Psihologija
Izvor: Wikipedija
Izraz "psihologija" je sastavnica koja potječe iz grčkog psiha (ψυχή) = duh, duša, život, um, dah i logos (λόγος) = govor, studij, rasuđivanje. Doslovno tako psihologija znači studij duha ili duše. Značenje pojma ostaje nepromijenjeno sve do šesnaestog ili sedamnaestog stoljeća, kada mu je pridodano novo značenje u smislu "znanost o svijesti". Moderna psihologija je prirodna i društvena znanost koja se bavi mozgovnim procesima i njihovim izražavanjem u ponašanju. Psihologija nastoji sustavnim empirijskim istraživanjima steći znanje o uzrocima i načinu ponašanja ljudi (i životinja), te o tome na koji način ljudi doživljavaju svijet u kojem žive. Među psihičke procese ubrajamo razmišljanja, osjećaje (emocije), i motivacije. Povijesno, psihologija je bila disciplina filozofije, iz koje se izdvojila 1879. godine osnivanjem prvog psihologijskog laboratorija u Leipzigu. Tek 1980. godine psihologija postaje priznata kao prirodna znanost.
[uredi] Discipline
Pod jedinstvenim imenom psihologija možemo naći mnoštvo povezanih disciplina. To su:
- psihometrija-koja se bavi raznim oblicima mjerenja psihičkih osobina, karakteristika pojedinca i grupe, pomoću raznih psiholoških tehnika (npr. testova)
- eksperimentalna psihologija - koja se bavi proučavanjem reakcija čovjeka na namjerno inducirane podražaje, bilo fizičke, bilo socijalne.
- socijalna psihologija - koja proučava ljude i njihovo ponašanje u međuzavisnosti s njihovom (ljudskom) okolinom, sve oblike međuljudskih odnosa, te ponašanje grupe kao cjeline.
- klinička psihologija - koja proučava (i traži lijek za) patološke oblike ponašanja
- ergonomija - koja proučava odnos čovjeka prema radu, te nastoji pronaći načine što boljeg prilagođavanja rada čovjeku.
- psihologija životinja - istražuje ponašanje životinja u laboratorijskim i prirodnim uvjetima života.
- psihodinamska psihologija - koja na čovjeka gleda kao na biće pod utjecajem nesvjesnih procesa nad kojima nema ili teško ostvaruje kontrolu
- kognitivna psihologija - proučava spoznajne i intelektualne funkcije i njihov utjecaj na čovjekovo ponašanje.
- neuropsihologija - granična disciplina između psihologije i neurologije, a bavi se proučavanjem biologijske podloge različitih psihičkih funkcija (pažnja, pamćenje, i slično).
- Psihopovijest - znanost o psihološkim motivima povjesnih događanja
[uredi] Metode psihologije
Svaka znanost određena je metodama kojima se u istraživanju koristi. Kao empirijska znanost psihologija istražuje samo ono što se može opažati i provjeriti, a do spoznaja dolazi sustavnim istraživanjima. Glavne metode psihologijskog istraživanja jesu samoopažanje, opažanje u prirodnim uvjetima, anketno ispitivanje, proučavanje slučajeva i eksperiment.
[uredi] Psihoterapija i tehnike psihološke analize
 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
PSIHOANALIZA- Teorija i metoda dubinske psihologije koju je početkom 20. st. utemeljio Sigmund Freud kako bi ojasnio duševne procese kao i nastajanje i liječenje psiholoških poremećaja. Predstavlja obuhvatan teorijsku skup koji se između ostalog temelji na sljedećim dvama postupcima: 1. Psihoanalitička teorija ličnost: Psiha čovjeka prema Freudu podijeljena je u tri područja (instance): Id,Ego i Superego. Id predstavlja iskonske biološke animalističke nagone čovjeka koji nestaju poslije njihova zadovoljavanja. Superego predstavlja moralne i etičke vrijednosti i norme društva. Takoreći predstavlja funkciju savjesti osobnosti. Ego je posrednik između Ida i Superega. Ono je središnja instanca odlučivanja koja pokušava uskladiti potrebe Ida s preduvjetima Superega.
