Sava Petrović Njegoš

Izvor: Wikipedija
Sava II. Petrović Njegoš
Сава Петровић Његош
Crnogorski vladika
Vladavina 11. siječnja 1735.1750.
10. ožujka 1766.26. veljače 1781.
Prethodnik Danilo Petrović Njegoš
Nasljednik Arsenije Plamenac (1781.1784.)
Petar I. Petrović Njegoš (1784.1830.)
Dinastija Petrović Njegoš
Rođenje 18. siječnja 1702., Njeguši, Crna Gora
Smrt 9. ožujka 1782., Cetinje, Crna Gora
Vjera Pravoslavac

Sava II. Petrović Njegoš (na crnog. ćirilici Сава Петровић Његош) (Njeguši, 18. siječnja 1702.manastir Podmaine kod Budve, 9. ožujka 1782.), bio je državni poglavar i vladika/mitropolit (1735.1781.) iz crnogorske vladarske obitelji Petrovića.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Prethodnik vladike Save, mitropolit Danilo umro je 11. siječnja 1735. godine. Još za života odredio je mitropolit Danilo nasljednika pa na duhovno i državno prijestolje Crne Gore dolazi vladika Sava Petrović.

Vladika Sava Petrović Njegoš kao nasljednik vladike Danila na tronu ostao je do 1750. godine. U ratovima Rusije i Austrije pomagao im je, ali za vrijeme njegove vladavine nije bilo većih ratova protiv Turske. Više je bio okrenut crkvenim pitanjima pa je i njegov put u Rusiju rezultirao na dobivanju priznanja crkvene autokefalnosti od Ruskoga sinoda. Materijalnu potporu koju je carica Elizabeta dodijelila Crnoj Gori (500 rubalja svake tri godine, narodu pomoć od 3000, a vladiki Savi još 1000 rubalja za put) uglavnom je iskoristio za gradnju manastira Stanjevići koji je završen 1747. godine.

Zbor crnogorskih glavara koji ga je i poslao za Rusiju i koji je imao jasniji državni program nije bio zadovoljan tom pomoći, a dok je Sava bio u Rusiji, kao vođa nametnuo se njegov sinovac Vasilije. 22. kolovoza 1750. godine u Beogradu, na preporuku mitropolita Save, srpski patrijarh Atanasije II. iz Srijemskih Karlovaca rukopoložio za mitropolita Vasilija što je značilo povlačenje vladike Save s trona i vlast je prepustio vladiki Vasiliju.

Nasljedstvo[uredi | uredi kôd]

Nakon smrti Vladike Vasilija Petrovića, vladika Sava formalno opet preuzima vlast, ali faktički vlast je prisvojena od samozvanca Šćepana Maloga (u razdoblju 1767.1773.) koji je zaslužan za afirmiranje svjetovne vlasti.

U povijesnim arhivima ostala su mnoga pisma vladike Save, a heraldičari na državnom grbu iz doba vladike Save prepoznaju simboliku slobodarske i oslobodilačke težnje. Vladika Sava je, pored osnovnoga simbola dvoglavog orla, uveo još jedan element grba, koji se zadržao i do danas (vidi grb Crne Gore), a to je zlatni lav u hodu. Simbolički, dvoglavi orao predstavlja Crnu Goru, a zmija u kandžama orla simbolizira neprijatelja.

Mitropolit Sava Petrović umro je 9. ožujka 1782. godine.

Njegov nasljednik Arsenije Plamenac koji je stalno živio u Crmnici umro je 15. svibnja 1784. godine.

Važan događaj za tadašnju Crnu Goru i za prijestolnicu Cetinje, a za života vladike Save Petrovića, dogodio se je početkom prosinca 1756. godine, kada su Crnogorci odnijeli pobjedu nad vojskom bosanskog vezira Ćamil Ahmet–paše, u mjestu Prediš kod Cetinja.

Titula mitropolita Save[uredi | uredi kôd]

U tituli mitropolita Save ranije se ne spominje crnogorsko ime, samo skenderijsko i primorsko. Tek od druge polovice 1777. godine se pored skenderijskog i primorskog spominje i crnogorsko ime.[1][2]

Savа Petrović i Dubrovčani[uredi | uredi kôd]

1914. godine u Zagrebu su objavljena tri pisma (od 1763. do 1775. godine) u kojima se Sava Petrović Njegoš Dubrovčanima obraćao kao Srbima: ...da učinite našoj cerkvi i narodu černogorskomu jednom sumom od asprih kako Serbli Serbima i svojima susjedima... (1763.),[3] ...koji se vi još od našega srbskoga jezika nahodite... (1767.),[4][5] Vaša slavna republika zna, da je sve gospodstvo i slava serbska pala i ništa nije ostalo do vas... može se serbska zemlja s vama pohvaliti. (1775.).[6][7]

Bilješke[uredi | uredi kôd]

  1. Vjesnik kr. zem. arkiva, XVI., Pisma crnogorskih poglavica iz druge polovine XVIII. stoleća. Zagreb. 1914. str. 227., 229, 231.
  2. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku - Knjiga III, Dopisi crnogorskog vladike Save Petrovića. Zagreb. 1854. str. 133...
  3. Petrović Njegoš, Sava. 1914. Vjesnik, br. 16., Pisma crnogorskih poglavica iz druge polovice 18. stoljeća, pismo Save Petrovića Dubrovčanima od 1. rujna 1763. JAZU. Zagreb. str. 225.
  4. Petrović Njegoš, Sava. 1914. Vjesnik, br. 16., Pisma crnogorskih poglavica iz druge polovice 18. stoljeća, pismo Save Petrovića Dubrovčanima od 15 lipnja. 1767. JAZU. Zagreb. str. 226.
  5. Ђерић, Василије. 1914. О српском имену по западнијем крајевима нашег народа. Биоград. str. 34.
  6. Petrović Njegoš, Sava. 1914. Vjesnik, br. 16., Pisma crnogorskih poglavica iz druge polovice 18. stoljeća, pismo Save Petrovića Dubrovčanima od 25. srpnja 1775. JAZU. Zagreb. str. 227.
  7. Ђерић, Василије. 1914. О српском имену по западнијем крајевима нашег народа. Биоград. str. 34.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]