Psihologija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Izraz "psihologija" je sastavnica koja potječe iz grčkog psiha = duh, duša, život, um, dah i logos = govor, studij, rasuđivanje. Doslovno tako psihologija znači studij duha ili duše. Značenje pojma ostaje nepromijenjeno sve do šesnaestog ili sedamnaestog stoljeća, kada mu je pridodano novo značenje u smislu "znanost o svijesti". Moderna psihologija je prirodna i društvena znanost koja se bavi mozgovnim procesima i njihovim izražavanjem u ponašanju. Psihologija nastoji sustavnim empirijskim istraživanjima steći znanje o uzrocima i načinu ponašanja ljudi (i životinja), te o tome na koji način ljudi doživljavaju svijet u kojem žive. Među psihičke procese ubrajamo razmišljanja, osjećaje (emocije), i motivacije. Povijesno, psihologija je bila disciplina filozofije, iz koje se izdvojila 1879. godine osnivanjem prvog psihologijskog laboratorija u Leipzigu. Tek 1980. godine psihologija postaje priznata kao prirodna znanost.

Discipline[uredi VE | uredi]

Pod jedinstvenim imenom psihologija možemo naći mnoštvo povezanih disciplina. To su:

Metode psihologije[uredi VE | uredi]

Svaka znanost određena je metodama kojima se u istraživanju koristi. Kao empirijska znanost psihologija istražuje samo ono što se može opažati i provjeriti, a do spoznaja dolazi sustavnim istraživanjima. Glavne metode psihologijskog istraživanja jesu samoopažanje, opažanje u prirodnim uvjetima, anketno ispitivanje, proučavanje slučajeva i eksperiment.


Metode psihologije

1.Samoopažanje ili Introspekcija -sustavno opažanje vlastitih psihičkih procesa -nije dobro to što je vrlo subjektivna metoda, ovisi o iskrenosti ispitanika -nije dobro ni to što ne možemo uvijek točno opisati što želimo zbog naše velike psih. slojevitosti

2.Opažanje u prirodnim uvjetima -opažanje isključivo ponašanja -često se koristi u dječjoj psihologiji -nije dobro to što je dugotrajna

3.Anketa -svrha primjene – za ispitivanje javnog mnijenja i tržišta -postupak kojim se prikupljaju i analiziraju izjave ljudi kako bismo dobili podatke o njihovim interesima, stavovima itd. -uvijek je anonimna, s jasnim, kratkim i nedvosmislenim pitanjima -važno je uzeti reprezentativni uzorak ispitanika -intervju – vrsta ankete u kojoj se pitanja postavljaju usmenim putem

4.Korelacijska metoda -metoda utvrđivanja povezanosti među karakteristikama ili pojavama -od -1 preko nule do +1 -0 znači da nema povezanosti, >0 znači da su karakteristike proporcionalne, <0 znači da nisu

5.Eksperiment -vrhunac znanstvene spoznaje -postupak u kojem se u kontroliranim uvjetima namjerno izaziva neka pojava radi opažanja i mjerenja -točno znamo uzrok i posljedicu -dijelovi eksperimenta problem – pitanje koje traži odgovor hipoteza – pretpostavljeni odgovor na problem, na kraju se ili potvrdi ili odbaci zavisna varijabla – predmet proučavanja i mjerenja nezavisna varijabla – varijabla koju namjerno unosima u eksperiment i variramo da provjerimo utjecaj na zavisnu

6.Testovi i upitnici

7.Proučavanje slučaja -jako subjektivna -dubinsko proučavanje pojedinca i njegovog slučaja

Psihoterapija i tehnike psihološke analize[uredi VE | uredi]

Psihoanaliza[uredi VE | uredi]

Teorija i metoda dubinske psihologije koju je početkom 20. st. utemeljio Sigmund Freud kako bi objasnio duševne procese kao i nastajanje i liječenje psiholoških poremećaja. Predstavlja obuhvatan teorijski skup koji se između ostalog temelji na sljedećim dvama postupcima:

  • 1. Psihoanalitička teorija ličnost:

Psiha čovjeka prema Freudu podijeljena je u tri područja (instance): Id, Ego i Superego. Id predstavlja iskonske biološke animalističke nagone čovjeka koji nestaju poslije njihova zadovoljavanja. Superego predstavlja moralne i etičke vrijednosti i norme društva. Takoreći predstavlja funkciju savjesti osobnosti.

