Narodnooslobodilački pokret
Pojam narodnooslobodilački pokret (engleski: movement of (national, people) liberation ili people liberation movement, njemački: der Volksbefreiungsbewegung), u općem smislu koristi se za političke pokrete koji vode borbu za narodno odnosno nacionalno oslobođenje od "nenarodnih" vlasti: diktatorskog režima, okupatorskog ili kvislinškog režima, ili od kolonijalne vlasti. U pravilu, pojam se koristi za pokrete koji vode gerilski, odnosno narodnooslobodilački rat. Pojam pokret otpora ima šire značenje.
Sadržaj |
Oslobodilački pokreti u svijetu [uredi]
Kovanica "narodnooslobodilački" odnosno "nacionalnooslobodilački", ili samo "oslobodilački" uz ime konkretnog naroda/nacije, nalazila se i još se nalazi u imenima mnogih političkih pokreta, organizacija, vojski: Narodnooslobodilački pokret Južnog Vijetnama (Viet-kong), Alžirski Front nacionalnog oslobođenja (FLN), Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO), Oslobodilačka vojska Kosova (OVK, međunarodno: KLA, prema engleskom Kosovo Liberation Army), Narodnooslobodilački front Sri Lanke (JVP) i dr..
Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj 1941.–1945. [uredi]
Narodnooslobodilački pokret u Jugoslaviji 1941.–1945. [uredi]
Posebno, u hrvatskoj i jugoslavenskoj povijesti, pojam "Narodnooslobodilački pokret" (NOP) odnosi se na pokret na čelu s Komunističkom partijom Jugoslavije za vrijeme Drugog svjetskog rata, 1941.–1945..
Termin "narodno oslobođenje" označavao je u komunističkoj terminologiji oslobođenje svih jugoslavenskih naroda od okupatora, ali također i borbu protiv srpskih, hrvatskih i slovenskih »reakcionarnih kapitalističkih klika«, koje žele »pomoću engleskog imperijalizma uspostaviti ono staro stanje koje je upropastilo narode Jugoslavije«. Značio je također borbu za »bratstvo naroda Jugoslavije i svih naroda na Balkanu« i »čuvanje jedinstva radničke klase«. (Iz Prvomajskog proglasa CK KPJ i dokumenta Majskog savjetovanja KPJ u Zagrebu, 1941.) Tako već prije početka ustanka proklamiran cilj provođenja socijalističke revolucije istovremeno s borbom protiv okupatora (»nacionalno i socijalno oslobođenje«). (Vidi članak Narodnooslobodilački rat za objašnjenje razlike prema pojmu Pokret otpora.) Kasnije je taj cilj u službenim dokumentima iz taktičkih razloga prikrivan, ali je u svakodnevnoj promidžbi imao golem značaj i utjecaj na mase. Dosljedno suprotstavljanje svima koji su širili međunacionalnu mržnju i poduzimali međusobne pokolje ("bratoubilački rat") imalo je također velik značaj i s vremenom je privuklo masovnu podršku. Ustaše, četnici i belogardejci zbog provođenja terora gube podršku i u svojima narodima.
Pokret se uspješno razvio na svim područjima predratne Kraljevine Jugoslavije, kao i na područjima Istre, Kvarnera i Zadra koja su bila pod vlašću Italije. Bio je usmjeren protiv svih okupatorskih snaga (Nijemci, Talijani, Bugari i Mađari) i njihovih "domaćih slugu" odnosno "izdajnika", tj. režima i pokreta koji su surađivali s okupatorom (Nezavisna država Hrvatska, režim Milana Nedića u Srbiji, četnici, Bela Garda u Sloveniji idr.). Dosljedno se borio protiv svih istovremeno, što je naročito bilo značajno u sukobu s četnicima, koji su zastupali pasivnost (u Srbiji) odnosno suradnju s Talijanima (na području NDH i Crne Gore).
Kao vojne jedinice osnovani su narodnooslobodilački partizanski odredi, koji u studenom 1942. prerastaju u Narodnooslobodilačku vojsku Jugoslavije.
Pokret je, osim u Sloveniji, nastao na inicijativu KPJ i od početka je pod čvrstom kontrolom komunista. Partija uspijeva mobilizirati široku potporu, pa u pokret ulaze i predstavnici "građanskih" političkih stranaka (Vidi npr. članak Hrvatska seljačka stranka za vrijeme Drugog svjetskog rata, poglavlje Lijevo krilo) i održava se privid političkog pluralizma. Uz iskazanu značajnu vojnu snagu i uspješnost, te dokaze o kvislinškom djelovanju četnika, to je pomoglo prihvaćanju NOP-a od strane zapadnih saveznika (SAD i Velika Britanija).
Sporazum Tito-Šubašić vodio je do formiranja koalicijske vlade Demokratske federativne Jugoslavije 7. ožujka 1945., koja je faktički značila potpuni politički trijumf NOP-a, odnosno KPJ. Narodnooslobodilačka vojska preimenovana je u Jugoslavensku armiju i postala legalna državna vojska. NOP je jedini pokret otpora u Europi koji je prvenstveno vlastitim snagama oslobodio zemlju od okupatora (pobijedivši, istovremeno, u građanskom ratu). Obračun s poraženim protivnicima bio je okrutan (vidi npr. članak Bleiburški pokolj). KPJ je ubrzo terorom onemogućila djelovanje svake oporbe.
Osvobodilna fronta u Sloveniji [uredi]
U Sloveniji, ustanak je započela Osvobodilna fronta kao savez desetak stranaka i organizacija među kojima je i Komunistička partija Slovenije. Komunisti postepeno preuzimaju kontrolu i prisiljavaju ostale na prihvaćanje Osvobodilne fronte kao jedinstvene, a ne koalicijske organizacije, gdje komunisti, kao i drugdje, ostaju jedina autonomno organizirana snaga.
Sudionici NOP-a i sudionici NOB-a [uredi]
Poslije rata, svi koji su sudjelovali u nekim oblicima otpora nazivani su "učesnici (sudionici) NOP-a", dok su oni koji su sudjelovali u borbama kao partizani nazivani "učesnici (sudionici) NOB-a" ("narodnooslobodilačke borbe"). Svaki sudionik NOB-a je i sudionik NOP-a, ali ne i obrnuto.
