Neven Sesardić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Neven Sesardić
Zapadna filozofija
Filozofija 20./21. stoljeća
Rođenje 1949., (Beograd, Srbija)
Škola/tradicija Analitička filozofija
Glavni interesi Filozofija znanosti, Filozofija biologije, Filozofija uma
Poznate ideje Nasljeđivanje
Utjecaji Charles Darwin, Stephen Jay Gould, Thomas J. Bouchard Jr.

Neven Sesardić (Beograd, 1949.) je hrvatski filozof.

Kratki životopis[uredi VE | uredi]

Diplomirao filozofiju i grčki jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1974. godine. Doktorirao filozofiju na istom fakultetu 1982. godine. Bio je docent na Katedri za spoznajnu teoriju i ontologiju, a zatim i voditelj novoosnovane Katedre za spoznajnu teoriju (1975.-1994.). Kao istraživač i predavač radio u Njemačkoj, Engleskoj, SAD i Japanu. Od 2000. godine profesor u Hong Kongu.

Analitička filozofija u doba komunizma[uredi VE | uredi]

Bavio se spoznajnom teorijom i filozofijom znanosti (osobito fizike). Profilira se rano kao zastupnik analitičke filozofije. Objavio knjigu "Fizikalizam" (Beograd: Istraživačko izdavački centar SSO Srbije, 1984). Urednik zbornika Filozofija nauke (Beograd: Nolit, 1985). Objavio knjigu Iz analitičke perspektive. Ogledi o filozofiji, znanosti i politici (Zagreb: Sociološko društvo Hrvatske, 1991).

Kritika marksizma[uredi VE | uredi]

Zastupajući filozofske koncepcije K. R. Poppera, prihvaća i njegovu liberalnu političku teoriju, pa s tog gledišta krizitira marksističke koncepcije. Godine 1984. u zborniku Filozofske studije XV (Beograd: Filozofsko društvo Srbije) objavljuje tekst Prilog kritici marksističke utopije. Godine 1985. objavio je na engleskom knjigu Marxian Utopia? A theoretical critique of Marxism, izdanje Centre for Research into Communist Economies.

Između 1987. i 1989. objavljuje kritičke tekstove o praxis filozofiji i vodi polemike s njenim najistaknutijim zastupnicima (Mihajlo Marković, Gajo Petrović) u časopisima Theoria (časopis Filozofskog društva Srbije), Pitanja (časopis SSOH, Zagreb) idr. U jednom tekstu piše: "Pomalo je ironično da neki suvremeni marksisti upravo u pojmu prakse traže put za rehabilitaciju svoje filozofije. Naime, praksa kojom je marksizam ostavio trag u modernoj povijesti ne izgleda baš kao nešto čime bi se on imao razloga hvaliti."

Ta se polemika i u novije vrijeme obnavljala: Ministrovo novo ruho je polemički tekst usmjeren protiv tadašnjeg ministra znanosti Gvozdena Flege, objavljen u Slobodnoj Dalmaciji 4. rujna 2002. g. (O toj polemici pogledajte i tekstove navedene dolje pod "vanjski linkovi".)

Kratki politički angažman[uredi VE | uredi]

Politički se angažirao u demokratskim promjenama 1989-1990. godine u Hrvatskom socijalno-liberalnom savezu (HSLS, kasnije stranka). Svibnja 1989. u zagrebačkom dvotjedniku Start (naklada više od 200.000, čitan u cijeloj tadašnjoj Jugoslaviji) objavljuje članak u kojem otvoreno zastupa antikomunizam. Zalagao se za liberalno-demokratska načela; nije se uključio u praktičnu politiku.

Međunarodna afirmacija[uredi VE | uredi]

Od 1980-ih stječe afirmaciju na međunarodnom planu. Između 1989. i 2000. godine kao istraživač i predavač radio je na sveučilištima u Giessenu i Bielefeldu, Sveučilištu Notre Dame, Centru za filozofiju znanosti na Sveučilištu Minnesota, na Međunarodnom koledžu Miyazaki u Japanu te na Odjelu za filozofiju King's Collegea u Londonu.

Od 2000. g. sveučilišni profesor filozofije na Lingnan University u Hong Kongu.

Filozofija i problem (genetskog) nasljeđivanja[uredi VE | uredi]

U listopadu 2005. objavljenja je njegova knjiga Making Sense of Heritability u okviru biblioteke Cambridge Studies in Philosophy and Biology. U knjizi razmatra odnos utjecaja nasljeđa i okoline na ljudsko ponašanje. Svoje teze prikazao je u članku Borci za jednakost ljudi ne prihvaćaju da je inteligencija nasljedna u Jutarnjem listu 14. siječnja 2006.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Polemika o liberalizmu i marksizmu 2002-2003

Ostalo