Crnogorski jezik
Izvor: Wikipedija
| Predloženo je da se u ovaj tekst uklopi tekst sa stranice sa razgovor. |
| Nepristrana točka gledišta ovog članka je osporena. (Rasprava) Ne postavljajte ovaj predložak ako niste pokušali ispraviti sporne dijelove teksta! |
|
Crnogorski jezik / Црногорски језик |
|
| Države govorenja: |
Crna Gora |
| Regije govorenja: |
Europa |
| Broj govornika: | 136 208 |
| Rang: | |
| Razredba: | indoeuropski
|
| Službeni status | |
| Služben u: | Crna Gora |
| Regulatori: | nema |
| Jezični kôd | |
| ISO 639-1: | nema |
| ISO 639-2: | nema |
| SIL | nema |
| Vidi također: Jezik | Popis jezika | |
Crnogorski jezik je dio jezičnog sustava koji se stručno naziva srednjojužnoslavenski dijasustav. Obuhvaća dva dijalekta: Istočno-hercegovački dijalekt na zapadu i sjeverozapadu i Zetsko-južnosandžački u ostalim dijelovima Crne Gore. Dok je većinski smatran dijalektom srpskog jezika, 135,000 - 150,000 građana Crne Gore, koji čine 22% stanovništva, se očituju da im je crnogorski materinski jezik. Predmnijeva se da je crnogorski jezik ravnopravno zastupljen u odnosu na srpski, kad je riječ o Crnogorcima po nacionalnosti. Službeno normiranje crnogorskog jezika počelo je 2005. godine. Od nadnevka donošenja Ustava Crne Gore, crnogorski jezik je službeni jezik Crne Gore[1]. Po popisu stanovništva Crne Gore, kao dijela državne zajednice sa Srbijom (2003. godine), 21.35% stanovnika Crne Gore je govorilo crnogorskim jezikom, dok su ostali naveli druge jezike kao materinske.
Sadržaj |
[uredi] Kroz povijest
Arhivski izvori službenim jezikom Crne Gore imenuju srpski. U ustavu iz 1905. godine piše da je zadatak narodnim školama da ispitaju djecu u narodnom i religijskom duhu i da ih spremaju za građanski život, osobito da šire srpsku pismenost. U istom zakonu piše da se pohađa srpska škola, da su predmeti srpski jezik i povijest i da se ne smije pohađati škola na stranom dok se ne završi škola na srpskom jeziku. 1946. u ustavu se kaže da se sudski postupak vodi na srpskom jeziku. Ustavi iz 1963. i 1974. spominju srpskohrvatski kao službeni jezik. Nakon raspada SFRJ, u ustavu iz 1992. naznačava se da je u službenoj upotrebi srpski jezik ijekavskog izgovora. Kasnih devedesetih i u 21. stoljeću počinje promoviranje crnogorskog kao posebnog jezika. Tijekom popisa 2003. stanovništvo se glede jezika očitovalo ovako:
- Srpski: 393.740 (63.49%)
- Crnogorski: 136.208 (21.96%)
- Albanski: 32.603 (5.26%)
- Bošnjački: 19.906 (3.21%)
- Bosanski: 14.172 (2.29%)
- Hrvatski: 2.791 (0.45%)
- Romski: 2.602 (0.42%)
Vlada Crne Gore je 2003. u školske programe uvela maternji jezik. U važećem ustavu od 19. listopada 2007. službeni jezik Crne Gore je crnogorski jezik, a u službenoj upotrebi su i srpski, albanski, bošnjački i hrvatski.
[uredi] Razlike u odnosu na ostale južnoslavenske jezike
Izvorni crnogorski jezik se po nekim jezikoslovcima (Vojislav Nikčević) krucijalno razlikuje od ostalih bliskih južnoslavenskih jezika - primjerice od srpskog i hrvatskog jezika (spomenimo samo specifične glasove Ś, Ź, DZ koje su u Slavena, izrazitije zastupljene još u poljskom jeziku).[2] Crnogorski jezik karakterizira sklonidba (deklinacija) u šest padeža za razliku od srpskih sedam (Crnogorci umjesto lokativa uporabljavaju akuzativ). Poradi ilustracije, slijedi nekoliko rečenica na izvornom crnogorskom jeziku s prijevodom na srpski:
- Śednik je dura' tri ure. (Ś=Sj) - U prijevodu na srpski rečenica glasi: "Sastanak/sednik je trajao tri časa/sata."
- Bidzin iźede koźetinu iz brondzina. (ź=zj) - U prijevodu na srpski je: "Pas pojede kozije meso iz bronzane posude."
- Metni kušin i lencun u koćetu. - Prijevod na srpski: "Stavi jastuk i čaršaf u krevet."
- Uljezi u kužinu i iz pašade uzmi pirun, uzmi pjat i metni ih na taulin. - Prijevod na srpski: "Uđi u kujnu i iz escajga uzmi viljušku, uzmi tanjir i postavi ih na trpezu."
- Uzeo škatulu furmina i žiže ne patiše. - Prijevod na srpski: "Uzeo kutiju šibica i neprestano ih pali."
[uredi] Korelacija s hrvatskim jezikom
Leksik crnogorskog jezika, osim specifičnih glasova, karakterizira i mnogo tkz. predslavenskih arhaizama, te adoptiranih turcizama i talijanizama. Glede jezičnog suodnosa s hrvatskim jezikom, nedvojbena je bliskost sa čakavskim narječjem u Istri, odnosno s govorima južnodalmatinskih otoka (Lastovo), te u nekim slučajevima s kajkavskim. Također, evidentna je sličnost s govorom Dubrovčana.
[uredi] Pisma
Crnogorski jezik preferira latinicu nad ćirilicom.
[uredi] Zanimljivosti
Iako istinsko književno djelo pripada svima, a ponajprije čitateljima, zanimljivo je istaknuti da postoje izvjesni prijepori kad je riječ o smještanju nekih djela Petra Petrovića Njegoša (primjerice Gorskog Vijenca) u korpus nacionalne književnosti. To djelo u svoje nacionalne književnosti uvrštavaju i Srbi i Crnogorci.
[uredi] Vidi
[uredi] Literatura
- Milorad Nikčević: Ogledi, studije, susreti -apologetika crnogorskoga jezika, HCDP Croatica - Montenegrina RH, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Cetinje, ISBN 953-98061-4-3

