Lauren Bacall

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Lauren Bacall
Lauren Bacall
Lauren Bacall na naslovnici vojnog tjednika Yank, 24./26. studenog 1944.
Rodno ime Betty Joan Perske
Rođenje 16. rujna 1924.
Smrt 12. kolovoza 2014.
Godine rada 1944. - 2014.
Portal o životopisima
Portal o filmskoj umjetnosti

Lauren Bacall, rođena kao Betty Joan Perske (Bronx, New York City, 16. rujna 1924. - New York, 12. kolovoza 2014.) bila je američka filmska i kazališna glumica i manekenka, poznata po svojem izraženom duboku glasu i prodornim[1] pogledima.

Kao glavna glumica, prvi je uspjeh stekla u žanru film noira, uključujući filmove Duboki san (1946.) i Mračni prolaz (1947.), ali i u komedijama Kako se udati za milijunaša (1953.) i Kreatorica (1957.). Nastupala je također i u broadwayskim mjuziklima, te je za uloge u predstavama Pljesak 1970. i Žena godine 1981., osvojila nagradu Tony. Njen nastup u filmu Ogledalo ima dva lica (1996.) donio joj je Zlatni globus i nominaciju za Oscara.

Godine 1999., kao jedna od 25 glumica, uvrštena je na popis AFI's 100 Years... 100 Stars Američkog filmskog instituta, dok joj je 2009., na prvom izdanju ceremonije Governors Awards, dodijeljen Oscar za životno djelo Američke filmske akademije.

Mladost[uredi VE | uredi]

Rođena u New York Cityju, Lauren Bacall je bila jedino dijete Natalie Weinstein-Bacal, tajnice koja je svoje prezime kasnije promijenila u Bacall, i Williama Perskea, koji je radio u prodaji.[2] Njeni su roditelji bili židovski imigranti, podrijetlom iz Poljske, Rumunjske i Njemačke.[3][4] Prva je sestrična Shimona Peresa, aktuelnog predsjednika i bivšeg premijera Izraela.[5][6] Njeni su se roditelji rastavili kada je imala pet godina, te je uzela majčino prezime.[7] Svog oca nije više vidjela, dok se čvrsto vezala uz majku koju je, kada je postala filmska zvijezda, povela sa sobom u Kaliforniju.

Karijera[uredi VE | uredi]

Lauren Bacall i Howard Hawks, 1943.

Pohađala je Američku akademiju dramskih umjetnosti. U to doba, radila je kao portir u kazalištu i manekenka. Kao Betty Bacall, u dobi od 17 godina ostvarila je svoj glumački debi na Broadwayu, statirajući u predstavi Johnny 2 X 4. Prema njenoj autobiografiji, tada je srela svog idola, glumicu Bette Davis. Nakon više godina, Davis je Lauren Bacall posjetila iza pozornice da joj čestita na nastupu u mjuziklu Pljesak, temeljenom na Davisinoj ulozi u filmu Sve o Evi.

Dok je povremeno radila kao manekenka, žena Howarda Hawksa, Nancy, primjetila ju je na naslovnici časopisa Harper's Bazaar (broj 3/1943), i nagovorila Hawksa da s njom napravi probno snimanje za film Imati i nemati. Hawks ju je pozvao u Hollywood na audiciju, stavio pod sedmogodišnji ugovor s početnom plaćom od 100 dolara tjedno, i započeo upravljati njenom karijerom. Promijenio joj je ime u Lauren Bacall, dok ju je Nancy Hawks primila pod svoje okrilje,[8] kreirala joj stil i imidž i uputila u eleganciju i manire. Njen glas je bio izvježban da bude što dublji, što je rezultiralo jednim od najosebujnijih glasova u Hollywoodu.[9] U filmu, Bacall je preuzela Nancyin nadimak “Slim”.

Uspjeh[uredi VE | uredi]

Lauren Bacall u svom prvom filmu, Imati i nemati. Hoagy Carmichael u pozadini svira klavir.

Tijekom probnih snimanja za Imati i nemati, bila je nervozna. Da bi prikrila drhtanje, sputila je bradu na prsa i pogledala u kameru, s pogledom prema gore. Poza je postala poznata kao "The Look", njen zaštitni znak.[10] Na snimanju filma, Humphrey Bogart, tada u braku s Mayo Methot, započeo nakon nekoliko tjedana s njom vezu, te su se uskoro počeli viđati.

