Komunikacije

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Komunikacija je proces razmjene informacija preko dogovorenog sistema znakova. Komunikologija je znanstvena disciplina koja proučava komuniciranje.

Komunikacija je proces slanja informacija sebi ili bilo kojem drugom entitetu, najčešće putem jezika. Riječ komunikacija doslovno znači: podijeliti, učiniti nešto općim ili zajedničkim. Komunikacija je obično opisana prema 3 glavne dimenzije: sadržaju, formi i cilju. Zajedno, sadržaj komunikacije i forma kreiraju poruke koje se šalju prema cilju. Cilj može biti sam čovjek, druga osoba (u interpersonalnoj komunikaciji), ili drugi entitet poput grupe, organizacije ili društva.


Definicije komunikacije[uredi VE | uredi]

Slično kao i u mnogim srodnim znanostima, postoji više desetaka, pa čak i stotina različitih definicija komunikacije i još uvijek nema jedne koju bi prihvatila većina znanstvenika koji se bave ovim znanstvenim poljem[1].

Harold Lasswell, američki politolog i komunikolog, opisao je njene sastavnice poznatom, tzv. Lasswellovom formulom :’Tko, kaže Što, kojim Kanalom, Kome i s kojim Efektom?’, ali teoretičari komunikacije nisu se na tome zadržali.

Katherine Miller u knjizi ‘Communication Theories: Perspectives, Processes, and Contexts’ daje pregled čak sedamnaest različitih definicija komunikacije kroz povijest: Weaver, npr. kaže da komunikacija ‘uključuje sve procedure kojima ljudi utječu jedni na druge’, a Hawes komunikaciju naziva ‘strukturiranim ponašanjem u prostor-vremenu sa simboličkom odrednicom’.

U svima njima komunikacija se promatra ili kao proces ili kao stvaranje značenja ili kao prijenos određene informacije ili poruke, a vrlo često i kao kombinacija dvaju pogleda, ili čak kao sve troje zajedno.


Oblici komunikacija[uredi VE | uredi]


Oblici i komponente ljudske komunikacije[uredi VE | uredi]

Ljudska komunikacija dijeli se na verbalnu komunikaciju i neverbalnu komunkaciju.

Verbalna komunikacija je komunikacija koju pojedinac ostvaruje govorom (i pismom, kao zapisom govora), a neverbalna komunikacija ona koju ostvaruje neverbalnim znakovima.

Osnovni komunikacijski alat ljudske komunikacije je jezik.


Pojam jezika označava tri osnovna pojma:

a) specifičan jezik koji koristi određeni narod ili grupa govornika

b) skup naziva (nomenklatura), odnosno instrument za imenovanje objekata koji postoje u svijetu oko nas

c) oruđe za izražavanje misli unutar naših glava


Slovenski komunikolog France Vreg smatra da se jezik treba promatrati na tri osnovne razine:

1. semantičkoj, koja proučava odnos između jezičnih znakova i izvanjezičnih ‘objekata’ koje ti znakovi označavaju

2. sintaktičkoj, koja proučava međusobni odnos znakova

3. pragmatičkoj, koja uspostavlja odnos između znaka i njegova korisnika


Različiti autori ističu da je jezik osnovni alat kojim spoznajemo sami sebe, ali i svijet oko sebe. Njime odražavamo, i ponovno uspostavljamo našu zajedničku stvarnost. Bez jezika kao instrumenta komunikacije gotovo ne bi bilo ni čovjeka, ni ljudskog društva kakvo poznajemo[2].


Teorije o komunikaciji[uredi VE | uredi]

Postoji mnogo različitih modela koji opisuju komunikacijske procese, počevši od najjednostavnijih modela prijenosa poruke od pošiljatelja do primatelja kroz jedan kanal. Za njih je komunikacija akcija čiji je cilj prenijeti poruku od jednog pošiljatelja do drugog. Ima modela koji komunikaciju promatraju kao interakciju s ciljem zajedničkog stvaranja poruke u kojem je pošiljatelj istodobno i primatelj i obratno, a koje se događa kroz međusobnu transakciju poruke i povratne veze . Svi spomenuti pristu-pi formirali su široko polje različitih teorija koje opisuju komunikaciju i njene fenomene.


'''Shanon Weaverov model komunikacije'''


Claude Shannon i Warren Weaver u svojim radovima opisali su model komunikacije, često nazivan i ‘majkom svih modela’, koji se sastoji od naizgled jednostavnog sustava koji povezuje izvor ili pošiljatelja informacije, kanal kroz koji se informacija šalje, primatelja ili odredište te buku koja utječe na informaciju tijekom procesa prijenosa. U skladu s pogledima kibernetičke tradicije, Shannon i Weaver komunikaciju promatraju kao dio sustava kojem je cilj dostaviti što je moguće točniju i neizmijenjenu informaciju, na koju utječu različite smetnje ili ‘buka u kanalu’. Što je buka manja, manja je i neizvjesnost oko same informacije i obrnuto – povećanje buke u kanalu povećava vjerojatnost da će informacija biti prenesena samo djelomično ili da će biti krivo reinterpretirana, pa se time stvara neizvjesnost oko javne informacije.


Hrvatski komunikolog Darijo Čerepinko u svojem udžbeniku[3] navodi kao najvažnije, sljedeće teorije:


1. Teorije koje se bave stvaranjem i prenošenjem značenja

2. Teorije interpersonalne komunikacije

3. Teorije grupne komunikacije i komunikacije u organizacijama

4. Retorika

5. Teorije masovne komunikacije

6. Interkulturalna komunikacija i komunikacija između rodova

Komunikacijska tehnologija[uredi VE | uredi]

Barijere u komuniciranju[uredi VE | uredi]

Reference[uredi VE | uredi]

  1. Čerepinko, D. (2012.): Komunikologija: Kratki pregled najvažnijih teorija, pojmova i principa; Veleučilište u Varaždinu, Varaždin (str. 13)
  2. Čerepinko, D. (2012.): Komunikologija; Veleučilište u Varaždinu (str. 14)
  3. Čerepinko, D. (2012.): Komunikologija: Kratki pregled najvažnijih teorija, pojmova i principa; Veleučilište u Varaždinu, Varaždin

Vidi[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]