Crnogorci

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg "Crnogorac" preusmjerava ovamo. Za službeni list Kneževine Crne Gore 1871. - 1873., pogledajte Crnogorac (list).
Crnogorci
Srpski kralj Mihajlo lik 140x190.jpgKonstantin Bodin 140x190.jpgPetar II Petrovic-Njegos 140x190.jpgKing Nikola of Montenegro 140x190.jpgKrsto Zrnov Popovic 140x190.jpgMiljanov 140x190.jpgBundesarchiv Bild 102-00061, Elena von Montenegro 140x190.jpgMirkoVucinic 140x190.jpgPetrag Mijatovic1 140x190.jpg
Mihailo • Bodin • Njegoš
Nikola I. • Popović • Miljanov
Jelena • Vučinić • Mijatović
Ukupno pripadnika
600 000 - 800 000 (pretpostavka)
Značajna područja naseljavanja
Flag of Montenegro.svg Crna Gora 278.865 (2011.)[1]
Flag of Serbia.svg Srbija 38 527
Flag of Croatia.svg Hrvatska 4926
Flag of Macedonia.svg Makedonija 2686
Flag of Slovenia.svg Slovenija 2667
Flag of Albania.svg Albanija između 2000 i 2500
Flag of Canada.svg Kanada 2370
Flag of Australia.svg Australija 1171
Flag of Brazil.svg Brazil 800
Jezik
crnogorski, srpski
Vjera
većinski pravoslavlje; islam
Povezane etničke grupe
Indoeuropljani
Slaveni
Južni Slaveni

Crnogorci (crnogorska ćiril. Црногорци) su narod, nastanjen uglavnom na području Crne Gore.

Crnogorci govore crnogorskim jezikom, koji pripada skupini južnoslavenskih jezika. Velikom većinom su pravoslavci.

Podrijetlo

Crnogorci su jedan od najmalobrojnijih slavenskih naroda. Razvili putem prožimanja s balkanskim starincima u procesima slavenske asimilacije, zadobivši na taj način svoj prvi etnonim - Dukljani. Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: O etnogenezi Crnogoraca
U sličnim posvjesnim procesima formirani su svi suvremeni narodi Europe, tako i slavenski narodi jugoistočne Europe. [2].

Pretci Crnogoraca, najranije krajem 6. st. i najkasnije tijekom 8. stoljeća naselili su oblasti suvremene Crne Gore[3] da bi sredinom 11. st. osnovali svoju prvu nezavisnu državu Dukljansko kraljevstvo. [4]

Usprkos povremenim okupacijama, Crnogorci su kroz svoje različite državne tvorevine, od Dukljanskoga kraljevstva, preko Zete, Balšića i Crnojevića države u srednjem vijeku, do Kraljevine Crne Gore, te Crne Gore kao federalne jedinice u Jugoslaviji, uspjeli očuvati državnu i etničku jezgru i 2006. u konačnom obnoviti svoju neovisnost.

Crnogorska plemena

Vidi popis plemena

Jezik

Crnogorci govore ijekavskim štokavskim narječjem srednjejužnoslavenskog dijasustava. Od 2007. Ustavom Crne Gore kao službeni je potvrđen crnogorski jezik.

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Crnogorski jezik

Vjera

Cnogorci su većinski pravoslavci, uglavnom vjernici Srpske pravoslavne crkve, no od 1993. i obnovljene autokefalne Crnogorska pravoslavna crkva, koja ima pretenzije da uzme sve vjerske objekte u Crnoj Gori sagrađene prije 1918. godine, za doba neovisne Kraljevine Crne Gore.. Osim pravoslavnih Crnogoraca postoji i značajan broj onih Crnogoraca koji se izjašnjavaju kao muslimani i rimokatolici.

Poznati Crnogorci

Marina Abramović, konceptualna umjetnica

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Popis crnogorskih vladara

Crnogorska plemena

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Crnogorska plemena

Crnogorski simboli

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Crnogorski državni grbovi do 1921.

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Crnogorske zastave

Crnogorski vladari do 1918.

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Crnogorski vladari

Običaji

O 'krsnoj slavi' i 'prislavici'.