Lauren Bacall sjedi na klaviru dok potpredsjednik Harry S. Truman svira u kantini National Press Club-a u Washingtonu.

Prilikom posjete National Press Club-u u Washingtonu 10. veljače 1945., njen agent za tisak, šef propagande Warner Brosa. Charlie Enfield, zamolio je 20-godišnju Bacall da sjedne na klavir kojeg je svirao potpredsjenik Harry S. Truman. Fotografije su izazvale kontroverze i bile objavljene na naslovnicama širom svijeta.

Nakon Imati i nemati, nastupila je zajedno s Charlesom Boyerom u špijunskom filmu Confidential Agent (1945.),[11] koji je doživio veliki neuspjeh kod kritike. Bacall je u svojoj autobiografiji izjavila da se njena karijera nikada nije u potpunosti oporavila nakon tog filma, te da se šef studija Jack Warner nije brinuo za kvalitetu. Potom je zajedno s Bogartom glumila u noiru Duboki san (1946.), trileru Mračni prolaz (1947.) i tjeskobnoj drami Otok Largo (1948.) Johna Hustona. Također, glumila je i s Garyjem Cooperom u povijesnoj drami Bright Leaf (1950.).

1950-e[uredi VE | uredi]

U to je doba odbijala uloge koje nije smatrala zanimljivima te je stekla reputaciju svojeglave osobe. Ipak, za glavne uloge ostvarene u nizu filmova dobila je pozitivne kritike. U drami Young Man with a Horn (1950.), zajedno s Doris Day i Kirkom Douglasom, glumila je dvoličnu femme fatale s jasnim aluzijama na lezbijstvo. Taj se film često smatra prvi visokobudžetnim filmom o jazzu.[12]

Monroe, Grable, i Bacall u filmu Kako se udati za milijunaša.

Bila je jedna od glavnih glumica u CinemaScope komediji Kako se udati za milijunaša (1953.), velikom hitu u kojem je nastupila zajedno s Marilyn Monroe i Betty Grable,[13] te je za svoju interpretaciju dosjetljive sponzoruše Schatze Page, dobila pozitivne recenzije.[14] Prema njenoj autobiografiji, prije Los Angeleske premijere filma, odbila je ostaviti svoje otiske ruku i stopala u svježem betonu ispred Grauman's Chinese Theatre-a.

Drama Written on the Wind, u režiji Douglasa Sirka (1956.), danas se smatra klasičnim srcedrapateljskim filmom.[15] Zajedno s Rockom Hudsonom, Dorothy Malone i Robertom Stackom, nastupila je u ulozi odlučne žene. Kasnije je izjavila nije mnogo razmišljala o ulozi. Dok se Bogart borio protiv teške bolesti, Bacall je zajedno s Gregoryjem Peckom glumila u screwball komediji Kreatorica, za koju je dobila sjajne recenzije.[16] Film u režiji Vincentea Minnellija, premijerno je prikazan u New Yorku 16. svibnja 1957., četiri mjeseca nakon što je 14. siječnja umro Humphrey Bogart.

1960-e i 1970-e[uredi VE | uredi]

Njena filmska karijera 1960-ih skoro je potpuno zamrla, te je glumila u samo nekoliko filmova. Na Broadwayu, nastupila je u predstavama Goodbye, Charlie (1959.), Cactus Flower (1965.), Pljesak (1970.) i Žena godine (1981.), te je za posljednje dvije nagrađena Tonyjem. Rijetki filmovi koje je to doba snimila bili su hitovi s brojnim filmskim zvijezdama, kao Sex and the Single Girl (1964.) s Henryjem Fondom, Tonyjem Curtisom i Natalie Wood, Harper (1966.) s Paulom Newmanom, Shelley Winters, Julie Harris, Robertom Wagnerom i Janet Leigh, i Murder on the Orient Express (1974.), s Ingrid Bergman, Albertom Finneyem i Seanom Conneryjem. Godine 1964., nastupila je u dvije hvaljene epizode Craig Stevensove CBS drame, Mr. Broadway: "Take a Walk Through a Cemetery", s tadašnjim mužem Jasonom Robardsom i Jill St. John, i "Something to Sing About", s Martinom Balsamom i Nateom Bannermanom.

