Semiotika

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Semiotika (grč. sēmeiōtikós: koji se obazire na znakove) je znanost (teorija) o znakovima i simbolima, odnosno proučavanju načina na koji funkcioniraju znakovni sustavi. Uporabom znakova, upućuje se, navodi na nešto drugo, što nije neposredno zamjetljivo. Posebno se bavi jezičnim znakovljem, odnosima između logike i jezika, međuodnosima raznih znakova i odnosima između znakova te njihovih značenjskih sadržaja. Semiotika zahtijeva poznavanje različitih lingvističkih, filozofskih i logičkih sustava. U medicinskoj znanosti semiotika na osobit način izrasta u semiologiju, znanost koja proučava znakove bolesti. [1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Hrvatski enciklopedijski rječnik, Zagreb, Novi Liber, 2002. ISBN 953-6045-21-4
  • Cobley, Paul; Jansz, Litza 2006. Semiotika za početnike. (Radman, Vivijana, prev.) Zagreb: Jesenski i Turk.
  • Nöth, Winfried 2004. Piručnik semiotike. Drugo, posve novoprerađeno i prošireno izdanje (= Biblioteca Teorija; Knjiga prva). [Croatian translation of Handbuch der Semiotik. Translated by Ante Stamać.] Zagreb: Ceres.
  • Vijenac, Tonči Valentić, Znakovi i značenja

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Novak.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske za Wikipediju na hrvatskome jeziku.


P linguistics.svg Nedovršeni članak Semiotika koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.