Fonologija
Izvor: Wikipedija
Fonologija (od grč. φωνή, phone = glas, λόγος, lógos = riječ, govor, znanost) jezikoslovna je disciplina koja proučava jezičnu funkciju i ponašanje govornih jedinica. Najmanje te jedinice koje imaju razlikovnu funkciju su fonemi (središnji pojam fonologije). Fonologija proučava sustav govornih jedinica (glasova) u jeziku, dok se fonetika bavi proučavanjem artikulacijskih i akustičnih obilježja glasova i govora.
[uredi] Fonološka transkripcija
Budući da slovopis i pravopis nisu prikladni za potpun prikaz fonološke osobine jezika, jezikoslovci rabe specijalne sustave fonoloških simbola za transkripciju fonema i njezinih alofona (npr. međunarodnu fonetsku abecedu).
Uobičajeno je označiti fonološku transkripciju kosim zagradama / /.
[uredi] Literatura
- Dalibor Brozović: Fonologija hrvatskoga književnoga jezika, u: S. Babić i sur.: Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga književnog jezika. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti i Globus, Nakladni zavod, Zagreb, 1991. ISBN 86-407-0014-1
- Zrinka Jelaska: Fonološki opisi hrvatskoga jezika: glasovi, slogovi, naglasci. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 2004. ISBN 953-169-069-0
Nedovršeni članak Fonologija koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