Za svoj rad u čikaškoj kazališnoj sceni (Chicago theatre), nagrađena je s Sarah Siddons Award 1972. i 1984. Godine 1976., glumila je zajedno s Johnom Wayneom i njegovom posljednem filmu The Shootist. Unatoč znatnim razlikama u političkim pogledima, postali su prijatelji. Zajedno su glumili već 1955. u filmu Blood Alley.

Kasnija karijera[uredi VE | uredi]

Tijekom 1980-ih i 1990-ih, nastupila je u neuspješnom trileru The Fan (1981.), i u nekoliko filmova s više filmskih zvijezda, kao Zdravlje (1980.) Roberta Altmana, Appointment with Death (1988.) Michaela Winnera i Misery (1990.) Roba Reinera. Godine 1997., za ulogu u filmu Ogledalo ima dva lica (1996.), nominirana je za Oscara za najbolju sporednu glumicu, njena prva nominacija za Oscara nakon više od 50 godina karijere. Za tu je ulogu već bila osvojila Zlatni globus, ali unatoč očekivanjima Oscar je otišao Juliette Binoche za ulogu u Engleskom pacijentu.

Godine 1997., primila je nagradu Kennedy Center Honor, dok ju je 1999. Američki filmski institut odabrao kao jednu od 25 najznačajnijih ženskih filmskih zvijezda u povijesti. Od tada, njena je karijera doživjela novi uzlet, te je dobila pozitivne recenzije za nastupe u velikim projektima kao Dogville (2003.) i Birth (2004.), oba zajedno s Nicole Kidman. Glumila je i jednu od glavnih uloga u filmu The Walker (2007.) Paula Schradera.

Godine 2006., Bacall je na 78. dodjeli Oscara predstavila montirani prilog o film noiru. Također, 2006. se pojavila u vlastitoj ulozi u Obitelji Soprano, u epizodi "Luxury Lounge" u kojoj ju maskirani Christopher Moltisanti izudara i pokrade.

Rujna 2006., Katharine Houghton Hepburn Center Bryn Mawr College-a, prvoj joj je dodijelio nagradu Katharine Hepburn Medal, koja odaje priznanje "ženama čiji su životi, rad i doprinosi utjelovili inteligenciju, energiju i nezavisnost četverostruke Oscarovke".[17] Održala je govor na komemoraciji Arthuru M. Schlesingeru, Jr. u Reform Clubu u Londonu lipnja 2007.

Lauren Bacall je bila glasnogovornica trgovačkog lanca Tuesday Morning, sa nastupima u tv reklamama. Zajedno s kompanijom Weinman Brothers, trenutno radi na kolekciji nakita.

Američka filmska akademija (Academy of Motion Picture Arts and Sciences, AMPAS), na prvom izdanju Governors Awards-a 14. studenoga 2009., dodijelila joj je počasnog Oscara.[18]

Osobni život[uredi VE | uredi]

Lauren Bacall i Humphrey Bogart u filmu Mračni prolaz (1947.)

21. svibnja 1945., udala se za Humphreya Bogarta. Vjenčali su se, i kasnije proveli medeni mjesec na Malabar Farm, u Lucasu, Ohio, seoskom imanju pisca Louisa Bromfielda, Bogartovog bliskog prijatelja. Bacall je imala 20, a Bogart 45 godina, te su ostali u braku do njegove smrti 1957. Bogart ju je obično zvao "Baby", čak i u razgovoru s drugim ljudima. Za vrijeme snimanja Afričke kraljice (1951.), Bacall i Bogart postali su prijatelji s glavnom glumicom Katharine Hepburn i njenim partnerom Spencerom Tracyjem. Bacall je također počela sklapati prijateljstva u ne-filmskim krugovima, kao s povjesničarom Arthurom Schlesingerom, Jr., i novinarom Alistairom Cookeom.

