički diže i spušta. Tim bi mehanizmom Io bio u središtu rastaljen još od vremena nastanka. Druga je mogućnost da se Io zagrijava jakim električnim strujama koje teku u Jupiterovoj magnetosferi. Zagrijavanje satelita ma kojim od mehanizama u dugim je geološkim razdobljima trebalo dovesti do razdvajanja kemijskih sastojaka po dubini. Lako hlapljivi sastojci, poput vode, napustili su planet, a obilni sumpor izdigao se iz unutrašnjosti do površinskih slojeva debljine od nekoliko kilometara.

Zbog vulkanske erozije današnji reljef kore nije stariji od 10 do 100 milijuna godina, nema stoga vidnog ni jednog meteoritskog kratera. Vulkanska aktivnost praćena je izdvajanjem topline. Pojedini dijelovi površine imaju temperaturu od 500 K. U infracrvenom području, Io zrači oko 2 W/m2, što se dade usporediti s najaktivnijim geotermalnim predjelima, s tom bitnom razlikom što je ovdje snaga zračenja raspoređena po čitavu globusu satelita.

Europa[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Europa (mjesec)

Europa je posve prekrivena ledom i mnogo je sjajnija od Mjeseca, od kojega je i nešto manja. Ledenu površinu šaraju izlomljene sivkaste pruge, duge više tisuća kilometara, široke stotinu kilometara. Inače površina ne pokazuje nikakve osobite visinske razlike. Sivkaste pruge nisu pukotine u kori već, vjerojatnije, ponovno zaleđeni razmak među ledenim santama. U području sumračnice uočeni su hrptovi visine nekoliko stotina metara. Zavojiti su, široki do deset, a dugi više od stotinu kilometara. Dio površine poprskan je tamnim mrljama, koje se pri većem povećanju razlučuju u udubine i izbočine. Nađeno je nekoliko udarnih kratera, promjera oko 20 km. Površina Europe zapravo je ledena santa premale čvrstoće da sačuva kratere i sama je stalno podvrgnuta promjenama. Zato je i razmjerno mlađa, možda oko sto milijuna godina.

Ganimed[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Ganimed (mjesec)

Ganimed ima površinu geološki veoma raznoliku. Starija je površina tamnija, mlađa svijetlija. Trećinu polutke okrenute od Jupitera zauzima tamni oval. Predjel Galileja (lat. Regio Galileo), dugačak je oko 4 000 km. U reljefu se vide mnogobrojni udarni krateri, s bijelim zrakama i bez njih; one prestavljaju led izbačen iz kore (rastopljen i ponovo zaleđen). Nema mnogo velikih kratera. Svojstveni dijelovi reljefa su trakasti sistemi usporednih planina, koji znadu teći jedan preko drugoga kao da su češljani. Trake su duge više stotina kilometara, uže od 100 km, a sadrže desetak usporednih planina. Ima terena nevjerojatno izmiješanih oblika. Zapažaju se i pomaci velikih površinskih ploča, klizanja i razmicanja, nastala pucanjem i širenjem kore.

Kalista[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Kalista (mjesec)

Kalista je tijelo Sunčeva sustava s najvećom gustoćom kratera. Prekrivaju se tako da između njih nema zaravni. Najtamniji je od svih galilejanskih satelita, i s malo kontrasta. Reljef je veoma gladak, što znači da u kori s vremenom dolazi do zaravnjavanja udarnih deformacija. Njegova kora mora teći kao što na Zemlji teku ledenjaci, spuštajući se u doline. Krater se akumulirao preko kratera i postupno tonuo u dubinu, ili je bio preliven svježim ledom. Ne vide se krateri veći od 150 km. Nema planina, što također govori o slaboj nosivosti kore. Najveća značajna pojava je Valhalla, sistem koncentričnih krugova s polumjerom od 1 500 km, nastao padom velikog tijela. Tijelo je probilo ledenu koru i rastalilo je, a ona se ponovo ukrutila u vidu kružnih valova na vodi.

Grupa Temisto[uredi VE | uredi]

Temisto je mali Jupiterov satelit između putanja Kalista i Lede, otkriven je 30. rujna 1975., ali mu se zagubio trag sve do 2000. godine kada je ponovno pronađen. Zbog toga je ovaj satelit do listopada 2002. imao dva privremena imena: S/1975 J 1 i S/2000 J 1.Temisto je prvi satelit izvan orbita 8 najbližih satelita (4 unutrašnja + 4 velika galilejanska). Temisto se giba progradno (ili direktno, to jest u smjeru Jupiterove rotacije). Temisto je jedini član grupe Temisto čiji su članovi progradni nepravilni sateliti. Srednji promjer mu iznosi tek oko 8 km.

