Crnogorci

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg "Crnogorac" preusmjerava ovamo. Za službeni list Kneževine Crne Gore 1871. - 1873., vidi Crnogorac (list).
Crnogorci
Srpski kralj Mihajlo lik 140x190.jpgKonstantin Bodin 140x190.jpgPetar II Petrovic-Njegos 140x190.jpgKing Nikola of Montenegro 140x190.jpgKrsto Zrnov Popovic 140x190.jpgMiljanov 140x190.jpgBundesarchiv Bild 102-00061, Elena von Montenegro 140x190.jpgMirkoVucinic 140x190.jpgPetrag Mijatovic1 140x190.jpg
Mihailo • Bodin • Njegoš
Nikola I. • Popović • Miljanov
Jelena • Vučinić • Mijatović
Ukupno pripadnika
600 000 - 800 000 (pretpostavka)
Značajna područja naseljavanja
Flag of Montenegro.svg Crna Gora 278.865 (2011.)[1]
Flag of Serbia.svg Srbija 69 049
Flag of Croatia.svg Hrvatska 4926
Flag of Macedonia.svg Makedonija 2686
Flag of Slovenia.svg Slovenija 2667
Flag of Albania.svg Albanija između 2000 i 2500
Flag of Canada.svg Kanada 2370
Flag of Australia.svg Australija 1171
Flag of Brazil.svg Brazil 800
Jezik
crnogorski, srpski
Vjera
većinski pravoslavlje; islam
Povezane etničke grupe
Indoeuropljani
Slaveni
Južni Slaveni

Crnogorci (crnogorska ćiril. Црногорци) su narod, nastanjen uglavnom na području Crne Gore.

Crnogorci govore crnogorskim jezikom, koji pripada skupini južnoslavenskih jezika. Velikom većinom su pravoslavci.

Sadržaj

Podrijetlo i povijest

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: O etnogenezi Crnogoraca

Crnogorci su jedan od najmalobrojnijih slavenskih naroda. Razvili putem prožimanja s balkanskim starincima u procesima slavenske asimilacije. U sličnim procesima formirani su svi suvremeni narodi Europe, tako i slavenski narodi jugoistočne Europe [2].

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Crnogorska povijest

Pretci Crnogoraca, najranije krajem 5. stoljeća i najkasnije tijekom 8. stoljeća naselili su oblasti suvremene Crne Gore da bi sredinom 11. stoljeća osnovali svoju prvu neovisnu državu Duklju.

Od tog razdoblja do danas, usprkos povremenim okupacijama, Crnogorci su kroz svoje različite državne tvorevine, od Dukljanskoga kraljevstva, preko Zete, Balšića i Crnojevića države u srednjem vijeku, do Kraljevine Crne Gore, te Crne Gore kao federalne jedinice u Jugoslaviji, uspjeli očuvati državnu i etničku jezgru i 2006. u konačnom obnoviti svoju neovisnost.

Jezik

Crnogorci govore ijekavskim štokavskim narječjem srednjejužnoslavenskog dijasustava. Od 2007. Ustavom Crne Gore kao službeni je potvrđen crnogorski jezik.

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Crnogorski jezik

Vjera

Cnogorci su većinski pravoslavci, uglavnom vjernici Srpske pravoslavne crkve, no od 1993. i obnovljene autokefalne Crnogorska pravoslavna crkva, koja ima pretenzije da uzme sve vjerske objekte u Crnoj Gori sagrađene prije 1918. godine, za doba neovisne Kraljevine Crne Gore.. Osim pravoslavnih Crnogoraca postoji i značajan broj onih Crnogoraca koji se izjašnjavaju kao muslimani i rimokatolici.

Poznati Crnogorci

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Popis crnogorskih vladara

Crnogorska plemena

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Crnogorska plemena

Običaji

O 'krsnoj slavi' i 'prislavici'.

Običaji Crnogoraca vezani su primjrice i uz 'krsnu slavu', koja dolazi jednom godišnje, na dan sveca zaštitnika obitelji, bratstva. Ovakvu slavu imali su i Malisori, po vjeri katolici, ali je kod njih svetac zaštitnik čitavog plemena. 'Krsna slava' u Crnogoraca nije se mijenjala, i prelazila je s koljena na koljeno. Kršenje pravila da se mijenja svetac zaštitnik bila su veoma rijetka. Najpoznatiji crnogorski sveci zaštitnici su: Sveti Nikola-Nikoljdan, Aranđelovdan, Jovan(nj)dan, Đurđevdan i Sveta Petka.

Običaji proslavljanja ‘prislavice’ ('poslužbice’) također se javljaju uz nekog sveca, međutim u ovom slučaju to se čini na dan kada se nekomu desilo nešto jako ružno, ili pak nešto lijepo. Odaje se poštovanje i zahvalnost svecu, a porodica ili bratstvo pripremi manju svečanost te se pogosti obilnijim ručkom.

Vidi još

Izvori

Vanjske poveznice

Literatura

  • V. M. G. Medaković, Život i običaji Crnogoraca, Novi sad, 1860, 57.
  • J. Erdeljanović, Kuči, SEZ VIII, 203-204.
  • Š. Kulišić, Tragovi arhaične rodovske organizacije i pitanje balkansko-slovenske simbioze.
  • P. Šobajić, Bjelopavlići i Pješivci, SEZ XXVII, 246-247.
  • I. Popović, Neki gentilni i njima srodni termini kod Crnogoraca i Arbanasa, Radovi, Naučno društvo BiH, Sarajevo 1954, II.
  • M. Lutovac, Pleme, splemenjavanje i rasplemenjavanje u Gornjem Polimlju i nekim drugim oblastima Stare Raške, 2. Isti, Srbljaci u Gornjem Polimlju, GEM, Beograd 1935, 8-15.
Osobni alati
Imenski prostori

Inačice
Radnje
Orijentacija
Ispis/izvoz
Alati
Drugi jezici