Marksizam

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ovaj članak je dio serije o:
Marksizam
Karl Marx.jpg
Teorijska djela
Komunistički manifest
Kritika Gotskog programa
Das Kapital
Sociologija i antropologija
Otuđenje
Buržoazija
Klasna svijest
Fetišizam robe
Komunizam
Kulturalna hegmonija
Eksploatacija
Ljudska priroda
Ideologija
Proletarijat
Ustvarivanje
Proizvodni odnosi
Socijalizam
Ekonomika
Marksistička ekonomika
Radnička snaga
Zakon vrijednosti
Sredstva proizvodnje
Način proizvodnje
Proizvodne sile
Dodatni rad
Dodatna vrijednost
Problem prijetvorbe
Platežni rad
Povijest
Anarhizam i Marksizam
Kapitalistički način proizvodnje
Klasna borba
Diktatura proletarijata
Primitivna akumulacija kapitala
Proleterska revolucija
Proleterski internacionalizam
Svjetska revolucija
Filozofija
Marksistička filozofija
Povijesni materijalizam
Dijelektički materijalizam
Analitički marksizam
Marksistički autonomizam
Marksistički feminizam
Marksistički humanizam
Strukturalni marksizam
Zapadni marksizam
Liberalni marksizam
Mladi Marx
Važni marksisti
Karl Marx
Friedrich Engels
Karl Kautsky
Georgij Plehanov
Vladimir Lenjin
Lav Trocki
Rosa Luxemburg
Mao Ce Tung
Georg Lukács
Antonio Gramsci
Karl Korsch
Che Guevara
Frankfurtska škola
Jean-Paul Sartre
Louis Althusser
Kritike
Kritika marksizma

Marksizam je teorija i politička djelatnost tj. praxis dobivena iz radova Karla Marxa i Friedricha Engelsa. Svaka politička praksa koja je temeljena na radovima Marxa i Engelsa može se zvati marksizam; u to spadaju različiti oblici politika i misli kao onih od komunističkih stranaka i komunističkih država kao i akademsko istraživanje unutar mnogih polja. Iako postoje mnoge teorijske i praktične razlike između različitih oblika marksizma većina marksizama se dijele:

  • pažnju na materijalne uvjete ljudskih života i društvene odnose među ljudima
  • vjerovanje da svijest ljudi o uvjetima njihovih života odražava te materijalne uvjete i odnose
  • razumijevanje klase u pogledu različitih ekonomskih proizvodnih odnosa i kao određeni položaj unutar tih odnosa
  • razumijevanje materijalnih uvjeta i društvenih odnosa kao povijesno promjenjive
  • pogled na povijest prema kojemu klasna borba, tj. razvijajući sukob između klasa sa suprotnim interesima, izgrađuje svako povijesno razdoblje i pokreće povijesnu promjenu
  • simpatija prema radničkoj klasi i proletarijatu

Glavne točke razdora među marksistima je stupanj njihove posvete prema revoluciji radnika kao sredstvo postizanja ljudske emancipacije i prosvjetiteljstva i točan mehanizam kojim se takva revolucija može uspješno izvesti.

Klasični marksizam[uredi VE | uredi]

Klasični marksizam je korpus teorije direktno razrađen od Karla Marxa i Friedricha Engelsa. Izraz «klasični marksizam» se često koristi da se razlikuje između «marksizma» kao što je široko smatrano i onoga «što je Marx vjerovao», što nije nužno ista stvar. Npr. kratko prije nego što je umro 1883. Marx je napisao pismo vođi francuskih radnika Julesu Guesdeu i svojem vlastitom zetu Paulu Lafargueu, koji su oboje tvrdili da predstavljaju marksističke principe, gdje ih je optužio za «revolucionarno i opovrgavanje vrijednosti sukoba reformista. Parafrazirajući Marxa: «Ako je to marksizam onda, ja nisam marksist.» Kao što je američki marksistički učenjak Hal Draper izrekao: «postoje malo mislilaca u modernoj povijesti čija je misao bila tako loše predstavljena, od strane marksista i antimarksista.»

