Rapallski ugovor

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Rapallski ugovor. Za ugovor između Weimarske Njemačke i Boljševičke Rusije, pogledajte Rapallski ugovor (1922.).

Rapallski ugovor je međudržavni ugovor između Kraljevine Italije i Kraljevine SHS, kojim je riješeno tzv. Jadransko pitanje, utvrđivanje poslijeratnih granica na istočnoj Jadranskoj obali. Potpisan je 12. studenog 1920. u gradu Rapallu, nedaleko od Genove.

Pozadina[uredi VE | uredi]

Nakon kraja rata Talijani su željeli anektirati područja obećana Londonskim ugovorom i odmah su ih vojno okupirali. No, osnivanjem južnoslavenske države, i u svjetlu Wilsonovih ideja o samoodređenju naroda, zapadne sile nisu više bile spremne udovoljiti talijanskim zahtjevima, a također je vladalo mišljenje da oni nisu u skladu sa skromnim ratnim doprinosom. Nakon brojnih nesuglasica i prijetnji napuštanjem Versajske konferencije, Talijani (vlada Giovanna Giolittia) su odlučili riješiti pitanje dogovorom s južnoslavenskom stranom. Južni Slaveni su također bili spremni na kompromis jer je državu ekonomski iscrpljivala nemogućnost korištenja okupiranih jadranskih luka, a nakon Wilsonovog poraza na izborima izgubljena je američka podrška.

Posljedice[uredi VE | uredi]

12. studenog 1920., Kraljevina Italija i Kraljevina SHS potpisuju Rapallski ugovor kojim obje strane priznaju potpunu slobodu i nezavisnost Države Rijeka i obvezuju se da će to vječno poštivati. Tim aktom stvorena je Slobodna Država Rijeka koja će de facto postojati jednu, a de iure četiri godine. Novostvorenu državu odmah priznaju sve svjetske sile uključujući SAD, Francusku i Veliku Britaniju. Gabriele D'Annunzio ne priznaje sporazum te je akcijom talijanske regularne vojske istjeran iz grada (Krvavi Božić 24. - 29. prosinca).

Ugovorom je Italiji predana Gorica, Gradiška, dio Kranjske, Istra, Zadar, Lošinj, Cres, Lastovo, Palagruža i Sušac; ukupno oko 10.000 kvadratnih kilometara.

Više od pola milijuna Hrvata i Slovenaca našlo se izvan granica Kraljevine SHS; to je izazvalo veliko nezadovoljstvo jer je stanovništvo imalo osjećaj da su ih srpski političari prodali u zamjenu za teritorijalne ustupke na istoku. Nezadovoljstvo je raslo zbog talijanskog nacionalizma i zatvaranja slavenskih kulturnih ustanova (do tada je već zatvoreno 109 škola).

Vidi još[uredi VE | uredi]