Paolo Veneziano

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Paolo Veneziano
gotika
Paolo Veneziano
Raspelo iz Trogira
Rođenje prije 1333
Smrt nakon 1358
Vrsta umjetnosti slikarstvo
Praksa Venecija
Poznata djela Uzačašće Marijino, sv. Franjo Asiški i sv. Ante Padovanski
Bogorodica s djetetom na prijestolju s anđelima
Bogorodica s djetetom na prijestolju
Portal o životopisima

Paolo Veneziano ali i Veneziano Paolo ili Paolo da Venezia (prije 1333 - nakon 1358), bio je plodan srednjovjekovni venecijanski gotički slikar.

Krunidba Djevice Marije, Gallerie dell'Accademia, Venecijja
Drveni poliptih sv. Lucije do Prvog svjetskog rata nalazio se na glavnom oltaru crkve svete Lucije u Jurandvoru. Zbog velike umjetničke vrijednosti taj je poliptih dvaput restauriran, za vrijeme Prvog svjetskog rata u Beču te 1967. g. pri tadašnjem JAZU, danas HAZU u Zagrebu. Danas se poliptih nalazi u biskupskom dvoru u Krku.[1]

Paolo Veneziano je rođen u slikarskoj obitelji, tu tradiciju je nastavio u svojoj botegi, u kojoj su radili i njegovi sinovi; Marco, Luca i Giovanni. Za vrijeme vladavine venecijanskog dužda Andreja Dandola (1343 - 1354), Paolo je bio službeni dvorski slikar. Po njegovoj narudžbi naslikao je Palu Feriale (ikonu za nošenje pri procesijama) koja je dio velike Pale d'oro u Bazilici sv. Marka.

Bolonjski poliptih

Prvo djelo koje sa sigurnošću može pripisati Paolu Venezianu je poliptih - Smrt Marijina (Dormitio Virginis) datiran u 1333, danas u Gradskom muzeju u Vicenzi.[2] On je vješto spajao tradicije bizantinskog slikarstva, koje su se očigledno sviđale njegovim venecijanskim naručiteljima sa gotičkim uticajima, a to je bila kombinacija koja ga je učinila "najznačajnijim venecijanskim slikarom 14. stoljeća".[3]

Djela[uredi VE | uredi]

Potpisani radovi[uredi VE | uredi]

Paolo se potpisivao latinski - Paulus.d. Veneciis.

  • Uzačašće Marijino, sv. Franjo Asiški i sv. Ante Padovanski (1333), Gradski muzej Vicenza
  • Bogorodica s djetetom na prijestolju s anđelima (1340), Milano, kolekcija A. Crespi
  • Bogorodica s djetetom na prijestolju (1347), Cesena, Muzej katedrale

Radovi koji mu se pripisuju[uredi VE | uredi]

  • Bogorodica s djetetom na prijestolju, New York, Metropolitan Museum of Art, kolekcija Fowles (broj: 1971.115.5)
  • Krunidba Djevice Marije (1324), Washington, Nacionalna umjetnička galerija (broj: 1952.5.87)(K1895)
  • Bogorodica s djetetom na prijestolju, Beograd, Narodni Muzej
  • Bogorodica s djetetom, danas u Londonu, kolekcija Sitwell
  • Bogorodica s djetetom na prijestolju, Kreuzlingen, kolekcija Kisters
  • Bogorodica s djetetom na prijestolju, Pasadena, Muzej Norton Simon
  • Bogorodica s djetetom na prijestolju i donatori, Venecija, Gallerie dell'Accademia
  • Bogorodica s djetetom na prijestolju, Padova, Dijecezanski muzej Padova
  • Bogorodica s djetetom na prijestolju (1354), Pariz, Musée du Louvre
  • Polittico della Croce, Bologna, crkva San Giacomo Maggiore
  • sedam tabli za poliptih Sveci, Worcester, Worcester Art Museum
  • oltarni poliptih Bogorodica s djetetom, Blagovijest, Raspeće, Sveci, Parma, Nacionalna galerija
  • Krunidba Djevice Marije, epizode iz života sv. Franje Asiškog , Kristov život, Venecija, Gallerie dell'Accademia (broj: 21)
  • Bogorodica s djetetom i svecima, epizoda iz života sv. Martina (1349), Chioggia, crkva sv. Martina
  • Bogorodica s djetetom na prijestolju, Crocifissione, Santi, Rim, Nacionalni muzej Palača Venecija
  • Bogorodica s djetetom na prijestolju i donatori, Blagovijest, Raspeće sa Marijom i Ivanom Evangelistom, Sveci, Piove di Sacco, crkva sv. Martina
  • poliptih Santa Lucia, Krk, Biskupski dvor
  • Dvije epizode iz života sv. Nikole iz Barija, Firenca, Uffizi, kolekcija Contini-Bonacossi
  • table za poliptih sa sv. Agustinom, sv. Petrom, sv. Ivan Krstiteljem, sv. Ivanom Evanđelistom, sv. Pavlom i sv. Jurjem, Venecija, Muzej Correr
  • Raspelo, Trogir, samostan benediktinki
  • pet oltarnih tabli Život Djevice Marije, Gradski muzej Pesaro - Pinacoteca
  • Raspelo, Venecija, crkva San Samuele
  • Bogorodica s djetetom na prijestolju, dužd Dandolo i njegova žena, sv. Franjo Asiški i sv. Elizabeta, Venecija, crkva Santa Maria Gloriosa dei Frari.

Bibliografia[uredi VE | uredi]

  • Rodolfo Pallucchini, Paolo Veneziano e il suo tempo, Fratelli Fabbri Editore, Milano 1966.
  • Michelangelo Muraro, Paolo da Venezia, Milano 1969.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://arhiva.grad-krk.hr/Home6857.html?PageID=240 (pristupljeno 21. svibnja 2013.)
  2. Musei Civici Vicenza: Dormitio Virginis, San Francesco d’Assisi, Sant’Antonio da Padova (pristupljeno 20.12.2010.)
  3. The Random House Library of Painting and Sculpture: Dictionary of artists and art terms David Piper, Random House, 1981 ISBN 0394521315

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Paolo Veneziano.