Karl Marx i Friedrich Engels[uredi VE | uredi]

Karl Marx – Suosnivač marksizma (sa Engelsom)

Karl Heinrich Marx je bio izrazito utjecajni njemački filozof, politički ekonomist i socijalistički revolucionar. Marx se doticao velikog broja različitih problema, uključujući otuđenje i izrabljivanje radnika, kapitalistički način proizvodnje i povijesni materijalizam. Ipak, najpoznatiji je po analizi povijesti u kontekstu klasnih borbi kao što je to sažela početna rečenica u Komunističkom Manifestu: «Povijest svih dosadašnjih postojećih društava je povijest klasnih borbi.» Utjecaj njihovih ideja, već popularnih tijekom njegova života, je mnogo bio proširen pobijedom ruskih boljševika u Listopadskoj revoluciji 1917. Ustvari postoje mali broj dijelova svijeta koji nisu značajno bili dodirnuti marksističkim idejama u tijeku 20. stoljeća.

Friedrich Engels je bio suosnivač i zagovornik marksizma

Friedrich Engels je bio njemački politički filozof 19. stoljeća. On je razvio komunističku ideju uz Marxa.

Prvi put su se susreli osobno u rujnu 1844. Otkrili su da imaju slične poglede na filozofiju i kapitalizam te su odlučili da rade zajedno, napravivši određen broj radova među koje spada Die heilige Familie (Sveta obitelj). Nakon što je francuska vlada deportirala Marxa iz Francuske u siječnju 1845. Engels i Marx su odlučili da se presele u Belgiju koja je tada omogućavala veću slobodu izražavanja nego neke druge zemlje u Europi. Engels i Marx vratili su se u Bruxelles u siječnju 1846. gdje su zasnovali komunistički komitet za korespondenciju.

1847. Engels i Marx su zajedno započeli pisati jedan pamflet temeljen na Engelsovim Principima komunizma. Dovršili su pamflet od 12,000 riječi u šest tjedana napisavši ga takvim načinom da komunizam bude razumljiv široj publici i izdali ga kao Komunistički manifest u veljači 1848. U svibnju te godine Belgija je izbacila Marxa i Engelsa. Preselili su se u Koln gdje su započeli izdavati radikalne novine Neue Rheinische Zeitung. 1849. Marx i Engels su morali napustiti Njemačku i smjestili su se u London. Pruske vlasti su vršile pritisak na britansku vlast da izbaci tu obojicu, ali premijer Lord John Russell je odbio. Samo sa novcem koji je jedino Engels mogao zaraditi, obitelj Marx je živjela u teškom siromaštvu.

Poslije Marxove smrt u 1883. Engels je posvetio ostatak svoga života uređujući i prevodeći Marxove spise. Ali, i značajno doprinio feminističkoj teoriji vidjevši na primjer uzrok monogamnog braka dominaciju muškarca nad ženom. U tom smislu povezuje komunističku teoriju sa obitelji tvrdeći da su muškarci dominirali ženama kao što je kapitalistička klasa dominirala radnicima. Engels je umro u Londonu 1895.

Rani utjecaji[uredi VE | uredi]

Klasični marksizam je bio pod utjecajem različitih mislioca. Ti mislioci se mogu podijeliti na tri grupe:

Ostali utjecaji su:

Glavne ideje[uredi VE | uredi]

Glavne ideje Marxova i Engelsova kolektivnoga dijela uključuju:

