Ezoterija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ezoterični simbol
Mikrokozmos i makrokozmos, bakrorez iz knjige Opus Medico-Chymicum Johanna Daniela Myliusa

Ezoterija (grč. ezotheo „nutarnji“) skup je učenja i znanja koja se bave proučavanjem zakonitosti vidljivih i nevidljivih svjetova. Taj pojam označava i tajni oblik religijskih učenja.

Ezoterizam označava sveukupnost ezoteričnih znanja i prakse shvaćenih poput jedinstvene cjeline, jedinstvene univerzalne Predaje, svuda i uvijek istovjetne usprkos različitosti obreda, doktrina i sl. što proizlazi iz različitosti mjesta, epoha i kultura. Ovu pretpostavku zastupaju okultisti (Papus) i tradicionalisti (Guénon).

Kad se govori o ezoteričnim doktrinama, o ezoteričnim učenjima i tako dalje, misli se na doktrine i učenja kojima je cilj da čovjeka dovedu do unutarnje duhovne i metafizičke spoznaje. Prema ezoteriji, istinska se spoznaja ne postiže znanstvenim istraživanjem, nego unutarnjim prosvjetljenjem i uvođenjem u tajni nauk.[1]

Ezoteričnim doktrinama i učenjima pripada širok spektar disciplina i sustava mišljenja poput alkemije, antropozofije, astrologije, kabale, misticizma, okultizma, spiritizma, teozofije, kao i drugih hermetičnih tradicija u sklopu suvremene New Age doktrine.

Etimologija i značenje[uredi VE | uredi]

Izraz ezoterija nastao je od grčke riječi ἐσωτερικός (esôterikos), a označava izvanjski put u unutrašnjost ili općenito unutrašnjost.[2] Pojam se, kao imenica, prvi put pojavio vjerojatno 1828. godine u djelu Historie critique du gnosticisme et de son influence francuskog autora Jacquesa Mattera.[3]

U najširem smislu, ezoterija obuhvaća čitav niz duhovnih teorija i praksi, od astrologije, kabale, tarota i drugih oblika proricanja, magije, alkemije do New Agea, parapsihologije, masonstva, spiritizma, ufologije i joge. U užem smislu, ezoterija se može označiti kao učenje ili činjenice koje su skrivene od neupućenih ili kao pokušaj otkrivanja univerzalnih tajni i nevidljivih odnosa između zvijezda, kovina i biljaka.[4]

Povijesni razvoj ezoterije[uredi VE | uredi]

Počeci klasične ezoterijske misli vezuju se uz aleksandrijski hermetizam, odnosno na djelomice uništena djela pisana grčkim jezikom početkom kršćanske ere. Sadržaj tih spisa je uglavnom astrološkog, kozmologijskog, alkemijskog i teurgijskog karaktera, a izdvaja se Corpus Hermeticum, napisan u 2.-3. stoljeću. Osim, aleksandrijskog hermetizma, na razvitak ezoterije utjecali su i novopitagorizam, stoicizam te novoplatonizam preko svojih glavnih predstavnika Plotina (205.-27.), Porfirija (273.-305.), Jambliha i Prokla (412.-485.), a u kasnijim stoljećima i kabala.

Kršćanska misao je također bila pod utjecajem ezoterije što se ogleda u djelima Klementa iz Aleksandrije (160.-215.) i Origena (185.-254.), a osobito razna gnostička vjerovanja čije su glavne teme apokalipsa i uzdizanje duše u nebeske sfere.

Tijekom srednjega vijeka glavni impulsi ezoterijske misli stizali su u Europu podsredstvom islamske znanosti i filozofije, osobito kroz djela, prijevode i tumačenja klasika antičke filozofije kod Avicene (980.-1037.) i Averroesa (1126.-1198.). U tom razdoblju pojavljuju se brojna magijska djela, poput Picatrixa, koji je bio preveden s arapskog jezika. U 12. stoljeću pojavljuje se alkemija, dotad nepoznata na europskom tlu. Veliki utjecaj na njen razvoj imala su dva djela, prevedena s arapskog na latinski, Turba Philosophorum i Summa pripisana Geberu (721.-815.).