Ego je posrednik između Ida i Superega. Ono je središnja instanca odlučivanja koja pokušava uskladiti potrebe Ida s preduvjetima Superega.

  • 2. Psihoanalitična razvojna psihologija:

osnova razvoja psihoanalitične razvojne psihologije jest razvoj libida (seksualnog nagona). Prema Freudovom konceptu razdoblja života ovisno o dobnoj razini libido obilježava različite regije tijela djeteta:

oralna faza (prva godina života) - tijekom tog razdoblja usta su centar tjelesnog uzbuđenja ili napetosti,
analna faza (druga do treća godina života)- izražava fiksaciju na analnu fazu i odnosi se prema svijetu putem želje za upravljanjem i moći,
falusna faza (četvrta do šesta godina) - tijekom te faze postoji privlačnost prema roditelju suprotnoga spola, a uzbuđenja i napetosti su usredotočene na genitalije,
latentna faza (sedma do deseta godina) - nastaje smanjenje seksualnih nagona i interesa.,
genitalna faza (od jedanaeste godine) - faza povezana s početkom puberteta..

Kao moguće krize ili problemi unutar psihoseksualnog odgoja (fiksacije) mogu se javiti Edipov kompleks, Elektrin kompleks ili zavist na penisu.

  • Teorija liječenja:

Prema Sigmundu Freudu nesvjesni psihički procesi (prije svega oni koji potječu iz djetinjastva) mogu znatno utjecati na pojavu psihičkih poremećaja kao što su primjerice neuroze. Procesi koji potječu iz djetinjstva podliježu mehanizmu potiskivanja i tjedno bi se tijekom trajanja psihoanalitičke terapije trebali izazvati i ponovno proživjeti, kako bi se u odraslij dobi mogli svladati.

Pacijent tijekom seanse treba ispripovijedati sve što mu padne na pamet (slobodna asocijacija).

Važni elementi psihoanalize su prenošenje i tumačenje snova. Klasično psihoanalitičko liječenje traje nekoliko godina. Psihoanalitičke škole koje i danas još postoje djelomično se znatno razlikuju jedna od druge. Tako postoje oblici liječenja kao što je skraćena psihoanalitička terapija ili fokalna terapija.

Posebice liječenju djece i mladih prilagođena su načela dječje analize Anne Freud i Melanie Klein. Dječja psihoanaliza primjenjuje se primjerice kod depresije i opsesivne neuroze.

Psihologija i psihijatrija[uredi VE | uredi]

Psihologija i neurologija, psihoneurologija[uredi VE | uredi]

Psihologija i filozofija[uredi VE | uredi]

Povijest psihologije[uredi VE | uredi]

-psihologija – znanost koja se bavi psihičkim procesima i ponašanjem pojedinca

-1879. – Wundt osniva prvi laboratorij za eksperimentalnu psihologiju

izdvaja se kao znanost, prije je bila podgrupa filozofije

1920. – Ramiro Bujas osniva prvi takav laboratorij na Medicinskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu psiholog x psihijatar

psiholog ne može propisivati lijekove



Povijest hrvatske psihologije[uredi VE | uredi]

  • Ramiro Bujas-definicija psihologije, psihologija je znanost koja nastoji odgovoriti na pitanja: kako mislimo, osjećamo i djelujemo

Zanimljivosti koje se tiču psihologije[uredi VE | uredi]

Na grčkom riječ psyche od koje je nastala riječ psihologija, uz ostalo znači i duša. Otud pojmovi: duševno zdravlje, duševna bolnica. Danas se taj termin koristi da označi sav mentalni život svakog živog bića.