  • sredstva proizvodnje: Sredstva proizvodnje su kombinacija sredstva rada i predmeta rada korišteni od radnika da rade proizvode. U sredstva rada spadaju strojevi, alati, oprema, infrastruktura i «sve one stvari s pomoću kojih čovjek djeluje na predmet rada i pretvara ga.» U predmet rada spadaju sirovi materijali i materijali direktno preuzeti iz prirode. Sredstva proizvodnje sama po sebi ne proizvode ništa – radna snaga je potrebna da se proizvodnja uspostavi.
  • način proizvodnje: Način proizvodnje je određena kombinacija proizvodnih sila (uključujući sredstva proizvodnje i radnu snagu) i društvenih i tehničkih proizvodnih odnosa (u što spada vlasništvo, moć i kontrolni odnosi koji vladaju proizvodnom imovinom društva često kodificirani kao zakon; kooperativni radni odnosi i oblici povezivanja; odnosi među ljudima i predmetima njihovog rada i odnos između društvenih klasa).
  • temelj i nadstruktura: Marx i Engels koriste metaforu «temelj-struktura» da objasne ideju da totalitet odnosa između ljudi sa obzirom na «društvenu proizvodnju njihovih postojanja» oblikuje ekonomski temelj na kojemu izrasta nadstruktura političkih i legalnih institucija. Bazi suodgovara društvena svijest u koju spada religijske, filozofske i ostale velike ideje. Baza uvjetuje oboje, nadstrukturu i društvenu svijest. Konflikt između razvoja materijalnih produktivnih sila i proizvodnih odnosa uzrokuje društvene revolucije i ishodna promjena u ekonomskom temelju će prije ili kasnije dovesti do preoblikovanja nadstrukture. Ali za Marxa proces nije jednosmjeran – refleksivan je. Temelj određuje nadstrukturu u prvoj instanci i ostaje temelj oblika društvene organizacije koja tada može ponovno djelovati na oba djela metafore «temelj-struktura» Odnos između nadstrukture i temelja se smatra dijalektičnim a ne distinkcija između dva prava entiteta «u svijetu».
  • klasna svijest: Klasna svijest znači samosvijest klase i svojeg kapaciteta da čini u svome racionalnom interesu.
  • ideologija: Bez da je dao opću definiciju za ideologiju Marx nekoliko puta je koristio termin da odredi proizvodnju prizora društvene stvarnosti. Prema Engelsu, «ideologija je proces postignut od tzv. mislioca svjesno, točno je, iako lažnom sviješću. Prave motivirajuće sile koje ga potiču ostaju mu nepoznati; drugačije to ne bi bio ideološki proces. Stoga zamišlja lažne ili na prvi pogled motivirajuće sile». Zbog toga što vladajuća klasa kontrolira sredstva proizvodnje, nadstruktura društva kao i njezina vladajuća pravila će biti određena prema tome što je u najboljem interesu vladajuće klase. Kao što je Marx rekao slavno u Njemačkoj ideologiji, «ideje vladajuće klase su u svakoj epohi vladajuće ideje tj. klasa koja vlada materijalnim silama u društvu istovremeno vlada njegovim intelektualnim silama». Stoga je ideologija društva od izrazite važnosti jer zbunjuje otuđene grupe i može stvoriti lažnu svijest kao fetišizam robe (gledajući na rad kao kapital ~ degradacija ljudskog života).
  • povijesni materijalizam: Povijesni materijalizam je prvi artikulirao Marx iako sam nije koristio taj termin. Ono traži uzroke razvoja i promjena u ljudskim društvima u smislu u kojem ljudi kolektivno stvaraju sredstva za život, stoga davajući naglasak kroz ekonomsku analizu na sve što koegzistira sa ekonomskim temeljem društva (npr. društvene klase, političke strukture, ideologije).
  • politička ekonomija: Termin «politička ekonomija je originalno značio proučavanje uvjeta pod kojim je organizirana proizvodnja u država novostvorenih kapitalističkih sistema. Politička ekonomija stoga proučava mehanizam ljudske aktivnosti u organiziranju materijala i mehanizam raspodijele suficita i deficita koji su rezultat te aktivnosti. Politička ekonomija proučava kako sredstva proizvodnje ili određenije kapital se manifestira u ekonomskoj aktivnosti.
  • eksploatacija: Marx spominje eksploataciju cijelog segmenta ili klase društva od drugoga. Vidi ju kao inherentno svojstvo i ključni element kapitalizma i slobodnog tržišta. Profit koji je dobio kapitalist je razlika između vrijednosti proizvoda učinjen od strane radnika i nadnice koju radnik dobiva; u drugim riječima, kapitalizam djeluje na temelju plaćanja radnika manje od pune vrijednosti njegovog rada tako da kapitalistička klasa može imati profit.
  • otuđenje: Marx spominje otuđenje ljudi od aspekta ljudske prirode. Otuđenje opisuje objektivne značajke situacije osobe u kapitalizmu – nije nužno da one vjeruju ili osjećaju da su otuđeni. On vjeruje da je otuđene sistematski rezultat kapitalizma.
Klasa[uredi VE | uredi]