Grupa Himalija[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Grupa Himalia

Himalija, Leda, Liziteja, Elara i S/2000 J 11 iz te skupine imaju staze veoma izdužene i nalaze se u ravnini za 30° nagnutoj prema Jupiterovu ekvatoru, a svi su gotovo u jednoj ravnini. Srednje udaljenosti malo im se razlikuju, pa im se mnogo ne razlikuje ni ophodno vrijeme.

Grupa Ananka[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Grupa Ananke

Grupa Ananka je grupa Jupiterovih prirodnih satelita sa sličnim parametrima orbite. Ova grupa spada među Jupiterove retrogradne nepravilne satelite. Oni su znatno izduđenih staza, no bitna im je karakteristika retrogradno kretanje. Maleni su i nepravilna oblika. Grupa ima između 7 i 16 članova, ovisno o tome koliko strogo shvaćamo definiciju grupe. Poznati članovi uže grupe, redom od većih prema manjim, su: Ananka (najveći satelit, po njemu se zove grupa), Praksidika, Jokasta, Harpalika, Tiona, Euanta, Euporija. Dodatnih 9 rubnih članova grupe su: S/2003 J 16, Mnema, S/2003 J 3, S/2003 J 18, Ortozija, Telksinoa, Hermipa, Helika, S/2003 J 15.

Grupa Karma[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Grupa Carme

Grupa Karma je grupa Jupiterovih prirodnih satelita sa sličnim parametrima staze. Samo jedan satelit izlazi iz okvira grupe i ima ekscentricitet izvan (0,4295) raspona i to od 0,23 do 0,27. Ova grupa spada među Jupiterove retrogradne nepravilne satelite. Grupa ima 17 članova. Redom od Jupitera prema vani, to su: S/2003 J 17, S/2003 J 10, Pasiteja, Haldena, Arha, Izonoa, Erinoma, Kala, Aitne, Tajgeta, S/2003 J 9, Karma (najveći satelit, po njemu se zove grupa), S/2003 J 5, S/2003 J 19, Kalika, Eukelada i Kalihora.

Grupa Karpo[uredi VE | uredi]

Grupa Karpo ima samo satelit Karpo (također Jupiter XLVI). Progradni nepravilni satelit s oko 3 kilometra u promjeru i ophodnim vremenom od 458,625 dana.

Grupa Pasifaja[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Grupa Pasiphae

Grupa Pasifaja je grupa Jupiterovih prirodnih satelita sa sličnim parametrima putanje. Ova grupa spada među Jupiterove retrogradne nepravilne satelite. Za razliku od preostale dvije retrogradne grupe Jupiterovih nepravilnih satelita (grupa Ananka i grupa Karma), ova je grupa vrlo raspršena po inklinaciji, što se tumači velikom staroću grupe koje se od vremena svojeg nastanka postepeno raspršila. Grupa ima 13 članova. Redom od Jupitera prema vani, to su: Euridoma, S/2003 J 23, Hegemona, Pasifaja (najveći satelit, po njemu se zove grupa), Sponda, Kilena, Megaclite, S/2003 J 4, Kaliroa, Sinopa, Autonoa, Aeda i Kora. [1]

Popis Jupiterovih satelita[uredi VE | uredi]

Redoslijed Oznaka po otkriću Naziv Promjer
(km)
Masa
(·1016 kg)
Velika poluos
elipse

