Stjepan Radić

Stjepan Radić
1. Predsjednik Hrvatske seljačke stranke
U službi 22. prosinca 1904. – 8. kolovoza 1928.
Prethodnik	nitko, stranka tek osnovana
Nasljednik	Vladko Maček
Ministar prosvjete Kraljevine SHS
U službi studeni 1925. – veljača 1927.
Premijer	Nikola Pašić
Rođenje	11. lipnja 1871.
Smrt	8. kolovoza 1928.
Politička stranka	HSS
Supruga	Marija r. Dvořák
Zanimanje	političar, pravnik, politolog

Stjepan Radić (Desno Trebarjevo pokraj Siska, 11. lipnja 1871. - Zagreb, 8. kolovoza 1928.), hrvatski političar.

Rana mladost

Spomenik Sjepanu Radiću na Mirogoju.

Stjepan Radić rodio se u selu Desno Trebarjevo pokraj Siska 1871. godine, kao deveto od jedanaestero djece, u obitelji siromašnog seljaka Imbre Radića. Od rođenja je patio od prevelike kratkovidnosti koja se s godinama pogoršavala te je u kasnijim godinama života bio gotovo slijep. Već se od mladosti zanimao za politiku, tako da je iz političkih razloga isključen iz sedmog razreda zagrebačke gimanzije te je maturirao privatno u Karlovcu. Godine 1891. upisuje se na zagrebački Pravni fakultet, ali je isključen 1893. godine zbog javnog napada na bana Khuena i osuđen na četiri mjeseca strogog zatvora. Krajem godine 1894. upoznaje na jednom izletu svoju buduću suprugu Mariju Dvořák, Čehinju, maturanticu učiteljske škole s kojom se vjenčao u Pragu 1898. godine. Godine 1895. ponovno je osuđen, ovaj puta na šest mjeseci zatvora. Razlog je bio spaljivanje mađarske zastave prigodom posjeta cara i kralja Franje Josipa I. Zagrebu u listopadu 1895. godine. Zbog isključena sa zagrebačkog Pravnog fakulteta nastavlja studij na praškom sveučilištu. No, uskoro je isključen i s praškog sveučilišta, a odmah zatim i s peštanskog tako da mu je daljni studij onemogućen na čitavom području Austro-ugarske Monarhije. Godine 1899. odlazi u Pariz sa suprugom gdje živjeći u oskudici u pet mjeseci završava akademsko školovanje na Slobodnoj školi političkih nauka u Parizu.

Politička djelatnost u Austro-ugarskoj i Državi SHS

Počeci njegove političke djelatnosti vezani su upravo uz borbu protiv mađarizacije.

Godine 1895. studenti sa sveučilišta među kojima je bio i Stjepan Radić najjasnije su iskazali izraz svog nezadovoljstva. Oni su na Trgu bana Josipa Jelačića spalili mađarsku zastavu. Sat vremena nakon toga počela su uhićenja. Studenti su bili izbačeni sa Sveučilišta, a sud ih je osudio na višemjesečne kazne. Na nagovor Stjepana Radića, nakon izlaska iz zatvora nastavili su studirati u Pragu i Beču.

Godine 1896. putuje u Rusiju, a u periodu između 1897.-1899. godine završava u Parizu Višu političku školu. Zatim živi neko vrijeme u Pragu, surađujući s češkim listovima, a kada ga policija protjera iz Praga, odlazi u Zemun za balkanskog dopisnika čeških, francuskih i ruskih listova. Tu uspostavlja veze s uglednim srpskim političarima i tiska članke u Srpskom književnom glasniku. Od 1902. godine živi u Zagrebu i radi kao tajnik Hrvatske ujedinjene opozicije.

Iste godine objavljuje knjigu Hrvati i Srbi, u kojoj govori o međusobnim odnosima, osuđujući u njoj naše partikularističke megalomanije.

Između ostalog u knjizi je napisao i ove retke: Tim sramotnim pojavam izvor je baš u tome, što se misli, da se borba ima voditi do istrage (uništenja) vaše ili naše, a sve, gle, oko nas svjedoči, da se ta borba vodi do istrage vaše i naše... Zdrav razum svakog našeg seljanina, kojega još ne otrovasmo svojom "politikom" sudit će o ovoj borbi "do istrage vaše ili naše" kao o najstrašnijem zločinstvu, kao o pravom narodnom izdajstvu ... danas samo kretenski um ili zločinačka duša može propovijedati srednjovječnu razornu plemensku mržnju ... treba što prije pokazati, da ipak nismo tako besvijesna masa, da bi se u nas do vijeke mogao štrcati tuđinski otrov razdora i mržnje, da već jednom hoćemo i možemo biti narod bilo to s dva, pa i više ravnopravnih imena.