2. Psihoanalitična razvojna psihologija: osnova razvoja psihoanalitične razvojne psihologije jest razvoj libida (seksualnog nagona). Ovisno o dobnoj razini libido obilježava različite regije tijela djeteta: oralna faza (prva godina života), analna faza (druga do treća godina života), falusna faza (četvrta do šesta godina), latentna faza (sedma do deseta godina), genitalna faza (od jedanaeste godine). Kao moguće krize ili problemi unutar psihoseksualnog odgoja (fiksacije) mogu se javiti Edipov kompleks, Elektrin kompleks ili zavist na penisu.
Teroija liječenja: Prema Sigmund Freudu nesvjesni psihički procesi (prije svega oni koji potječu iz djetinjastva) mogu znatno utjecati na pojavu psihičkih poremećaja kao što su primjerice neuroze. Procesi koji potječu iz djetinjstva podliježu mehanizmu potiskivanja i tjedno bi se tijekom trajanja psihoanalitičke terapije trebali izazvati i ponovno proživjeti, kako bi se u odraslij dobi mogli svladati. Pacijent tijekom seanse treba ispripovijedati sve što mu padne na pamet (slobodna asocijacija). Važni elementi psihoanalize su prenošenje i tumačenje snova. Klasično psihoanalitičko liječenje traje nekoliko godina. Psihoanalitičke škole koje i danas još postoje djelomično se znatno razlikuju jedna od druge. Tako postoje oblici liječenja kao što je skraćena psihoanalitička terapija ili fokalna terapija. Posebice liječenju djece i mladih prilagođena su načela dječje analize Anne Freud i Melanie Klein. Dječja psihoanaliza primjenjuje se primjerice kod depresije i opsesivne neuroze.
[uredi] Psihologija i psihijatrija
[uredi] Psihologija i neurologija, psihoneurologija
[uredi] Psihologija i filozofija
[uredi] Psihologija i umjetnost
[uredi] Povijest psihologije
[uredi] Povijest hrvatske psihologije
- Ramiro Bujas-definicija psihologije, psihologija je znanost koja nastoji odgovoriti na pitanja:kako mi mislimo, osjećamo i djelujemo
[uredi] Zanimljivosti koje se tiču psihologije
Na grčkom riječ psyche od koje je nastala riječ psihologija, uz ostalo znači i duša. Otud pojmovi: duševno zdravlje, duševna bolnica. Danas se taj termin koristi da označi sav mentalni život svakog živog bića.
Freud i Jung su se razišli kada je Jung shvatio da Freud svoje učenje želi učiniti dogmatskim, nužno nametnutim koje se obavezno mora poštovati. Tada je Freud svoj autoritet stavio iznad doprinosa nauci i čovječanstvu. Inače, izmedju Freuda i Junga je bio uspostavljen odnos "otac i sin" u duhu teorije o Edipovom kompleksu.
Postoje dokazi da je pojam "psihologija" prvi upotrijebio Marko Marulić. [1]
[uredi] Psihološka bibliografija
[uredi] Psihološki testovi
Testovi su mjerni instrumenti kojima se po pravilu, objektivno mjeri određena karakteristika objekta koji podvrgavamo testu. U psihologiji su to psihičke osobine (emocije, sklonosti, motivacija, inteligencija). Nama najpoznatiji testovi su testovi inteligencije, kojima pokušavamo odrediti razinu (izraženu opisno ili brojkom) naše mentalne efikasnosti. Ako je odredimo brojčano, dobiti ćemo kvocijent inteligencije IQ.[2]
[uredi] Psiholozi
Njihovi radovi, teorije i život...
[uredi] Izvori
- ↑ http://www.psihologija.hr/dokumenti/873Marko_Marulic_autor_je_imena_psihologija.doc (Word dokument)
- ↑ http://www.perfectionnement.info/fr/agenda.php?i_pays=0&i_date=0&keywords=congr International PSY Congresses
[uredi] Vanjske poveznice
Nedovršeni članak Psihologija koji govori o psihologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