(km)
Ophodno vrijeme
(d)[2]
Inklinacija
(°)
Ekscentricitet Godina otkrića Otkrio Grupa
1 XVI Metida 60 × 40 × 34 ≈ 3.6 127 690 +7h 4m 29s 0,06 [3] 0,000 02 1979. Synnott
(Voyager 1)
Jupiterovi unutarnji sateliti
2 XV Adrasteja 20 × 16 × 14 ≈ 0.2 128 690 +7h 9m 30s 0,03 0,0015 1979. Jewitt
(Voyager 2)
Jupiterovi unutarnji sateliti
3 V Amalteja 250 × 146 × 128 208 181 366 +11h 57m 23s 0.374 0,0032 1892. Barnard Jupiterovi unutarnji sateliti
4 XIV Teba 116 × 98 × 84 ≈ 43 221 889 +16h 11m 17s 1.076 0,0175 1979. Synnott
(Voyager 1)
Jupiterovi unutarnji sateliti
5 I Io ili Ija 3 660,0
× 3637,4
× 3630,6
8 931 900 421 700 +1,7691 0,050 0,0041 1610. Galilei Galilejanski mjeseci
6 II Europa 3 121,6 4 800 000 671 034 3,5512 0,471 0,0094 1610. Galilei Galilejanski mjeseci
7 III Ganimed 5 262,4 14 819 000 1 070 412 +7,1546 0,204 0,0011 1610. Galilei Galilejanski mjeseci
8 IV Kalista 4 820,6 10 759 000 1 882 709 16,689 0,205 0,0074 1610. Galilei Galilejanski mjeseci
9 XVIII Temisto 8 0,069 7 393 216 +129,87 45,762 0,2115 1975./
2000.
Kowal & Roemer/
Sheppard i kolege
Temisto
10 XIII Leda 16 0,6 11 187 781 +240,82 27,562 0,1673 1974. Kowal Himalija
11 VI Himalija 170 670 11 451 971 +250,23 30,486 0,1513 1904 Perrine Himalija
12 X Liziteja 36 6,3 11 740 560 +259,89 27,006 0.1322 1938. Nicholson Himalija
13 VII Elara 86 87 11 778 034 +257,62 29,691 0.1948 1905 Perrine Himalija
14 S/2000 J 11 4 0,0090 12 570 424 +287,93 27.584 0.2058 2001. Sheppard i kolege Himalija ?
15 XLVI Karpo 3 0,0045 17 144 873 +458,62 56,001 0,2735 2003. Sheppard i kolege Karpo
16 S/2003 J 12 1 0,00015 17 739 539 −482,69 142,680 0,4449 2003 Sheppard i kolege  ?
17 XXXIV Euporija 2 0,0015 19 088 434 −538,78 144,694 0,0960 2002 Sheppard i kolege Ananka
18 S/2003 J 3 2 0,0015 19 621 780 −561,52 146,363 0,2507 2003. Sheppard i kolege Ananka
19 S/2003 J 18 2 0,0015 19 812 577 −569,73 147,401 0,1569 2003. Gladman i kolege Ananka
20 S/2011 J 1 1 20 155 290 −582,22 162,8 0,2963 2011. Sheppard i kolege  ?
21 S/2010 J 2 1 20 307 150 −588,36 150,4 0,307 2010. Veillet Ananka ?
22 XLII Telksinoa 2 0,0015 20 453 753 −597,61 151,292 0,2684 2003. Sheppard i kolege Ananka
23 XXXIII Euanta 3 0,0045 20 464 854 −598,09 143,409 0,2000 2002. Sheppard i kolege Ananka
24 XLV Helika 4 0,0090 20 540 266 −601,40 154,586 0,1374 2003. Sheppard i kolege Ananka
25 XXXV Ortozija 2 0,0015 20 567 971 −602,62 142,366 0,2433 2002. Sheppard i kolege Ananka
26 XXIV Jokasta 5 0,019 20 722 566 −609,43 147,248 0,2874 2001. Sheppard i kolege Ananka
27 S/2003 J 16 2 0,0015 20 743 779 −610,36 150,769 0,3184 2003. Gladman i kolege Ananka
28 XXVII Praksidika 7 0,043 20 823 948 −613,90 144,205 0,1840 2001. Sheppard i kolege Ananka
29 XXII Harpalika 4 0,012 21 063 814 −624,54 147,223 0,2440 2001. Sheppard i kolege Ananka
30 XL Mnema 2 0,0015 21 129 786 −627,48 149,732 0,3169 2003. Gladman i kolege Ananka
31 XXX Hermipa 4 0,0090 21 182 086 −629,81 151,242 0,2290 2002. Sheppard i kolege Ananka ?
32 XXIX Tiona 4 0,0090 21 405 570 −639,80 147,276 0,2525 2002. Sheppard i kolege Ananka
33 XII Ananka 28 3,0 21 454 952 −640,38 151,564 0,3445 1951. Nicholson Ananka
34 L S/2003 J 17 2 0,0015 22 134 306 −672,75 162,490 0,2379 2003. Gladman i kolege Karma
35 XXXI Aitne 3 0,0045 22 285 161 −679,64 165,562 0,3927 2002. Sheppard i kolege Karma