Od 1902. godine pa sve do 1906. godine, glavni je urednik mjesečnika Hrvatska misao. S bratom Antunom 1904. godine osniva HPSS (Hrvatska pučka seljačka stranka) - stranku koja na izborima za Hrvatski sabor dobiva devet mandata. U Hrvatski državni sabor prvi puta je izabran 1908. godine u izbornom kotaru Ludbreg. Godine 1912. u doba Cuvajeva komesarijata ponovno je u zatvoru.

Govor na sjednici središnjeg odbora Narodnog vijeća

24. studenoga 1918. godine na sjednici središnjeg odbora Narodnog vijeća SHS drži govor i suprostavlja se centralističko-hegemonističkom načinu ujedinjenja južnoslavenskih zemalja. Radić tada izriče proročansku opomenu:

"...upozoravam, da se ljuto varate, ako mislite, da se ovako samovoljno može prijeći preko tisuću i više godina hrvatske povijesti i hrvatske državnosti... Mi Hrvati za to nismo. Naš hrvatski seljak - a to je devet desetina hrvatskoga naroda - u ratu postao je potpun čovjek, a to znači, da ne će više nikome služiti, nikome robovati, ni tuđinu ni bratu, ni tuđoj ni svojoj državi, nego hoće da se u veliko ovo doba ta država uredi na slobodnom republikanskom i na pravednom čovječanskom (socijalnom) temelju..."

U tom svom poznatom govoru tada izgovara i:

"Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu."

Na kraju završavajući:

"Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška stavljati svoj rođeni narod pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po svojoj gospodarskoj voljici bez naroda i proti narodu - to ne će biti dugo - da vidite, kako će hrvatski narod u svojoj republikanskoj i čovječanskoj svijesti vas odpuhnuti baš u času, kad ćete misliti, da se je narod smirio, a vi da ste ga dobro zajašili. Živjela Hrvatska!"

Djelatnost u jugoslavenskoj monarhiji

Stjepan Radić govori na skupštinskom zborovanju.

Godine 1920. stranka mijenja naziv u HRSS (Hrvatska republikanska seljačka stranka). Dvadesetih godina stranka Stjepana Radića i Radić bili su u oštroj oporbi režimu. U veljači 1919. obraća se Mirovnoj konferenciji u Parizu Memorandumom u kome zahtijeva za hrvatski narod pravo na samodređenje i izražava želju da Hrvatska svojom slobodnom voljom stupi u ravnopravnu federativnu zajednicu sa Srbijom i Crnom Gorom. Od ožujka 1919. do studenog 1920. godine ponovno je u zatvoru ili pod istragom.

Pokušaj atentata na Radića u Galdovu

Održavajući skupštinu svoje Stranke u Galdovu 1920. godine dogodio se pokušaj atentata na Stjepana Radića. Na Radića je tom prilikom pucao Petar Teslić a nakon skupštine nije, zbog pokušaja atentata, zatvoren Teslić već Radić zbog svog govora. 8. srpnja 1920. godine kog Sudbenog Stola u Zagrebu započela je bila rasprava protiv Radića a bio je optužen od državnog odvjetništva "radi zločinstva protivu otečestva". Dana 4. kolovoza, 1920. godine, Stjepan Radić biva osuđen na 2 godine i 6 mjeseci tamnice.

Izbori za Konstituantu 1920., put u inozemstvo i ulazak u Vladu 1925.

Amnestiran je na sam dan izbora za Konstituantu. HRSS na izborima dobiva 230.590 glasova odnosno 50 zastupničkih mjesta i tako postaje najveća hrvatska politička stranka. U srpnju 1923. godine Radić putuje u London, Beč i Moskvu, gdje svoju stranku učlanjuje u Seljačku internacionalu. Zbog toga je stranka proglašena komunističkom i po povratku u Zagrebu u siječnju 1925. godine Radić je uhićen i predan sudu. Pušten je tek nakon što je njegova stranka (27. ožujka 1925.) dala izjavu u beogradskoj Narodnoj skupštini da priznaje monarhiju, centralistički Vidovdanski ustav, postojeći državni poredak i nakon što je HRSS promijenila ime u HSS (Hrvatska seljačka stranka). Već u studenome (zbog nove orijentacije) Radić ulazi u desetu vladu premijera Nikole Pašića kao ministar prosvjete.