Ubrzo nakon Bogartove smrti 1957., bila je u vezi s glumcem i pjevačem Frankom Sinatrom. U intervjuu Robertu Osborneu s Turner Classic Moviesa (TCM), rekla da je ona prekinula vezu. Ipak, u svojoj autobiografiji, napisala je da je Sinatra naglo prekinuo odnos, ljut jer su mediji saznali da ju je zaprosio (Bacall i njen prijatelj Swifty Lazar naišli su na trač-kolumnisticu Louellu Parsons kojoj se Lazar bio izlanuo).

Lauren Bacall 1989.

Bila je udata za glumca Jasona Robardsa od 1961. do 1969. Prema njenoj autobiografiji, od Robardsa se razvela uglavnom radi njegovog alkoholizma. Bila je u vezi i s Lenom Cariouom, njenim partnerom u mjuziklu Applause.

Ima dvoje djece s Bogartom i jedno s Robardsom. Njena su djeca sin Stephen Humphrey Bogart (rođen 6. siječnja 1949.), producent vijesti, autor dokumentaraca i pisac, kćer Leslie Bogart (rođena 23. kolovoza 1952.), instruktorica joge, i Sam Robards (rođen 16. prosinca 1961.), glumac.

Napisala je dvije autobiografije, Lauren Bacall By Myself (1978.) i Now (1994.). 2005., prva je knjiga dopunjena poglavljem "By Myself and Then Some".

Politički stavovi[uredi VE | uredi]

Bacall je zakleti liberalni demokrat, te je u brojnim prigodama objavila svoje političke stavove. S drugim hollywoodskim ličnostima, bila je nepokolebljivi protivnik Makartizma.

Zajedno s Humphreyem Bogartom, pojavila se na fotografiji u članku naslovljenom "Nisam komunist", objavljenom u svibanjskom izdanju magazina Photoplay,[19] Članak je napisao Humphrey Bogart da bi umanjio negativni publicitet njegovog svjedočenja pred Odborom za ne-američke aktivnosti. Bogart i Bacall, posebno su se distancirali od holivudske crne liste, te su izjavili "Mi smo za Komunizam koliko i J. Edgar Hoover." Listopada 1947., Bacall i Bogart otputovali su zajedno s drugim hollywoodskim zvijezdama u Washington, DC, u grupi koja se je nazivala "Odbor za prvi amandman".

Godine 1952., sudjelovala je u predsjedničkoj kampanji demokratskog kandidata Adlaia Stevensona, i 1964. u kampanji Roberta Kennedyja za senat.

U intervjuu Larryju Kingu 2005., sebe je opisala kao "anti-Republikanku... liberala. Rekla je da je "biti liberal najbolja stvar na svijetu koju možete biti. Kada ste liberal, svi su vam dobrodošli. Nemate ograničeni um."[20]

Dramatizacije[uredi VE | uredi]

Film i literatura[uredi VE | uredi]

  • Godine 1980., Kathryn Harrold glumila je Lauren Bacall u TV filmu Bogie u režiji Vincenta Shermana (Bogarta je glumio Kevin O'Connor). Temeljen na romanu Joea Hymansa, film se fokusira na raspad Bogartovog braka s Mayo Methot (glumi ju Ann Wedgeworth), kada je Bogart sreo Bacall i s njom započeo vezu.

U glazbi[uredi VE | uredi]

Filmografija[uredi VE | uredi]