36 XXXVII Kala 2 0,0015 22 409 207 −685,32 165,378 0,2011 2002. Sheppard i kolege Karma
37 XX Tajgeta 5 0,016 22 438 648 −686,67 164,890 0,3678 2001. Sheppard i kolege Karma
38 S/2003 J 19 2 0,0015 22 709 061 −699,12 164,727 0,1961 2003. Gladman i kolege Karma
39 XXI Haldena 4 0,0075 22 713 444 −699,33 167,070 0,2916 2001. Sheppard i kolege Karma
40 S/2003 J 15 2 0,0015 22 720 999 −699,68 141,812 0,0932 2003. Sheppard i kolege Ananka ?
41 S/2003 J 10 2 0,0015 22 730 813 −700,13 163,813 0,3438 2003. Sheppard i kolege Ananka ?
42 S/2003 J 23 2 0,0015 22 739 654 −700,54 148,849 0,3930 2004. Sheppard i kolege Pasifaja
43 XXV Erinoma 3 0,0045 22 986 266 −711,96 163,737 0,2552 2001. Sheppard i kolege Karma
44 XLI Aeda 4 0,0090 23 044 175 −714,66 160,482 0,6011 2003. Sheppard i kolege Pasifaja
45 XLIV Kalihora 2 0,0015 23 111 823 −717,81 164,605 0,2041 2003. Sheppard i kolege Karma ?
46 XXIII Kalika 5 0,019 23 180 773 −721,02 165,505 0,2139 2001. Sheppard i kolege Karma
47 XI Karma 46 13 23 197 992 −763,95 165,047 0,2342 1938. Nicholson Karma
48 XVII Kaliroa 9 0,087 23 214 986 −727,11 139,849 0,2582 2000. Spahr, Scotti Pasifaja
49 XXXII Euridoma 3 0,0045 23 230 858 −723,36 149,324 0,3769 2002. Sheppard i kolege Pasifaja ?
50 S/2011 J 2 1 23 329 710 −725,06 151,8 0,3867 2011. Sheppard i kolege Pasifaja ?
51 XXXVIII Pasiteja 2 0,0015 23 307 318 −726,93 165,759 0,3288 2002. Sheppard i kolege Karma
52 S/2010 J 1 2 23 314 335 −722,83 163,2 0,320 2010. Jacobson i kolege Pasifaja  ?
53 XLIX Kora 2 0,0015 23 345 093 −776,02 137,371 0,1951 2003. Sheppard i kolege Pasifaja
54 XLVIII Kilena 2 0,0015 23 396 269 −731,10 140,148 0,4115 2003 Sheppard i kolege Pasifaja
55 XLVII Eukelada 4 0,0090 23 483 694 −735,20 163,996 0,2828 2003. Sheppard i kolege Karma
56 S/2003 J 4 2 0,0015 23 570 790 −739,29 147,175 0,3003 2003. Sheppard i kolege Pasifaja
57 VIII Pasifaja 60 30 23 609 042 −739,80 141,803 0,3743 1908. Melotte Pasifaja
58 XXXIX Hegemona 3 0,0045 23 702 511 −745,50 152,506 0,4077 2003. Sheppard i kolege Pasifaja
59 XLIII Arha 3 0,0045 23 717 051 −746,19 164,587 0,1492 2002. Sheppard i kolege Karma
60 XXVI Izonoa 4 0,0075 23 800 647 −750,13 165,127 0,1775 2001. Sheppard i kolege Karma
61 S/2003 J 9 1 0,00015 23 857 808 −752,84 164,980 0,2761 2003. Sheppard i kolege Karma
62 S/2003 J 5 4 0,0090 23 973 926 −758,34 165,549 0,3070 2003. Sheppard i kolege Karma
63 IX Sinopa 38 7,5 24 057 865 −739,33 153,778 0,2750 1914. Nicholson Pasifaja
64 XXXVI Sponda 2 0,0015 24 252 627 −771,60 154,372 0,4431 2002. Sheppard i kolege Pasifaja
65 XXVIII Autonoa 4 0,0090 24 264 445 −772,17 151,058 0,3690 2002. Sheppard i kolege Pasifaja
66 XIX Megaclite 5 0,021 24 687 239 −792,44 150,398 0,3077 2001. Sheppard i kolege Pasifaja
67 S/2003 J 2 2 0,0015 30 290 846 -1 077,02 153,521 0,1882 2003. Sheppard i kolege  ?

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Vladis Vujnović : "Astronomija", Školska knjiga, 1989.
  2. Natural Satellites Ephemeris Service. IAU: Minor Planet Center. pristupljeno 2011-01-08
  3. [1], IAU/IAG Working Group on Cartographic Coordinates and Rotational Elements of the Planets and Satellites: "The Planets and Satellites 2000", 2000., Siedelmann P.K.; Abalakin V.K.; Bursa, M.; Davies, M.E.; de Bergh, C.; Lieske, J.H.; Obrest, J.; Simon, J.L.; Standish, E.M.; Stooke, P. ; Thomas, P.C.