Marx je vjerovao da identitet društvene klase je dobiven od njenog odnosa prema sredstvima proizvodnje (u opoziciji prema tome da je klasa određena samo po bogatstvu tj. niža klasa, srednja klasa i visoka klasa).

Marx opisuje nekoliko društvenih klasa u kapitalizmu, primarno:

  • proletarijat: Oni individualci koji prodaju svoju radnu snagu (i stoga dodaju vrijednost proizvodu) i onaj tko u kapitalističkom načinu proizvodnje ne posjeduju vlastita sredstva proizvodnje. Prema Marxu, kapitalistički način proizvodnje stvara uvjete koji dozvoljavaju buržoaziji da izrabljuju proletarijat zbog činjenice da radna snaga radnika stvara dodanu vrijednost veću od nadnice radnika.
  • buržoazija: oni koji posjeduju sredstva proizvodnje i kupuju radnu snagu od proletarijata koji su kompenzirani nadnicom i stoga izrabljuju proletarijat.

Buržoazija se može dalje podijeliti na vrlo bogatu buržoaziju i malu buržoaziju. Mala buržoazija su oni koji zapošljavaju rad ali i rade sami. To mogu biti mali vlasnici, seljaci koji imaju zemlju i trgovački radnici. Marx je predvidio da će mala buržoazija eventualno biti uništena neprestanim izumljivanjem novih sredstava proizvodnje te da će veliki dio male buržoazije biti gurnut u proletarijat.

Marx je identificirao i druge klase kao:

  • lumpenproletarijat: Kriminalci, vagabundi, prosjaci itd. Ljudi koji nemaju mjesta u ekonomskim sustavima i koji bi se prodali najvećem ponuđivaću.
  • zemljoposjednici: Klasa ljudi koji su bili povijesno važni od kojih netko još ima bogatstvo i moć
  • seljaštvo i poljoprivrednici: Ovu klasu je gledao kao neorganiziranu i nesposobnu da izvrši promjenu. Vjerovao je i da će ta klasa nestati od koje će većina postati proletarijat a ostali zemljoposjednici.
Marxova teorija povijesti[uredi VE | uredi]

Marksistička teorija povijesnog materijalizma razumije društvo kao temeljno određeno materijalnim uvjetima u bilo kojem danom vremenu – to znači odnos u koji ljudi stupaju jedno sa drugim da ispune svoje osnovne potrebe npr. da se nahrane i obuku sebe i svoje obitelji. U općem pogledu Marx i Engels su identificirali pet stadija razvoja tih materijalnih uvjeta u Zapadnoj Europi.

  1. Primitivni komunizam: viđen u kooperativnim plemenskim društvima
  2. Robovlasničko društvo: koje se rađa kada pleme postane grad-država. Stvorena je aristokracija.
  3. Feudalizam: aristokracija je vladajuća klasa. Trgovci se razvijaju u kapitaliste.
  4. Kapitalizam: kapitalisti su vladajuća klasa koja stvara i zapošljava pravu radničku klasu.
  5. Diktatura proletarijata: radnici dobivaju klasnu svijest, zbacuju kapitaliste i dobivaju kontrolu nad državom. Prijelazni stadij između kapitalizma i komunizma.
  6. Komunizam (socijalizam): besklasno i bezdržavno društvo.