Godina Naslov Uloga Napomene
1944. Imati i nemati Marie 'Slim' Browning
1945. Confidential Agent Rose Cullen
1946. Duboki san Vivian Sternwood Rutledge
1946. Two Guys from Milwaukee nepotpisani cameo
1947 Mračni prolaz Irene Jansen
1948. Otok Largo Nora Temple
1950. Young Man with a Horn Amy North
1950. Bright Leaf Sonia Kovac
1953. Kako se udati za milijunaša Schatze Page
1954. Woman's World Elizabeth Burns
1955. The Cobweb Meg Faversen Rinehart
1955. Blood Alley Cathy Grainger
1956. Patterns dama u foajeu kraj liftova nepotpisana
1956. Written on the Wind Lucy Moore Hadley
1957. Kreatorica Marilla Brown Hagen Golden Laurel Award za najbolju žensku izvedbu u komediji (treće mjesto)
1958. The Gift of Love Julie Beck
1959. North West Frontier Catherine Wyatt
1964. Shock Treatment Dr. Edwina Beighley
1964. Sex and the Single Girl Sylvia Broderick
1966. Harper Elaine Sampson
1974. Murder on the Orient Express Mrs. Harriet Belinda Hubbard
1976. The Shootist Bond Rogers nominirana—nagrada BAFTA za najbolju glumicu u glavnoj ulozi
1978. Perfect Gentleman Mrs. Lizzie Martin
1980. Health Esther Brill
1981. The Fan Sally Ross
1988. Appointment with Death Lady Westholme
1988. Mr. North Mrs. Cranston
1989. John Huston: The Man, the Movies, the Maverick dokumentarac
1989. The Tree of Hands Marsha Archdale
1989. Dinner at Eight Carlotta Vance
1990. Misery Marcia Sindell
1991. A Star for Two
1991. All I Want for Christmas Lillian Brooks
1993. The Portrait Fanny Church
1993. The Parallax Garden
1993. A Foreign Field Lisa
1994. Prêt-à-Porter Slim Chrysler National Board of Review Award for Best Cast
1995. From the Mixed-Up Files of Mrs. Basil E. Frankweiler Mrs. Basil E. Frankweiler
1996. Ogledalo ima dva lica Hannah Morgan Zlatni globus za najbolju sporednu glumicu
Nagrada udruženja filmskih kritičara San Diega za najbolju sporednu glumicu
Nagrada udruženja filmskih glumaca za najbolju glumicu u sporednoj ulozi
nominirana—Oscar na najbolju sporednu glumicu
nominirana—nagrada BAFTA za najbolju glumicu u sporednoj ulozi
nominirana—nagrada Satellite za najbolju glumicu u sporednoj ulozi
1996. My Fellow Americans Margaret Kramer
1997. Day and Night Sonia
1999. Get Bruce dokumentarac
1999. Too Rich: The Secret Life of Doris Duke Doris Duke (starija)
1999. Madeline: Lost in Paris Madame Lacroque glas
1999. The Venice Project grofica Camilla Volta
1999. Presence of Mind Mado Remei
1999. Diamonds Sin-Dee
1999. A Conversation with Gregory Peck dokumentarac
2003. The Limit (aka. Gone Dark) May Markham
2003. Dogville Ma Ginger
2004. Pokretni dvorac Vještica pustoši glas
2004. Birth Eleanor
2005. Manderlay Mam
2006. These Foolish Things Dame Lydia
2007. The Walker Natalie Van Miter
2008. Eve Grandma
2008. Scooby-Doo and the Goblin King The Grand Witch glas
2009. Wide Blue Yonder May post-produkcija
2010. Firedog Posche glas
2010. Carmel post-produkcija

Kratki filmovi[uredi VE | uredi]

  • 1955 Motion Picture Theatre Celebration (1955.)
  • Amália Traída (Amália Betrayed) (2004.)

Odabrani scenski nastupi[uredi VE | uredi]

  • January Two by Four (1942.)
  • Goodbye Charlie (1959).
  • Cactus Flower (1965.)
  • Pljesak (1970.)
  • V.I.P. Night on Broadway (1979.) (dobrotvorni koncert)
  • Žena godine (1981.)
  • Angela Lansbury: A Celebration (1996.) (dobrotvorni koncert)
  • Waiting in the Wings (1999.)

Televizija[uredi VE | uredi]

  • What's My Line (1953.)
  • Okamenjena šuma u sklopu Producers' Showcase (1956.)
  • Ford Star Jubilee (1956., 1 epizoda)
  • Applause (1973.)
  • Perfect Gentlemen (1978.)
  • Lions, Tigers, Monkeys and Dogs (Rockford Files) (1979.)
  • Dinner at Eight (1989.)
  • A Little Piece of Sunshine (1990.)
  • The Portrait (1993.)
  • The Parallax Garden (1993.)
  • It's All in the Game (Columbo) (1993.)
  • From the Mixed-Up Files of Mrs. Basil E. Frankweiler (1995.)
  • 6th PBS ident (1996.) kao najavljivačica
  • 7th PBS ident (1998.) kao najavljivačica
  • Obitelj Soprano (2006.)
  • Wonder Pets (2009.) kao gostujući glas[21]

Knjige[uredi VE | uredi]

  • By Myself (1978.)
  • Now (1994.)
  • By Myself and Then Some (2005.)