Običaji Crnogoraca vezani su primjrice i uz 'krsnu slavu', koja dolazi jednom godišnje, na dan sveca zaštitnika obitelji, bratstva. Ovakvu slavu imali su i Malisori, po vjeri katolici, ali je kod njih svetac zaštitnik čitavog plemena. 'Krsna slava' u Crnogoraca nije se mijenjala, i prelazila je s koljena na koljeno. Kršenje pravila da se mijenja svetac zaštitnik bila su veoma rijetka. Najpoznatiji crnogorski sveci zaštitnici su: Sveti Nikola-Nikoljdan, Aranđelovdan, Jovan(nj)dan, Đurđevdan i Sveta Petka.

Običaji proslavljanja ‘prislavice’ ('poslužbice’) također se javljaju uz nekog sveca, međutim u ovom slučaju to se čini na dan kada se nekomu desilo nešto jako ružno, ili pak nešto lijepo. Odaje se poštovanje i zahvalnost svecu, a porodica ili bratstvo pripremi manju svečanost te se pogosti obilnijim ručkom.

Vidi još

Izvori

  1. Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u Crnoj Gori 2011 godine: Stanovništvo Crne Gore prema polu, tipu naselja, nacionalnoj, odnosno etničkoj pripadnosti, vjeroispovest i maternjem jeziku po opštinama u Crnoj Gori ((crnog.)). Zavod za statistiku Crne Gore (MONSTAT) (12. 07. 2011.). Preuzeto 12. 02. 2012.
  2. Dr. Špiro Kulišić O etnogenezi Crnogoraca. Kulišić utvrdio je kako u bizantskim izvorima i kasnije nema pomena o tome da Srbi ili Hrvati u značajnijim skupinama naseljavaju područje u 11. st. oformljene dukljanske države.
  3. Dr. Radoslav Rotković piše (cit.u originalu): Slavenski pretci suvremenih Crnogoraca došli su iz Polablja... u ranom 6. st., pretci Crnogoraca naselli su Prevalis. Kasnije će Prevalis postati Dukljansko kraljevstvo a njeni stanovnici Dukljanski Slaveni ili Dukljani. (Odakle su došli preci Crnogoraca, 1995.g.)
  4. Vladimir Jovanović, Crnogorci i "Rase Evrope", na crnogorskom jeziku. Carleton S. Coon, poznati američki antropolog, u djelu Rase Europe (orig. The races of Europe, New York, 1939.), oslanjajući se na parametre kompleksnih terenskih istraživanja, utvrdio je da su suvremeni Crnogorci, vjerojatno naviši i najteži u Europi. Coon veli da su Crnogorci suviše riđi za običan dinarski tip, te izdvaja karakteristični tip Crnogoraca. U izvorniku ga naziva The Old Montenegrin type a on zapravo je podudaran Borreby type-u, koji u osnovi karakterizira robusnost tijela i glave, svijetlija koža, isto takva kosa i brada. U Europi Borreby typ najvećma je prisutan u suvremenoj u sjevernoj Njemačkoj, arealu Polablja. Coon veli: The Old Montenegrin type koncentriran je u jugozapadnim planinskim marginama Crne Gore, sjeverno od Skadarskoga jezera, u najkonzervativniji dio kulture Kraljevine, kao i u etničko središte crnogorske nacije

Vanjske poveznice

Literatura

  • V. M. G. Medaković, Život i običaji Crnogoraca, Novi sad, 1860, 57.
  • J. Erdeljanović, Kuči, SEZ VIII, 203-204.
  • Š. Kulišić, Tragovi arhaične rodovske organizacije i pitanje balkansko-slovenske simbioze.
  • P. Šobajić, Bjelopavlići i Pješivci, SEZ XXVII, 246-247.
  • I. Popović, Neki gentilni i njima srodni termini kod Crnogoraca i Arbanasa, Radovi, Naučno društvo BiH, Sarajevo 1954, II.
  • M. Lutovac, Pleme, splemenjavanje i rasplemenjavanje u Gornjem Polimlju i nekim drugim oblastima Stare Raške, 2. Isti, Srbljaci u Gornjem Polimlju, GEM, Beograd 1935, 8-15.