Sintaksa
Izvor: Wikipedija
U lingvistici, sintaksa (od starogrčkog συν- syn-, "zajedno", i τάξις táxis, "uređivanje"; od grč. sýntaksis: slaganje u red, uređivanje ≃ sin- + táksis: red) je proučavanje pravila koja upravljaju ustrojem rečenica, te određuju njihovu relativnu gramatikalnost. Sam se naziv sintaksa može također rabiti za naslovljavanje tih istih pravila, kao u, primjerice, složenici "sintaksa jezika". Suvremena istraživanja sintakse pokušavaju opisati jezike pomoću takvih pravila i, za mnoge stručnjake, pronaći općenita pravila primjenjiva na sve jezike. Budući da polje sintakse pokušava opisati gramatičke prosudbe, ne ih pružiti, ne bavi se lingvističkom preskripcijom.
Iako sve teorije sintakse uzimaju ljudske jezike kao predmet proučavanja, postoje značajne razlike u izgledu. Chomskyjevci[1] vide sintaksu kao granu psihologije, s obzirom da je shvaćaju kao proučavanje lingvističkog znanja. Drugi (npr. Gerald Gazdar) uzimaju više platonističko gledište, shvaćajući sintaksu kao proučavanje apstraktnog formalnog sustava. [2]
[uredi] Izvori
Nedovršeni članak Sintaksa koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