Ponovno u oporbi

U veljači 1927. godine Radić je ponovno u oporbi i sklapa koaliciju sa Samostalnom demokratskom strankom (SDS) koju je vodio Svetozar Pribićević. 10. studenoga 1927. godine tada nastaje Seljačko-demokratska koalicija (SDK). Glavni ciljevi koalicije bili su: reorganizacija jugoslavenskog političkog života, okončanje neparlamentarnih potupaka i borba protiv velikosrpske hegemonije. Na čelu SDK bila su dva predsjednika, Stjepan Radić i Svetozar Pribićević. Godinu dana kasnije (1928.) dobio je mandat ali nije sastavio vladu.^{[nedostaje izvor]}

Atentat u beogradskoj skupštini i smrt

Neslavni atentat u Narodnoj skupštini 1928. u kojem je radikal Puniša Račić hitcima iz revolvera usmrtio Radića i još nekoliko hrvatskih političara.

Dana 20. lipnja 1928. godine, revolverskim hicima dvorski agent i zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić na mjestu usmrćuje zastupnike HSS-a Pavla Radića i Đuru Basaričeka, smrtno ranjava Stjepana Radića te ranjava Ivana Granđu i Ivana Pernara. Ivan Granđa, seljak, zastupnik iz sela Šašinovca, sjedio je u zastupničkoj klupi pored Stjepana Radića i ranjen je u lijevu ruku kada je, u momentu atentata, svojim tijelom zaštitio Stjepana Radića i tako ga spasio od neposredne smrti. Dr. Ivan Pernar je pogođen s dva metka. Prvi Račićev metak pogađa ga u ruku a drugi nepuni centimetar ispod srca, tri milimetra ispod žile kucavice nakon kojeg pada pod klupu i tako je izbjegao treći mu namjenjen metak. Taj drugi revolverski metak Pernar je u tijelu nosio do kraja života. Atentat na narodne zastupnike u beogradskoj skupštini je u Hrvatskoj doživljen kao napad na cijeli hrvatski narod te su uslijedile prosvjedne demonstracije diljem Hrvatske, na onima u Zagrebu bilo je oko 100.000 demonstranata, a žandamerija i policija ubili su trojicu, ranili 60 i uhitili 120 demonstranata. Stjepan Radić umro je 8. kolovoza 1928. godine, od posljedica ranjavanja a njegovo tijelo položeno je na odar u Hrvatskom seljačkom domu u Zagrebu, na Zrinjevcu, gdje je bio četiri dana kako bi mu narod iskazao posljednju počast.

Sahranjen je 12. kolovoza u Zagrebu na Mirogoju a prilikom sprovoda bilo je nazočno oko 100.000 ljudi.

Citati

„Braćo, s vladom kao s vladom, a s bandom kao s bandom! “

(govor u zaštitu ljudskih prava u Osijeku, 10.6.1928.)

„Odnošaj Hrvata prema Srbima je jasan. Može se sa bratom biti najbolji brat, ali ja radim na svojem a ti na svojem. Mi možemo zajedno gospodariti, ali ti nećeš mojoj djeci rezati kruha, jer bi pretanko odrezao. Srpska gospoda toga neće da vide, ali narod to shvaća. Mi nećemo beogradskog centralizma, jer toga neće ni Vojvodina, ni Bosna, ni Slovenija, a kamo li Hrvatska koja treba da bude potpuno ravna Srbiji ili dvije sestre, ali svaka k sebi… “

(Vrpolje, 1924.)

„Kako je s jednim čovjekom, tako je i s cijelim narodom. (…) Može narod biti radin i bogat, ali je lud, to jest, nema svijesti narodne, nema narodne sloge, i takav narod ne može biti svoj gospodar. A napokon, može narod i sve imati, ali ne zna gospodariti: manje zaradi nego što treba, više troši nego što ima; i takav narod nije svoj. “

(brošura „Što želimo?“, Zagreb, Duhovi, 1902.)

„Ovo ćemo i zaboraviti, neću reći zaboraviti, nego prekrižiti, ali to se ne zaboravlja da je 30,000 naših seljaka bilo izbatinano i zatvoreno samo radi republikanizma i da su naše žene, naši starci i naši mladići i djeca batinani, to se neće nikad zaboraviti. Nikad više neće se naći čovjek u našim redovima koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno. “

(govor na zagrebačkim borongajskim livadama, 15.4.1923.)