U razdoblju srednjeg vijeka procvjetala je i astrologija, a podsredstvom Židova, od vremena renesanse širi se i kabala. Još u 12. stoljeće sastavljen je u Provansi Sefer Jecira, a iza 1275. pojavljuje se u Španjolskoj temeljna knjiga kabale Sefer ha Zohar, čiju je kompilaciju najvjerojatnije sastavio Mojsije de Leon.[5]

Za razdoblje renesanse karakteristično je naglo širenje ezoterijske misli i djela potaknuto osnivanjem platonske akademije u Firenci kojom je predsjedao talijanski filozof Marsilio Ficino (1433.-1499.), koji je preveo Corpus Hermeticum. Istodobno, razvija se kršćanska kabala čije je temelje izgradio filozof Giovanni Pico della Mirandola (1463.-1494.). U tom vremenu djeluju Jacques Lefevre d'Etaples (o. 1455.-1536.) koji piše o magiji i kabali (De magia naturali), Johannes Reuchlin (1455.-1522.) (De Verbo mirifico i De arte cabbalistica), Agrippa (1486.-1535.) (De occulta philosophia) i Paracelsus (1493.-1541.) (Volumen paramirum, Philosophia Sagax). Istaknuti predstavnik kršćanske kabale tog razdoblja bio je i Guillaume Postel (1510.-1581.), koji je objavio komentirani prijevod Zohara i prvi latinski prijevod Sefera Jecire.[6]

Početkom 17. stoljeća osnivaju se prva tajna društva, poput rozenkrojcera, a u 18. stoljeću utemeljeni su masoni u Engleskoj. Od 18. stoljeća razvija se teozofija čiji je najznačajniji predstavnik Emanuel Swedenborg (1688.-1772.). Sredinom 19. stoljeća pojavljuje se suvremeni spiritizam, a novi zamah dobija i okultizam kroz djelovanje francuskog okultista Eliphasa Lévija (1810.-1875.).

Razlike između ezoterije i okultizma[uredi VE | uredi]

Budući da su oba pojma po definiciji i sadržajno bliska, teško ih je razlikovati. U širem smislu, svaki ezoterizam uključuje i okultizam, odnosno pojam ezoterija je sadržajno obuhvatniji. Mircea Eliade (1907.-1986.) je vjerovao da su ezoterija i okultizam dvije grane istog stabla, dok drugi pobliže razlikuju ezoteriju kao teoriju, a okultizam kao praksu, iz čega izvode da je ezoterija više sustav i ideologija, a okultizam zbroj činjenica, umijeća i djelovanja.[7]

Tri vrste ezoterizma[uredi VE | uredi]

Premda ezoterija obuhvaća širok raspon različitosti, moguće je definirati i oblikovati tri kategorije[8]:

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Ezoterija i okultizam
  2. Ezoterija i okultizam
  3. Faivre, Antoine, Ezoterija, str. 5.
  4. Faivre, Antoine, Ezoterija, str. 6.-7.
  5. Faivre, Antoine, Ezoterija, str. 41.-42.
  6. Faivre, Antoine, Ezoterija, str. 50.-51.
  7. Ezoterija i okultizam
  8. http://www.kheper.net/topics/esotericism/types.html

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Faivre, Antoine, Ezoterija, Jesenski i Turk, Zagreb, 2010. ISBN 978-953-222-376-7
  • Guénon, René, Kriza modernog svijeta, Fabula nostra, Zagreb, 2004.
  • Hanegraaff, Wouter J. (ur.), Dictionary of Gnosis and Western Esotericism, vol. 2, Leiden / Boston: Brill, 2005.
  • Riffard, Pierre, Rječnik ezoterizma, V.B.Z., Zagreb, 2007.
  • Versluis, Arthur, Magic and Mysticism: An Introduction to Western Esotericism, Rowman and Littlefield, Plymouth, 2007. [1]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Ezoterija



Pentacle 1.svg Nedovršeni članak Ezoterija koji govori o ezoteriji treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.