Nacrt:Anzelmo Alaupović
 Ovo je nacrt članka koji svatko može uređivati. Članak u glavnom imenskom prostoru mora zadovoljavati kriterije, imati nepristrano gledište i navedene izvore. Sav sadržaj mora poštovati smjernicu o životopisima živih osoba, biti provjerljiv, enciklopedijske prirode i slobodnih autorskih prava. Članak mora biti pisan hrvatskim jezikom, wikipedijskim stilom i mora sadržavati wikipoveznice i kategorije. Nakon što su svi preduvjeti zadovoljeni i članak je sadržajno dovršen, postavite zahtjev za premještanje stranice u glavni imenski prostor. Zadnja izmjena: Ponor (razgovor | doprinosi) prije 6 mjeseci. (osvježi) Nacrt nije uređivan dva mjeseca pa je stavljen u kategoriju za brisanje. Nacrte koji ne zadovoljavaju uvjete za brzo brisanje potrebno je predložiti za brisanje predloškom {{Brisati}}, a brisanje raspraviti u Raspravama o brisanju.
|
| Anzelmo Alaupović | |
|---|---|
| Rođen | 10. svibnja 1881. Busovača |
| Umro | 27. siječnja 1944. Travnik |
| Titula | Franjevac |
| Portal o kršćanstvu | |
| Portal o životopisima | |
Fra Anzelmo Alaupović (Busovača, 10. svibnja 1881. – Travnik, 27. siječnja 1944.) bosanski je franjevac i teolog koji je djelovao u više župa diljem Bosne Srebrne. Imao je dva brata svećenika, fra Marka i don Dragutina.[1][2]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Rođenje[uredi | uredi kôd]
Fra Anzelmo Alaupović rođen je kao Franjo Alaupović 10. svibnja 1881. godine u busovačkoj četvrti Rokočić, a bio je treće dijete Nikole Alaupovića i Mande Vicić. U vrijeme dolaska Austrijanaca u Bosnu (oko 1878. godine), trgovac Nikola Alaupović sa ženom Mandom dolazi iz Fojnice u Busovaču. Kasnije od bankrotiranog busovačkog trgovca Ivana Vicića, s kojim je bio i u rodbinskim vezama, kupuje imanje i kuću u starom dijelu Busovače, kvartu Rokočić. Ulica u kojoj se njegova rodna kuća nalazila kasnije je nazvana ulicom msg. Marka Alaupovića, a kući je dodijeljen poštanski broj 17. Nažalost, iako je kućica dugo odolijevala zubu vremena, od starosti se urušila početkom 2019. godine.[2]
Školovanje[uredi | uredi kôd]
Osnovnu školu završio je u Busovači, nakon čega upisuje sjemenište i teološki studij.[2]
Obitelj[uredi | uredi kôd]
U obitelji Nikole i Mande rođeno je još petero djece, sinovi Mato, Marko i Dragutin te kćeri Amalija i Ljuba.[2]
Manda Alaupović (Fojnica, 4. lipnja 1852. – Busovača, 22. studenog 1935.) sahranjena je uz sina Matu (1883. – 1904.) na groblju Carica ponad Busovače. Zanimljivo je da se i danas u franjevačkom samostanu u Fojnici čuva umjetnička slika iz 1915. godine s likom majke Mande Alaupović, dar poznatog umjetnika Mije Filipovića.[2]
Djelovanje[uredi | uredi kôd]
Fra Anzelmo je službovao u raznim mjestima i postigao veliki ugled. [2]
Bio je župnik župe Busovača (1902. – 1904.), a nakon toga je djelovao u Rami (1904. – 1907.).
Kasnije je bio župnik župe Doljani (? – 1912.), župnik u Pougarju za vrijeme I. svjetskog rata (1915. godine je nabavio dva kipa Gospe Lurdske i postavio ih na Kočanovicu i Prokosac), župnik župe Sokoline (kolovoz 1916. – lipanj 1919.), župnik u župi Uskoplje (5. svibnja 1920. – 10. lipnja 1923.), župnik u Majdanu/Sasini (1925. – 1928.), župnik u župi Ivanjskoj (1928. –1930.), župnik župe Brestovsko (svibanj 1931. – 7. lipnja 1934.), gvardijan fojničkog samostana (1934. – 1938.) i župnik župe Bučići (1941. – 1943).
Djelovao je i kao vikar u gučogorskom samostanu. [2]
Smrt[uredi | uredi kôd]
Umro je od pjegavog tifusa, 1944. godine u 63. godini života. Naime, u tada su u travničkom kraju od pjegavog tifusa u roku od dva dana preminula dva župnika. Najprije je 26. siječnja u Ovčarevu preminuo fra Ladislav Fišić, a zatim 27. siječnja u Travniku fra Anzelmo Alaupović.[2]
Njegov se portret iz 1915. godine, autora Mije Filipovića, i danas čuva u fojničkom samostanu.[2]
Braća svećenici[uredi | uredi kôd]
Fra Marko Alaupović (Busovača, 10. svibnja 1885. – Sarajevo, 18. travnja 1979.) bio je vrhbosanski nadbiskup, ceremonijar i generalni provikar. Sudjelovao je na Drugom vatikanskom saboru (1962. – 1965.).[1][2]
Don Dragutin Alaupović (Busovača, 20. studenog 1887. – 8. veljače 1967. godine.) je pripadao redu Petrovaca. Službovao je u župi Gromiljak i župi Otinovci. Po njemu je nazvana osnovna glazbena škola u općini Kupres. Djelovao je i kao prefekt konvikta za šegrte HKD Napredak.[1][2]