Freud i Jung su se razišli kada je Jung shvatio da Freud svoje učenje želi učiniti dogmatskim, nužno nametnutim koje se obavezno mora poštovati. Tada je Freud svoj autoritet stavio iznad doprinosa nauci i čovječanstvu. Inače, izmedju Freuda i Junga je bio uspostavljen odnos "otac i sin" u duhu teorije o Edipovom kompleksu.

Postoje dokazi da je pojam "psihologija" prvi uporabio Marko Marulić u za sad ne pronađenomu djelu Psichiologia de ratione animae humanae.[1]

Psihološka bibliografija[uredi VE | uredi]

Psihološki testovi[uredi VE | uredi]

Testovi su mjerni instrumenti kojima se po pravilu, objektivno mjeri određena karakteristika objekta koji podvrgavamo testu. U psihologiji su to psihičke osobine (emocije, sklonosti, motivacija, inteligencija). Nama najpoznatiji testovi su testovi inteligencije, kojima pokušavamo odrediti razinu (izraženu opisno ili brojkom) naše mentalne efikasnosti. Ako je odredimo brojčano, dobiti ćemo kvocijent inteligencije IQ.[2]

Stari Kinezi testirali su menalne sposobnosti se još prije 2000 godina u Kini istražujući postoji li povezanost između socioekonomskog statusa i postignuća na testovima. Općenito se smatra da ti testovi mjere odraz inteligencije, ali mogu biti i odraz kulutralno uvjetovanog poznavanja pojmova. Kulturalno pristrani testovi daju prednost ispitaniku zbog njegove određene etničke ili kulturalne pripadnosti. Zloporaba testova inteligencije u 20. stoljeću navela je neke psihologe na traženje testova koji bi bili kulturalno nepristrani. Međutimi navodno kulturalno nepristrani testovi poput Cattellovog testa inteligencije pokazali su da su u SAD-u bijela djeca iz srednje klase uspješnija od afroameričke djece, a vrlo motivirana djeca postižu više rezultate od manje motivirane djece. Tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća testovi su se inteligencije često zloupotrebljavali u SAD-u kako bi se spriječilo useljavanje brojnih Europljana. Na otoku Ellis jedan od pionira u primjeni testova H. H. Goddard testirao je useljenike iako većina tih osoba nije razumijela engleski jezik. Testovi su stoga bili poražavajući, pa su prema Goddardu većina Židova, Mađara, Talijana i Rusa bila slaboumna.

Okolinski utjecaji također mogu utjecati na rezultate, pa su tako ispitivanja pokazala da se u okolini gdje su uvjeti ispitivanja djece bili topli i prijateljski, smanila se dječja ankisoznost i testovi su pokazali kvocijente inteligencije za 6 jedinica više od onih koji su bili ispitivani u ravnodušnoj okolini.

Etički problemi[uredi VE | uredi]

Kroz intervjue i testiranja terapeut dolazi do privatnih i osjetljivih informacija osobe koju intervjuira ili testira, te se prema njima terapeut mora odnositi s posebnom odgovornošću vodeći računa kako će se ti podaci koristiti, tko ima pristup tim podacima i mogućnost da bi neodgovorna uporaba tih podataka na pacijenta mogla imati negativne posljedice. Osobe koje nisu kvalificirane za interpretaciju testova osim što ugrožavaju privatnost testirane osobe, svojom nestručnošću mu mogu i naškoditi. Stoga se neki zalažu za ukidanje psiholoških obrada (pogotovo testiranja), drugi traže veća jamstva za zaštitu testiranih osoba od zloporabe. Kulturalno ili socijalno pristrani testovi mogu neke testirane osobe staviti u nepovoljniji položaj.

Psiholozi[uredi VE | uredi]

Njihovi radovi, teorije i život...

Izvori[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Psy2.png Nedovršeni članak Psihologija koji govori o psihologiji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.