„Ili smo dotle pali te nam zbilja više nije stalo do svog ponosa – ili smo luda što grije u svojim njedrima zmiju koja sprema otrov da ga u svoje vrijeme uštrca našu krv. Ili – Hrvati – imamo li što da izgubimo ako se skroz otuđimo tom elementu? Gdje su nas podupirali? Gdje su stupili s nama u borbu kad se radilo bilo o kojem našem političkom pravu ili kulturnoj kojoj stečevini? Gdje? Nigdje! Obratno! Svuda su protiv nas – svuda! Ovdje s Madžaronima, u Slavoniji s Madžaronima i sa Švabama, u Dalmaciji s Talijanima. Neka se prelomi svaka naša zajednica s njima, mi nemamo šta od toga izgubiti – obratno: možemo samo dobiti! “

(Svoj k svomu, Obzor, 199, Zagreb, 30. kolovoza 1902.)

„Hoćemo da budemo sa Srbijom, ali ne pod Srbijom, hoćemo Srbina za brata, a ne za gospodara “

(Zagreb, 1919.)

Književno stvaralaštvo i djela

U vremenskom razdoblju od 1893. do 1928. godine Stjepan Radić je napisao i objavio 65 brošura i knjiga među kojima su neke i od oko 400 stranica (Moderna kolonizacija i Slaveni 1904., Savremena Evropa 1905., Današnja financijalna znanost 1906.) te oko 3.500 rasprava, članaka, zabilježenih govora i sl. Radić je također prevodio s češkog i francuskog jezika objavivši četiri knjige prijevoda s francuskog na češki i hrvatski te s češkog na hrvatski jezik.

Nepotpun popis djela:

• Slovnica i čitanka češkog jezika, Zagreb, 1896.
• Rječnik (češkog jezika) za Hrvate, Zagreb, 1896.
• Současne Chorvatsko, Prag, 1900. (Radićev diplomski rad na Slobodnoj školi političkih nauka u Parizu koji je obranio 1899.)
• Najjača stranka u Hrvatskoj, Rijeka, 1902.
• Hrvati i Srbi, Zagreb, 1902.
• Slovanska politika v Habsburgske momarchii, Prag, 1902.
• Stjepan Radić pred mitrovačkim Sudbenim stolom, Zagreb, 1903.
• Kako ćemo iz zla u dobro. Prijateljska rieč hrvatskom seljaku, Ljubljana, 1903.
• Za jedinstvo hrvatske opozicije na narodnjačkom, demokratskom i slavenskom osnovu, Zagreb, 1903.
• Dvije studije o školstvu, Zagreb, 1903. (U Bibliografiji S.R. u Božićnici za 1929. stoji: "zaplijenjeno")
• K osnivanju Hrvatske seljačke stranke, Zagreb, 1904.
• Hrvatska pučka seljačka stranka. H.P.S.S., Zagreb, 1905.
• Hrvati i Madžari, Zagreb, 1905.
• Jak se Čech brzo nauči Chorvatsky? Kako se Čeh brzo nauči hrvatski, Zagreb, 1906.
• Dolje Khuen II! Pod optužbu s Rakodczayem, Zagreb, 1907.
• Jakost i temelj Hrvatske, Zagreb, 1907.
• Što je i što hoće Hrvatska pučka seljačka stranka. Napisali Dr. Ante Radić i Stjepan Radić, Zagreb, 1908.
• Gospodarstvo, prosvjeta i politika - zajedno s Josipom Predavcem i Stjepanom Novljanom, Zagreb, 1910.
• Federalizam naše carevine i narodno oslobođenje, Zagreb 1910.
• Češki narod na početku XX stoljeća. Napisao Stjepan Radić. Nagrađeno nagradom I. grofa Draškovića za godinu 1908., Zagreb, 1910.
• Hrvatska seljačka politika prvi put u hrvatskom državnom saboru, Zagreb, 1911.
• Savremena ustavnost: Temelj, načela, jamstvo, obilježje, Zagreb, 1911.
• Češka vježbenica, Zagreb, 1911.
• Devet seljačkih zastupnika, Zagreb, 1912.
• Hrvatski politički katekizam, Cleveland, 1913.
• Seljačko pravo u sto pitanja i sto odgovora, Zagreb, 1913.
• Za lakši i bolji seljački život, Zagreb, 1913.
• Javna politička poruka probuđenoj seljačkoj braći: naročito u Americi i po ostaloj tuđini, Zagreb, 1913.
• Za hrvatsku državu i za hrvatski seljački narod, Zagreb 1915.
• Mir, pravica i sloboda, Zagreb, 1917.
• Temelji za budućnost Hrvatske, Habsburške monarhije i ciele Evrope, Zagreb, 1917.
• Obnovljena Bugarska: od 1878. do 1913., Zagreb, 1918.
• Nauk i program: Hrvatske pučke seljačke stranke, 1919.
• Gospodska politika bez naroda i proti narodu. Govor predsjednika Hrvatske seljačke stranke nar. zastupnika Stjepana Radića na noćnoj sudbonosnoj sjednici Narodnog Vieća dne 24. studena 1918., Zagreb, 1920.
• Stjepan Radić: književnik, narodni zastupnik na Hrvatskom državnom saboru i predsjednik Hrvatske seljačke stranke pred sudom kao veleizdajnik Kraljevstva SHS, Zagreb, 1920. (Stenografski zapisnik glavne sudbene rasprave, koja se vodila pred zagrebačkim Sudbenim stolom dne 8., 9., 10., 13., 14., 16., 19. i 20. srpnja 1920. godine)
• Ustav neutralne seljačke republike Hrvatske, Zagreb, 1921.
• Seljačka sviest i narodna volja. Put seljačkoj republici., Zagreb, 1923.
• Moj politički životopis, Buenos Aires, 1928.

