Zabranjeni grad

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu i Shenyangu

Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Carske palače dinastija Ming i Qing u Pekingu i Shenyangu
Flag of the People's Republic of China.svg Kina
Godina uvrštenja: 1987. (11. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: i, ii, iii, iv
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/439 UNESCO

Zabranjeni grad je naziv za nekadašnju carsku palaču kineskih dinastija Ming (1368.-1644.) i Qing (1644.-1911.), a danas muzej koji se prostire se na više od 720.000 m², sastoji se od 890 zgrada i ima 9.999 prostorija u samom središtu Pekinga.

Panorama Zabranjenog grada
Magnify-clip.png
Panorama Zabranjenog grada

Zabranjeni grad, koji se nalazi sjeverno od trga Tienanmen i do koga se dolazi prolaskom kroz istoimenu kapiju, UNESCO je proglasio Svjetskom kulturnom baštinom 1987. godine, zajedno s Carskom palačom u Shenyangu .

Povijest[uredi VE | uredi]

Carsko prijestolje
Tlocrt Zabranjenog grada (crbvena slova označavaju mjesta koja se navode u članku)
- – - Linija koja otprilike dijeli sjeverno "vanjsko" od južnog "unutarnjeg" dvorište.
A. Meridijanska vrata
B. Vrata velikog mira
C. Zapadna vrata slave
D. Istočna vrata slave
E. Kutni tornjevi
F. Vrata vrhunskog sklada
G. Palača velikog mira
H. Dvorana za vojne prijeme
J. Dvorana književne slave
K. Tri južne palače
L. Palača božanske čistoće
M. Carski vrt
N. Dvorana misaonog rasta
O. Palača mirne dugovječnosti

Izgradnja Zabranjenog grada započela je 1406. godine. Bilo je potrebno 14 godina i oko 200.000 radnika da bi se kompleks završio. Kamen se vadio iz Fangshana, predgrađa Pekinga, a 20.000 seljaka je bilo potrebno da premjeste samo jedan ogromni kameni cilindar preko u zimskim mjesecima; naime, inženjeri su stvorili ogroman ledeni put prolijevajući vodu na smrznuto tlo, i tisuće konja je izvuklo kamen preko leda do centra u Pekingu. Drvo je čak bilo i teže da se presele. Divovska stabala u provinciji Sichuan bile su potrebne za glavnu dvoranu, ali je utvrđeno da su prevelika da se presele. Radnici su morali čekati da obilne kiše speru trupce u rijeku, gdje su ih brodari vozili u Veliki kanal, odakle su plutali na sjever u Peking i dotegljeni na prostor palače.

Zabranjeni grad, koji je, tijekom pet stoljeća bio sjedište 24 vladara - 14 iz dinastije Ming i 10 iz dinastije Ćing, prestao je biti politički centar Kine 1912. godine kada je posljednji kineski car Pu Yi abdicirao.

Od 1925. godine, Zabranjeni grad je muzej, a dio njegove kolekcije umjetnina dinastija Ming i Qing se nalazi u Nacionalnom muzeju palače u Taipeiju (Tajvan) gdje su odnešene tijekom Kineskog građanskog rata.

Odlike[uredi VE | uredi]

Pozlećeni lav ispred Palače mirne dugovječnosti

Zabranjeni grad je vrlo formalno mjesto, gotovo je simetrično i hijerarhijski uređeno tako da se sve važne zgrade pružaju kroz središte u pravcu sjever-jug (Feng Shui). Građevine Zabranjenog grada u potpunosti utjelovljuju umjetničke značajke i stil drevne kineske arhitekture, i može se nazvati remek-djelom kineske, pa čak i svjetske, povijesti arhitekture. Palača velikog mira (G), Dvorana srednjeg sklada i Dvorana očuvanja sklada (koji čine vanjsku palaču gdje je car imao svoju vrhovnu vlast nad nacijom), a građevine Unutarnje palače (L) gdje je carska obitelj živjela, stoje u liniji od juga prema sjeveru na središnjoj osi. U skladu s geomancijom, glavna vrata (A) su na jugu, a sjeverna (B) su "zaštićena" umjetnim brdom uglja.

Od modernog ulaza na vratima T'ien-an posjetitelj prolazi kroz vrata Tuan prema sjeveru i dolazi do Meridijanskih vrata (Wu Men) koja vode u Vanjsku palaču. Pet mramornih mostova premošćuju ogranak opkopa koji presijeca slijedeće veliko dvorište. Slijede impozantna Vrata velikog mira (T'ai-ho Men, F) koja su ulazni paviljon u glavno dvorište. Zapadni dio glavne vratarnice povezan je s galerijom, pobočnim paviljonom, od kojih počinju nizovi soba koje okružuju dvorište s istoka i zapada. Palača velikog mira (T'ai-ho Tien, G), najimpresivnija od svih, je mjesto gdje je car primao činovnike, a podignuta je mramornom podnožju s tri razine koje se nastavlja oko dviju stražnjih dvorana koje su se upotrebljavale za carevo odijevanje i odmor. Iza njih se nalaze unutarnja dvorišta carske rezidencije.

Zabranjeni grad je kombinacija opeke i mramora s drvenim stupovima i raskošnim konzolama, stubištima i balustradama koji su pretrpani raskošnim, šarenim i zamršeno klesanim i rezbarenim ornamentima. Mramorne balustrade dodane su tijekom obnove za dinastije Ming, a pozlaćene lavove čuvare, simbole snage i vlasti, postavio je car Ch'ien Lung. Arabeske u obliku oblaka na kapitelima stupova oponašaju ornamente mramornih balustrada[1]. Glasoviti „Zmajev zid“ je najveći ukras od olovom pocakljene keramike, koja je posebna grana keramike iz vremena dinastije T'ang.

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Zabranjeni grad
  1. Velike arhitekture svijeta, gl. ur. Julius Norwich, Marjan tisak, Split, 2005. str. 18.-19. ISBN 953-214-266-5.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]