Nagrade i nominacije[uredi VE | uredi]

  • 1970. Tony Award za najbolju glavnu glumicu u mjuziklu - Applause
  • 1972. Nagrada Sarah Siddons
  • 1980. National Book Award za najbolju publicističku knjigu – By Myself
  • 1981. Tony Award za najbolju glavnu glumicu u mjuziklu - Woman of the Year
  • 1984. Nagrada Sarah Siddons
  • 1990. Nagrada George Eastman (dodijelio muzej George Eastman House)[22]
  • 1992. Premio Donostia (počasna nagrada)
  • 1993. Zlatni globus Cecil B. DeMille Award
  • 1997. Nagrada udruženja filmskih glumaca za najbolju glumicu u sporednoj ulozi - Ogledalo ima dva lica
  • 1997. Zlatni globus za najbolju sporednu glumicu – Ogledalo ima dva lica
  • 1997. Kennedy Center Honors
  • 2000. Nagrada za životno djelo Stockholmskog filmskog festivala
  • 2007. Nagrada za životno djelo Norveškog međunarodnog filmskog festivala
  • 2008. Bette Davis Medal of Honor (dodijelila fondacija Bette Davis)[23]
  • 2009. Oscar za životno djelo
Nominacije
  • 1977. BAFTA za najbolju glumicu u glavnoj ulozi – The Shootist
  • 1997. BAFTA za najbolju glumicu u sporednoj ulozi - Ogledalo ima dva lica
  • 1997. Oscar na najbolju sporednu glumicu – Ogledalo ima dva lica

Lauren Bacall ima svojju zvijezdu na Hollywood Walk of Fame kod broja 1724 Vine Street.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Izvorno "Sultry" - također "pohotljiv, požudan, strastveni, erotski, zavodljiv, čulan, provokativan, senzualan, sexy"
  2. Lauren Bacall Biography
  3. The Religious Affiliation of Lauren Bacall: great American actress. Adherents.com (30.07.2005.). pristupljeno 13.12.2006.
  4. BBC NEWS | Entertainment | Lauren Bacall turns 80.
  5. Lazaroff, Tovah (10.11.2005.). Peres: Not such a bad record after all. Jerusalem Post. pristupljeno 13.05.2009.
  6. Weiner, Eric (13.06.2007.). Shimon Peres Wears Hats of Peacemaker, Schemer. National Public Radio. pristupljeno 13.05.2009.
  7. Meyers 1997, str. 164.
  8. Sperber and Lax 1997, str. 246.
  9. Sperber and Lax 1997, str. 245.
  10. The Official Website of Lauren Bacall – "The Look".
  11. External reviews: Confidential Agent (1945). – IMDb.
  12. Trivia: Young Man with a Horn (1950). – IMDb.
  13. Box office – Business: How to Marry a Millionaire (1953). – IMDb.
  14. Movie Reviews: How to Marry a Millionaire. – Rotten Tomatoes.
  15. Written on the Wind (1956) – Filmsite.org.
  16. Designing Woman @ Rotten Tomatoes.com.
  17. Bryn Mawr College – Katharine Houghton Hepburn Center.
  18. "Bacall, Calley, Corman and Willis to Receive Academy’s Governors Awards". Press release – Academy of Motion Pictures Arts and Sciences. 10. rujna 2009.
  19. Humphrey Bogart: "I'm no communist," Photoplay, March 1948.
  20. Interview with Lauren Bacall.
  21. Mitovich, Matt (24.04.2009.). Wonder Pets Returns with One of Kitt's Final Performances. tvguide.com. pristupljeno 05.11.2009.
  22. "Lauren Bacall Receives George Eastman Award", The New York Times, The New York Times, 10.11.1990., pristupljeno 25.10.2010.
  23. Mark Shanahan & Paysha Rhone (19.09.2008.). Bringing together big-screen royalty. Boston Globe. pristupljeno 19.09.2008.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Lauren Bacall