Ljudevit Jurak

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ljudevit Jurak
Ljudevit Jurak.jpg
Rođenje 6. listopada 1881.
Zalug, Hum na Sutli
Smrt  ?. lipnja 1945.
Zagreb
Narodnost Hrvat
Etnicitet Hrvat
Polje patologija, sudska medicina

Ljudevit Jurak (Zalug, Hum na Sutli, 6. listopada 1881. - Zagreb, ?. lipnja 1945.), bio je hrvatski patolog i sudski medicinar. Začetnikom je humanomedicinske patološke anatomije i veterinarske patološke anatomije u Hrvatskoj.[1]

Životopis[uredi VE | uredi]

Ljudevit Jurak rodio se u selu Zalug pored Huma na Sutli, 1881. godine, od oca Stjepana i majke Amalije (r. Progelhofer).[2] Studij medicine završio je u Innsbrucku 1910. godine.[1] Nakon završetka studija ostao je raditi u Innsbrucku kao asistent Zavoda za patološku anatomiju. Godine 1913. u Zagrebu je osnovana Prosektura javnih zdravstvenih zavoda koju je Ljudevit Jurak preuzeo i vodio do kraja života. Godine 1921. postao je profesorom opće patologije i patološke anatomije na novoosnovanom Veterinarskom fakultetu u Zagrebu. Na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu bio je dekanom i u jednom mandatu prodekanom i tu je također djelovao do kraja života. Od 1922. do 1932. godine je profesorom sudske medicine na zagrebačkom medicinskom fakultetu. Godine 1928. obducirao je hrvatskog prvaka Stjepana Radića nakon što je umro od posljedica atentata u beogradskoj Skupštini.[1]

Drugi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Kao renomirani stručnjak na području patološke anatomije i sudske medicine bio je članom Međunarodnoga povjerenstva od jedanaest stručnjaka koji su istraživali skupne grobnice u Vinici u zapadnoj Ukrajini od 12. do 15. srpnja 1943. godine. Povjerenstvo je znanstveno utvrdilo uzrok (hitac u potiljak) i vrijeme (1938. godina) smrti oko 2.000 ukrajinskih seljaka i radnika koje su ubili Sovjeti.[1] O tome je Jurak napisao članak, Skupni grobovi u Vinici, objavljen u Hrvatskom narodu 25. srpnja 1943. godine. Surađivao je i u Hrvatskoj enciklopediji, 1941.-1945.[3]

Nakon Drugoga svj. rata[uredi VE | uredi]

Spomen ploča na kući Kallina u Gundulićevoj ulici u kojoj je živio Ljudevit Jurak.

Nakon Drugoga svjetskog rata Juraka 15. svibnja 1945. godine uhićuju nove komunističke vlasti po NKVD-ovom nalogu. Ponuđeno mu je da u zamjenu za slobodu povuče svoj potpis s izvješća Međunarodnog povjerenstva o Vinici i izjavi da ga je dao pod prisilom, ali je Jurak to odbio.[1] Nakon što je odbio povući potpis Vojni suda Komande grada Zagreba ga osuđuje 9. lipnja 1945. "zbog djela ratnog zločinstva", na kaznu smrti strijeljanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine.[1][2] Kako je utvrdilo komunističko istražno povjerenstvo, prof. dr. Jurak je bio kriv što je masovni pokolj u Vinici pripisao "prijateljskoj Sovjetskoj Rusiji", te "svjesno i zlonamjerno vršio propagandu protiv prijateljske Sovjetske Rusije".[4] Po nekim izvorima ubijen je i prije sudske presude.[1] Na sjednici Senata Sveučilišta u Zagrebu, 15. rujna 1991. godine, rehabilitiran je.[5]

Spomen[uredi VE | uredi]

Vidi još[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]