Sokol ga nije volio (1988.)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sokol ga nije volio
Plakat filma Sokol ga nije volio
Plakat filma Sokol ga nije volio
Redatelj Branko Šmit
Producent Zagreb film
Scenarist Fabijan Šovagović
Branko Šmit
Glavne uloge Fabijan Šovagović
Filip Šovagović
Krunoslav Šarić
Nada Subotić
Ivo Gregurević
Suzana Nikolić
Mate Ergović
Ivo Fici
Ico Tomljenović
Branka Trlin
Ankica Dobrić
Ljiljana Gener
Slavko Juraga
Zvonimir Torjanac
Željko Šestić
Dubravka Crnojević
Glazba Zoran Mulić
Snimatelj Goran Trbuljak
Montaža Vesna Lažeta
Scenografija Stanislav Dobrina
Godina izdanja 1988.
Trajanje 88 min.
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Jezik hrvatski
Portal o filmu

Sokol ga nije volio, hrvatski je dugometražni film iz 1988. godine,[1] prvijenac redatelja Branka Schmidta.

Književni predložak i snimanje filma[uredi VE | uredi]

Film je snimljen prema istoimenoj drami velikana hrvatskoga glumišta Fabijana Šovagovića, koja je u Gavelli premijerno izvedena 12. ožujka 1982. i do 28. rujna 1989. odigrane su 224 predstave. Šimu je u kazalištu i u filmu glumio autor, Fabijan Šovagović, u predstavi je Benoša glumio Zoran Gogić,[2] u filmu Filip Šovagović, kome je to bila prva filmska uloga.[3] Drama je s velikim uspjehom izvođena u kazalištu,[3] po riječima redatelja Schmidta: puno se redatelja tada zanimalo za “Sokola”, jer je prije toga bila istoimena predstava u kazalištu Gavella, koja je bila jedan od najvećih kazališnih hitova 80-ih.[4][5] Pripreme za snimanje filma počele su u svibnju, a samo snimanje u srpnju 1987. godine u Ladimirevcima, u selu Selci i okolici.[6] Snimanje je okončano u veljači 1988. godine.[7]

Radnja[uredi VE | uredi]

Film počinje u slavonskom selu Ladimirevci, kotar Valpovo 1943. godine, treće godine Drugog svjetskog rata sprovodom, dok seljani sa svećenikom mole kraj seoskog groblja ustaše vode kolonu Židova i Roma. Cijeli film obilježavaju kolone, druga je ona kad opet ustaše vode seljake u logor za koje sumnjaju da skrivaju partizane. Šima je dobar i s ustašom Tomom (Ivo Gregurević) koga Benoš i mali Joza zovu Tetak, i s partizanom Androm (Krunoslav Šarić), ali ne želi sina Benoša pustiti natrag niti u njemačku vojsku u koju je prvotno unovačen, niti ga poslati u partizane nego mu odlučuje spasiti život skrivajući ga na tavanu. Benoš se zagledao u lijepo susjedu Gitu (Margitu, Suzana Nikolić), kćer susjeda njemačke nacionalnosti. Gita zna da je Benoš na tavanu, i iako se nije htjela "oprostiti" s njim kad se on trebao vratiti u njemačku vojsku, sad mu dolazi na tavan. Uskoro dolazi nova kolona, Nijemci (folksdojčeri) se iseljavaju pred kraj rata, Gita odlazi sa svojim roditeljima iz sela. Ustašama gori pod petama, pa kad kolar Ćić Steva (Mate Ergović) pijan prigovori "bacanju" dasaka od kojih se radi cesta po blatnjavom selskom putu, okrutni ustaša ga ubija, ne vodeći računa da je kolarov sin u ustašama, te odvodi Benoša. Rat završava, u selo dolaze pobjednici, partizani. Nova kolona koja prolazi kroz selo je križni put, s jedne strane seljaci s štapovima, batinama i bičevima, s druge ljudi s hranom tražeći svoje bližnje. Benoš je u koloni, u ustaškoj uniformi. Prijeki sud sudi Tomu na smrt strijeljanjem, Andra je spasio Benoša od strijeljanja ali završio je u logoru. Šima nije htio u zadrugu, ali Andra mu nudi dogovor, neka uđe u zadrugu i možda će osloboditi Benoša. Pred takvom ucjenom, Šima potpisuje ulazak u zadrugu. Benoš se vraća iz logora, ali slomljen teškim iskustvom a kod kuće ne nalazi Gitu, nego samo obitelj i voljenog Sokola koji mu je slaba utjeha. Šima ženi kćeri za bivše partizane, ali nova vlast vodi novu kolonu kroz selo u logor, ovaj put seljake koji nisu htjeli u zadrugu. Šima tu silnu nepravdu ne može preboljeti nego gnjev iskaljuje na konju Sokolu, pod čijim kopitima pogiba.

Uloge[uredi VE | uredi]

Uloga Film Predstava
Šima Begović Fabijan Šovagović Fabijan Šovagović
Benoš Begović Filip Šovagović Zoran Gogić
partizan Andra/Andrija Krunoslav Šarić Emil Glad
Staža Begović, žena Nada Subotić Nada Subotić
ustaša Tomislav Milošić Ivo Gregurević Drago Meštrović
susjeda Gita Suzana Nikolić -
susjed Ćić Steva Mate Ergović Mate Ergović

Kritike filma[uredi VE | uredi]

