Panslavizam

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Slavenske države u Europi: Južni, Zapadni i Istočni Slaveni)

Panslavizam (panslavenski pokret) bio je oblik pan-pokreta. Pojavio se početkom 19. stoljeća kao romantični nacionalizam. Cilj mu je bio kulturno, vjersko i političko jedinstvo svih Slavena u Europi.

Politička je i kulturna ideja i pokret, koji je težio ujedinjavaju svih slavenskih naroda, polazeći od pretpostavke da oni tvore jednu etničku cjelinu. Jedan od prvih zagovornika ideje panslavizma bio je Hrvat Juraj Križanić u 17. stoljeću. On je predložio osnivanje velike slavenske države s ruskim carem na čelu.

Ciljevi[uredi VE | uredi]

Zastava predložena u Pragu 1848.

Panslavizam je nastao od ideje romantizma koji je, za razliku od prosvjetiteljstva i racionalizma, izjednačavao političko jedinstvo i suverenost s rasnom homogenošću.

U Pragu je 1848. održan I. sveslavenski kongres. U prvo vrijeme ruski carizam bio je nesklon panslavizmu, ali ga je poslije pokušao iskoristiti za širenje svojeg utjecaja. Jedna od varijanti panslavizma jest i ideja jugoslavenstva, koju je spremno prihvatio i iskoristio velikosrpski pokret za nametanje svoje hegemonije kao integralno jugoslavenstvo.

Ciljevi panslavista kretali su se u rasponu od stvaranja homogene slavenske države do labave konfederacije ili samo kulturne razmjene. Pitanje granica slavenskog carstva, s Rusijom ili bez nje, izazivalo je brojne rasprave.

Vodeća uloga Pruske u Njemačkom Carstvu od 1871. nalazi pandan u težnji Rusije da bude predvodnicom svih slavenskih naroda, odnosno ambiciji Srbije da preuzme dominantnu ulogu među Južnim Slavenima.

Panslavenski pokreti 20. stoljeća pogodovali su nastanku Čehoslovačke i Kraljevine Jugoslavije. Ideju panslavizma pokušao je iskoristiti i Staljin sazivajući Sveslavenski kongres u Moskvi 1944. Od raspada spomenutih država, panslavizam se smatra politički neuspjelim.

Literatura[uredi VE | uredi]

Povezani članci[uredi VE | uredi]