Marksističke škole misli[uredi VE | uredi]

Zapadni marksizam[uredi VE | uredi]

Zapadni marksizam je termin kojim se opisuje široka raznolikost marksističkih teoretičara situiranih u zapadnoj i središnjoj Europi (nedavnije i u Sjevernoj Americi) u kontrastu sa filozofijom u Sovjetskom Savezu, Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji i Narodnoj Republici Kini.

Strukturalni marksizam[uredi VE | uredi]

Strukturalni marksizam je pristup marksizmu temeljen na strukturalizmu, primarno temeljen na radovima francuskog teoretičara Louisa Althussera i njegovih učenika. Bio je utjecajan u Francuskoj u kasnim 60-ima i 70-ima i utjecala na filozofe, političke teoretičare i sociologe izvan Francuske u 70-ima.

Neomarksizam[uredi VE | uredi]

Neomarksizam je škola marksizma koja je započela u 20. stoljeću i bazirala se na ranim djelima Marxa, prije utjecaja Engelsa, koja su usredotočavala na dijalektički idealizam umjesto na dijalektički materijalizam. Stoga je odbila ekonomski determinizam i bila više libertarijanska. Neomarksizam dodaje šire razumijevanje društvene nejednakosti, statusa i moći Maxa Webera ortodoksnoj marksističkoj misli.

Frankfurtska škola[uredi VE | uredi]

Školu je osnovao H. Weil, njemački bogataš koji je okupio njemačke nedogmatske marksiste (M. Horkheimer, Th. Adorno, H. Marcuse, E. Fromm, F. Neumann) koji su netom bili židovi pa se bijegom od Hitlera Frankfurtska škola seli na američka sveučilišta Columbia, Princeton, Berkley. Nakon 2. svjetskog rata institut seli nazad u Frankfurt gdje djeluje "druga generacija" i J. Habermas.
Poznati su po "kritičkoj teoriji društva" koja se temelji na izvornoj marksističkoj filozofiji.

Kritiziraju pozitivizam, odbacuju grubi pozitivizam. Adorno i Horkheimer slijedeći F. Nietzschea kritiziraju prosvjetiteljstvo i čovjeka dominantnog nad prirodom a zarobljenikom vlastitog instrumentalnog uma. Društvena promjena nije svediva na ekonomski determinizam, novi socijalni pokretači promjena su proizvođači ideja, a ne stvari.

Kulturalni marksizam[uredi VE | uredi]

Analitički marksizam[uredi VE | uredi]

Marksistički humanizam[uredi VE | uredi]

Ključni zapadni marksisti[uredi VE | uredi]

Georg Lukács[uredi VE | uredi]
Karl Korsch[uredi VE | uredi]
Antonio Gramsci[uredi VE | uredi]
Louis Althusser[uredi VE | uredi]
Herbert Marcuse[uredi VE | uredi]
E.P. Thompson, Christopher Hill i Eric Hobsbawm[uredi VE | uredi]

Postmarksizam[uredi VE | uredi]

Marksistički feminizam[uredi VE | uredi]

Marksizam kao politička djelatnost[uredi VE | uredi]

 v · r · u 
Red flag II.svg

Povijest[uredi VE | uredi]

Socijalna demokracija[uredi VE | uredi]

Socijalizam[uredi VE | uredi]

Komunizam[uredi VE | uredi]

Marksizam-Lenjinizam[uredi VE | uredi]

Trockizam[uredi VE | uredi]

Maoizam[uredi VE | uredi]

Ostali[uredi VE | uredi]

Opovrgavanje ovih tvrdnji[uredi VE | uredi]

Kritike[uredi VE | uredi]

Bilješke[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vidi isto[uredi VE | uredi]

Ostali članci o marksizmu[uredi VE | uredi]

Vidi isto[uredi VE | uredi]

Daljnje čitanje[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Opći izvori[uredi VE | uredi]

Uvodni članci[uredi VE | uredi]

Kritika marksizma[uredi VE | uredi]


Society.svg Nedovršeni članak Marksizam koji govori o politici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.