Ljudevit Jurak
Ljudevit Jurak (Zalug, Hum na Sutli, 6. listopada 1881. - Zagreb, ?. lipnja 1945.), hrvatski patolog i sudski medicinar. Začetnik humanomedicinske patološke anatomije i veterinarske patološke anatomije u Hrvatskoj.[1]
Sadržaj |
Životopis [uredi]
Ljudevit Jurak rodio se u selu Zalug pored Huma na Sutli 1881. godine od oca Stjepana i majke Amalije (r. Progelhofer).[2] Studij medicine završava u Innsbrucku 1910. godine.[1] Nakon završetka studija ostaje raditi u Innsbrucku kao asistent Zavoda za patološku anatomiju. Godine 1913. u Zagrebu je osnovana Prosektura javnih zdravstvenih zavoda koju Ljudevit Jurak preuzima i vodi do kraja života. Godine 1921. postaje profesorom opće patologije i patološke anatomije na novoosnovanom Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu bio je dekan i u jednom mandatu prodekan i tu također djeluje do kraja života. Od 1922. do 1932. godine je profesor sudske medicine na zagrebačkom medicinskom fakultetu. Godine 1928. obducirao je hrvatskog prvaka Stjepana Radića nakon što je umro od posljedica atentata u beogradskoj Skupštini.[1] Kao renomirani stručnjak na području patološke anatomije i sudske medicine bio je član Međunarodnoga povjerenstva od jedanaest stručnjaka koji su istraživali masovne grobnice u Vinici u zapadnoj Ukrajini od 12. do 15. srpnja 1943. godine. Povjerenstvo je znanstveno utvrdilo uzrok (hitac u potiljak) i vrijeme (1938. godina) smrti oko 2.000 ukrajinskih seljaka i radnika koje su ubili Sovjeti.[1] O tome je Jurak napisao članak, Skupni grobovi u Vinici, objavljen u Hrvatskom narodu 25. srpnja 1943. godine. Nakon Drugog svjetskog rata Juraka 15. svibnja 1945. godine uhićuju nove komunističke vlasti po NKVD-ovom nalogu. Ponuđeno mu je da u zamjenu za slobodu povuče svoj potpis s izvješća Međunarodnog povjerenstva o Vinici i izjavi da ga je dao pod prisilom, ali je Jurak to odbio.[1] Nakon što je odbio povući potpis Vojni suda Komande grada Zagreba ga osuđuje 9. lipnja 1945. "zbog djela ratnog zločinstva", na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine.[1][2] Kako je utvrdilo komunističko istražno povjerenstvo, prof. dr. Jurak je bio kriv što je masovni pokolj u Vinici pripisao "prijateljskoj Sovjetskoj Rusiji", te "svjesno i zlonamjerno vršio propagandu protiv prijateljske Sovjetske Rusije".[3] Po nekim izvorima ubijen je i prije sudske presude.[1] Na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu, 15. rujna 1991. godine, je rehabilitiran.[4]
Godine 1998. u sjećanje na profesora Ljudevita Juraka i njegov doprinos medicini, sudskoj medicini te veterinarskoj nauci uspostavljena je Nagrada "Ljudevit Jurak" za komparativnu patologiju.[5]
Vidi još [uredi]
Izvori [uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Tko je tko u NDH Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 174.-175.
- ↑ 2,0 2,1 (engl.) Professor Ljudevit Jurak of Zagreb University (1881.-1945.), preuzeto 8. listopada 2011.
- ↑ Drmeš za Kaczynskog nije imao tko odsvirati, preuzeto 8. listopada 2011.
- ↑ Hrvatsko slovo, Ljubica Štefan, Ljudevit Jurak - naša rana i ponos, preuzeto 8. listopada 2011.
- ↑ Nagrada Ljudevit Jurak - Ljudevit Jurak Award, preuzeto 8. listopada 2011.
Vanjske poveznice [uredi]
- Ljubica Štefan: Ljudevit Jurak - naša rana i ponos Hrvatsko slovo. Godina V./Broj 208. Zagreb, petak, 16. travnja 1999.
- Zavod za patologiju 'Ljudevit Jurak'