Posmrtno

• Uzničke uspomene, I-III, Zagreb, 1929.
• Seljački nauk, (zajedno s bratom Antunom), urednici Dr. Vlatko Maček i Rudolf Herceg, Zagreb, 1936.
• Socijalno i političko učenje Stjepana Radića, Izabrao i predgovor napisao prof. Ljubomir Maštrović, Beograd, 1939.
• Sovjetska Rusija i seljačko pravo, Mračaj na Petrovoj Gori, na Kordunu, 1944.
• Stjepan Radić. Politički spisi, (Priredio Zvonimir Kulundžić), Znanje, Zagreb, 1971.
• Praški zapisi. Autobiografska proza, sa češkoga preveo Dušan Karpatsky, Znanje Zagreb, 1985.

Prijevodi

• Albert Sorel: Uvahy ze současny mezinarodni politiky, (Razmišljanja iz međunarodne politike), prijevod s francuskog na češki, Prag, 1901.
• Djevojački sviet, Izabrane pripoviesti čeških spisateljica. Prijevod s češkog na hrvatski., Zagreb, 1902.
• Vjekoslav Jirasek: Pasoglavci ili Boj čeških graničara za seljačko pravo, Prijevod s češkog na hrvatski., Zagreb, 1906.
• Ch. Seignobos i A. Metin: Najnovija svjetska povijest. L'Histoire contemporaine. Od 1815. do 1900., prijevod s francuskog na hrvatski., Zagreb, 1921.

Baština

Njegovo ime, u svrhu političke borbe, nastavila je korstiti HSS. Tijekom Drugog svjetskog rata, njegovu političku ostavštinu su prisvajali i ustaše i komunisti, svaki za svoje ciljeve. Dvije partizanske brigade dobile su ime po njemu, Brigada "Stjepan Radić" i Brigada "Braća Radići".

Mnoge škole, ulice i trgovi u gradovima u Hrvatskoj danas nose imena po Stjepanu Radiću. Portret Stjepana Radića nalazi se na hrvatskoj novčanici od 200 Kuna a HPT je 1992. godine izdao redovitu poštansku marku s likom Stjepana Radića u seriji poštanskih maraka "Hrvatski velikani". Tijekom Domovinskog rata jedna hrvatska policijska postrojba iz Siska nosila je ime Sisački odred "Braća Radić" a tijekom rata u Bosni i Hercegovini 4. brigada HVO-a iz Ljubuškog nosila je Radićevo ime. Godine 1995. ustanovljen je Red Stjepana Radića, odlikovanje Republike Hrvatske koje se dodjeljuje hrvatskim i stranim državljanima za zasluge i stradanje u borbi za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskog naroda.

Vanjske poveznice

• Državni arhiv u Zagrebu: Fotografije (Izbor iz osobnog fonda Radić Stjepan, podserija: Prilozi za biografiju)
• Ivan Pernar o hrvatsko-srpskim odnosima nakon atentata u Beogradu 1928. godine, Zlatko Begonja
• Stjepan Radić u Ljubuškom
• (engl.) Autobiography of Stephen Raditch (Stjepan Radić), Current History. A Monthly Magazine. Vol. XXIX. October, 1928-March, 1929.Published by The New York Times Company