Crnogorski jezik

Izvor: Wikipedija

Skoči na: orijentacija, traži
Predloženo je da se u ovaj tekst uklopi tekst sa stranice sa razgovor.
Nepristrana točka gledišta ovog članka je osporena. (Rasprava)
Ne postavljajte ovaj predložak ako niste pokušali ispraviti sporne dijelove teksta!
Crnogorski jezik
Crnogorski jezik / Црногорски језик
Države
govorenja:
Crna Gora
Regije
govorenja:
Europa
Broj govornika: 136 208
Rang:
Razredba: indoeuropski
slavenski
južnoslavenski
crnogorski
Službeni status
Služben u: Crna Gora
Regulatori: nema
Jezični kôd
ISO 639-1: nema
ISO 639-2: nema
SIL nema
Vidi također: Jezik | Popis jezika

Crnogorski jezik je dio jezičnog sustava koji se stručno naziva srednjojužnoslavenski dijasustav. Obuhvaća dva dijalekta: Istočno-hercegovački dijalekt na zapadu i sjeverozapadu i Zetsko-južnosandžački u ostalim dijelovima Crne Gore. Dok je većinski smatran dijalektom srpskog jezika, 135,000 - 150,000 građana Crne Gore, koji čine 22% stanovništva, se očituju da im je crnogorski materinski jezik. Predmnijeva se da je crnogorski jezik ravnopravno zastupljen u odnosu na srpski, kad je riječ o Crnogorcima po nacionalnosti. Službeno normiranje crnogorskog jezika počelo je 2005. godine. Od nadnevka donošenja Ustava Crne Gore, crnogorski jezik je službeni jezik Crne Gore[1]. Po popisu stanovništva Crne Gore, kao dijela državne zajednice sa Srbijom (2003. godine), 21.35% stanovnika Crne Gore je govorilo crnogorskim jezikom, dok su ostali naveli druge jezike kao materinske.

Sadržaj

[uredi] Kroz povijest

Arhivski izvori službenim jezikom Crne Gore imenuju srpski. U ustavu iz 1905. godine piše da je zadatak narodnim školama da ispitaju djecu u narodnom i religijskom duhu i da ih spremaju za građanski život, osobito da šire srpsku pismenost. U istom zakonu piše da se pohađa srpska škola, da su predmeti srpski jezik i povijest i da se ne smije pohađati škola na stranom dok se ne završi škola na srpskom jeziku. 1946. u ustavu se kaže da se sudski postupak vodi na srpskom jeziku. Ustavi iz 1963. i 1974. spominju srpskohrvatski kao službeni jezik. Nakon raspada SFRJ, u ustavu iz 1992. naznačava se da je u službenoj upotrebi srpski jezik ijekavskog izgovora. Kasnih devedesetih i u 21. stoljeću počinje promoviranje crnogorskog kao posebnog jezika. Tijekom popisa 2003. stanovništvo se glede jezika očitovalo ovako:

Vlada Crne Gore je 2003. u školske programe uvela maternji jezik. U važećem ustavu od 19. listopada 2007. službeni jezik Crne Gore je crnogorski jezik, a u službenoj upotrebi su i srpski, albanski, bošnjački i hrvatski.

[uredi] Razlike u odnosu na ostale južnoslavenske jezike

Izvorni crnogorski jezik se po nekim jezikoslovcima (Vojislav Nikčević) krucijalno razlikuje od ostalih bliskih južnoslavenskih jezika - primjerice od srpskog i hrvatskog jezika (spomenimo samo specifične glasove Ś, Ź, DZ koje su u Slavena, izrazitije zastupljene još u poljskom jeziku).[2] Crnogorski jezik karakterizira sklonidba (deklinacija) u šest padeža za razliku od srpskih sedam (Crnogorci umjesto lokativa uporabljavaju akuzativ). Poradi ilustracije, slijedi nekoliko rečenica na izvornom crnogorskom jeziku s prijevodom na srpski:

  • Śednik je dura' tri ure. (Ś=Sj) - U prijevodu na srpski rečenica glasi: "Sastanak/sednik je trajao tri časa/sata."
  • Bidzin iźede koźetinu iz brondzina. (ź=zj) - U prijevodu na srpski je: "Pas pojede kozije meso iz bronzane posude."
  • Metni kušin i lencun u koćetu. - Prijevod na srpski: "Stavi jastuk i čaršaf u krevet."
  • Uljezi u kužinu i iz pašade uzmi pirun, uzmi pjat i metni ih na taulin. - Prijevod na srpski: "Uđi u kujnu i iz escajga uzmi viljušku, uzmi tanjir i postavi ih na trpezu."
  • Uzeo škatulu furmina i žiže ne patiše. - Prijevod na srpski: "Uzeo kutiju šibica i neprestano ih pali."

[uredi] Korelacija s hrvatskim jezikom

Leksik crnogorskog jezika, osim specifičnih glasova, karakterizira i mnogo tkz. predslavenskih arhaizama, te adoptiranih turcizama i talijanizama. Glede jezičnog suodnosa s hrvatskim jezikom, nedvojbena je bliskost sa čakavskim narječjem u Istri, odnosno s govorima južnodalmatinskih otoka (Lastovo), te u nekim slučajevima s kajkavskim. Također, evidentna je sličnost s govorom Dubrovčana.

[uredi] Pisma

Crnogorski jezik preferira latinicu nad ćirilicom.

[uredi] Zanimljivosti

Iako istinsko književno djelo pripada svima, a ponajprije čitateljima, zanimljivo je istaknuti da postoje izvjesni prijepori kad je riječ o smještanju nekih djela Petra Petrovića Njegoša (primjerice Gorskog Vijenca) u korpus nacionalne književnosti. To djelo u svoje nacionalne književnosti uvrštavaju i Srbi i Crnogorci.

[uredi] Vidi

[uredi] Literatura

  • Milorad Nikčević: Ogledi, studije, susreti -apologetika crnogorskoga jezika, HCDP Croatica - Montenegrina RH, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Cetinje, ISBN 953-98061-4-3

[uredi] Izvori

Osobni alati