Iste godine, 1988. u Puli su prikazana možda dva najbolja hrvatska filma 1980-ih godina Život sa stricem i Sokol ga nije volio. U takvoj konkurenciji[8] Život sa stricem je osvojio Veliku zlatnu arenu za najbolji film, a "Sokol" je osvojio nagradu za debitantsko ostvarenje. U ono vrijeme film je zbog tematiziranja kontroverznih događaja iz hrvatske povijesti (»križni put«, humaniziran lik ustaše, nacionalizacija) isprva često napadan, no u kasnijim je anketama i pregledima stekao status jednoga od najuspjelijih hrvatskih filmova s kraja 1980-ih. Uvjerljivosti djela pridonosi i činjenica što Benoša glumi Fabijanov sin, filmski debitant Filip Šovagović.[3] Intervju s redateljem Schmidtom u Nacionalu iz 2012. godine počinje rečenicom "Dobre kritike nije dobio od svog filmskog debija “Sokol ga nije volio” s kraja 80-ih", a uvodni dio rečenica osvrta na reprizu Sokola iste 2012. godine glasi: Schmidtov redateljski prvijenac i jedini film iz njegova opusa kojem mirne duše možemo pridružiti apoziciju klasika...

Benoš (a ni Šima) nisu superheroji koji uništavaju protivnike kao Rambo, Dimnjačar iz Kapelskih kresova ili Prle iz Otpisanih, oni vjerno prikazuju dio stradanja hrvatskoga naroda u Drugom svjetskom ratu, stradanja o kojima se nije govorilo na filmskome platnu do druge polovice 1980-ih godina kad su snimljeni i Život sa stricem i Sokol ga nije volio, ti filmovi, njihove kino-predstave pune do zadnjeg sjedala su na neki način bili pokazatelji što dolazi. Kakav je tretman film ima najbolje oslikava redatelj Schmidt: tada je kritika bila ideološki obojena i dobio sam možda naklonost dvojice kritičara, ostali su film rastrgali. Nazivali su ga prvim ustaškim filmom, tako da sam u jednom trenutku završio i u bolnici sa srčanim tegobama zbog sveg tog pritiska. Na premijeri “Sokola” u Vinkovcima mene i Fabijana Šovagovića čak su i uhitili. Poklonili smo se publici, otišli na svečanu večeru u našu čast, kad je između nas sjeo gospodin i počeo nas ispitivati koja ustaška organizacija stoji iza filma. Gledali smo ga blijedo, ni Šovo ni ja nikad nismo imali nikakve veze s ustašama. On je izvadio nekakvu značku da dokaže da je šef državne bezbjednosti za Slavoniju i Baranju te nas odveo u stanicu gdje su nas do jutra ispitivali koja skupina stoji iza nas.[4]

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • Na Pulskom filmskom festivalu redatelj je dobio nagradu za debitantsko ostvarenje.
  • Redatelj je dobitnik nagrade Zlatni vijenac tjednika Studio za režisera debitanta.
  • Niš 88' - Nagrada za debitantsku ulogu Filipu Šovagoviću

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Hrvatski filmski arhiv: Popis hrvatskih dugometražnih filmova 1944. - 2006.
  2. www.gavella.hr, "Autor: Fabijan Šovagović, Komad: Dramska kronika u dva dijela (8 slika) s pjevanjem i pucanjem, Redatelj: Božidar Violić, Pomoćnica redatelja: Sandra Sekulić, Scenograf: Drago Turina, Kostimografkinja: Maja Galasso, Scenska glazba: Neven Frangeš", pristupljeno 3. travnja 2013.
  3. 3,0 3,1 3,2 http://film.lzmk.hr/clanak.aspx?id=1739 Filmski leksikon Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, film.lzmk.hr], pristupljeno 3. travnja 2013.
  4. 4,0 4,1 www.nacional.hr, Branko Schmidt: "Mogao bih dobiti metak, ali bolje je umrijeti na asfaltu nego spojen na kateter", Tanja Simić, Nacional br. 852, objavljeno 13. ožujka 2012., pristupljeno 3. travnja 2013.
  5. [http://web.archive.org/web/20120623171100/http://www.nacional.hr/clanak/126361/mogao-bih-dobiti-metak-ali-bolje-je-umrijeti-na-asfaltu-nego-spojen-na-kateter Arhiva članka iz Nacionala
  6. www.opcina-bizovac.hr, "Tijekom ljeta 1987. u selu i okolici snimljen je film "Sokol ga nije volio" s hrvatskom glumačkom mega zvijezdom Fabijanom Šovagovićem ujedno i autorom scenarija, te nositeljem glavne uloge, u režiji Branka Schmidta.", pristupljeno 3. travnja 2013.
  7. www.ladimirevci.info, Darko Grgić, "Već u srpnju iste godine kod Selaca je pala prva »klapa« prigodom snimanja scena žetve. Glumačka i filmska ekipa noćivali su u hotelu »Osijek« u Osijeku, a najveći broj prizora je sniman u Selcima, obzirom da je to selo tada bilo najprikladnije za prikaz prijeratnih Ladimirevaca bez električne struje i asfaltne ceste. Ostale lokacije na kojima su snimani neki od prizora također su bili na području Valpovštine: staro ladimirevačko groblje, stara ciglana kod Bizovca, obale Drave kraj Narda.", Valpovački godišnjak 1998., pristupljeno 3. travnja 2013.
  8. "The Balkans: A Post-Communist History", Robert Bideleux, Ian Jeffries, Routledge, 2006., "Communist leadership had become. This became even more obvious when they tried to supress the making and public screening of the film Život sa stricem, which analyzed Communist repression in post-1944 Croatia and was shown to packed cinemas in 1988, and the 1988 film based on the stage play Sokol ga nije volio, which treated the fate of Croatian Domobrans and Ustasa supporters during the 'death marches' of 1945., str. 194

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Croatian State Archive.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Hrvatskog državnog arhiva (www.arhiv.hr). Vidi dopusnicu Hrvatskog državnog arhiva za Wikipediju na hrvatskome jeziku.