Most na kraju svijeta (2014.)

Izvor: Wikipedija
Most na kraju svijeta
Plakat filma
RedateljBranko Ištvančić
ScenaristJosip Mlakić
Glavne ulogeAleksandar Bogdanović
Sanja Radišić
Slaven Knezović
GlazbaDalibor Grubačević
SnimateljBranko Cahun
MontažaVeljko Segarić
Godina izdanja2014.
Trajanje114 min.
Država Hrvatska
Bosna i Hercegovina
Srbija
Francuska
Jezikhrvatski
Žanrdrama, triler
Mrežno sjedište
Profil na IMDb-u
Portal o filmu

Most na kraju svijeta je film redatelja Branka Ištvančića iz 2014., snimljen po romanu Čuvari mostova Josipa Mlakića.[1][2] Film, kao i roman, tematizira nesretne ljudske sudbine iz vremena rata u Hrvatskoj. U ozračju straha i povratka srpskih prognanika u svoje kuće u kojima su u međuvremenu naseljeni Hrvati izbjegli iz Bosne, jedan starac nestaje, a istraga policajca koji je i sam naseljen u srpskoj kući s vremenom postaje sve osobnija.[3] Originalnu glazbu za film skladao je Dalibor Grubačević.[4]

Glavne uloge[uredi | uredi kôd]

Radnja[uredi | uredi kôd]

Rat je završio. Sela bosanskih Hrvata su uništena i oni su nastanjeni u kućama hrvatskih Srba. Posebnom državnom uredbom, u srpske kuće trebaju se početi vraćati njihovi vlasnici, a Hrvate koji žive u njima čeka neizvjesnost. Javlja se bijes i neprijateljstvo. Netrpeljivost prema Srbima povratnicima osjeća se na svakom koraku. Dočekuju ih rafalima iz kalašnjikova. U toj jezivoj atmosferi, nestaje starac Jozo, bosanski Hrvat, i gubi mu se svaki trag. Policajac Filip, i sam nastanjen u srpskoj kući, treba istražiti slučaj. Iako su svi uvjereni da je Jozu ubio neki Srbin povratnik, Filip predano započinje istragu ne želeći vjerovati pričama. Filip u istrazi otkriva vlastite demone prošlosti.[5][6]

Glazba iz filma[uredi | uredi kôd]

U svibnju 2015. diskografska kuća Aquarius Records objavila je soundtrack s glazbom koju je Dalibor Grubačević skladao za ovaj film.[4] Most na kraju svijeta drugi je igrani film na kojem Grubačević surađuje s redateljem Brankom Ištvančićem.[7]

Wikicitati »Budući da se radi o mračnom trileru čija je radnja smještena u sredinu 90-ih godina prošlog stoljeća, redatelj Branko Ištvančić i ja odlučili smo se za vrlo tamne orkestralne tonove, kako bismo stvorili nelagodne i napete osjećaje i tako glazbom popratili priču koja se bavi ljudskim sudbinama u poratnom području. Glazba se sastoji od jedne teme u nekoliko varijacija te glazbenih fragmenata harmonike koja se kao "light motiv" pojavljuje vizualno i zvukovno tijekom cijelog filma kao metafora izgubljenog vremena.«
(Dalibor Grubačević[7])


Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]