Romi

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Romi
Hungarian Gypsy Mother and Child NGM-v31-p563.jpg
Romkinja s djetetom, Mađarska
Ukupno pripadnika
Nepoznato, prema procjenama između 5 i 10 milijuna, ili 1.500.000 prema drugim procjenama.
U Hrvatskoj, prema popisu stanovništva 2001. godine, ima ih 9463 (vidi podnaslov Populacija)
Značajna područja naseljavanja
Najbrojniji su (s više od pola milijuna njih) u Mađarskoj, Bugarskoj, nekadašnjoj Jugoslaviji, itd. (vidi podnaslov Populacija)
Jezik
Većinom romski jezik različitih varijanti, iako neki, primjerice, govore samo vlaški ili jezik svoje okoline

Romi (ro. रोमानी, Rom, Rrom, ili Rroma), često i Cigani, su tradicionalno nomadski narod porijeklom iz sjeverozapadne Indije koji se klasificira Indo-Iranskoj jezičnoj porodici. U sjeverozapadnoj Indiji ima jezika kojima je romski jezik srodan. Njihove migracije počinju iz Azije možda u 13. stoljeću, i otuda se počinju širiti Europom, u svakom slučaju u zapadnoj Europi dolaze negdje u 15. stoljeću, da bi se u 16. stoljeću proširili cijelom Europom. Na područje Sjeverne Amerike dolaze kasnih 1800.-tih godina. Raširivši se širom svijeta Roma (pred kraj 20. stoljeća) ima između deset i dvanaest milijuna. Tri su glavne etničke zajednice na koje su se Romi podijelili svojom ekspanzijom, to su: Gitani (Gitanes), Kalderaši (Kalderash) i Manuši (Manush). 8. travnja obilježava se Svjetski dan Roma, počevši od 1971. godine, a koji se prvi put proslavio u Londonu.

U vjerskom pogledu Romi su nejedinstveni, jer ih ima u obliku pravoslavnih kršćana, muslimana, katolika, ali i pripadnika drugih religija.

Fizički su tamnoputi i nižeg rasta, crne kose. Studije o genetskom podrijetlu bugarskih, baltičkih i vlaških Roma ukazuju da oko 50% proučenih Y kromosoma i mitohondrijske DNK pripadaju muškoj haplo grupi H (ha) i ženskoj haplo grupi M (em), haplo grupama koje su široko rasprostranjene širom Južne i središnje Azije. Muška haplo grupa R1a1 je rijetka među Romima, ali je ima oko 50% u muškim Y hromozomima u sjevernoj Indiji i Pakistanu. Njihova himna je Gyelem, gyelem, što na hrvatskom jeziku znači Idem, idem.

Ime

Uobičajeni naziv za Rome (rom ili manuš = čovjek) je Cigani koji je porijeklom iz grčkog 'Athinganos', otuda ona ulazi u europske jezike u raznim varijantama. Nijemci su iskovali ime Zigeuner (izg. Cigajner; Cigojner); mađarski: Cigány; Litvanski: Cigonas; talijanski Zingaro; arbanaški: Cingi. Porijeklo ciganskog imena tražilo se i kod indijskog plemena Čangar, gdje bi možda mogla biti i njihova prapostojbina. Romi sebe na svom jeziku nazivaju Romima, dok ih pripadnici drugih naroda vrlo često, iz poruge, nazivaju Ciganima. Sami Romi nikada nisu koristili taj naziv za svoj narod. Ne postoji nikakva veza između imena Roma i Rumunjske (Romania), no, međutim, Rumunjska je treći svjetski rekorder po broju Roma, nakon Indije (5,794,000[1]) i Turske (3,000,000-5,000,000[2]). U Rumunjskoj ima otprilike 700,000 – 2,500,000 Roma.[3]

Postoji još nekoliko naziva za ovaj narod, a razlog je taj što se mislilo da su Cigani porijeklom iz Egipta, otuda španjolski naziv Gitanos i engleski Gypsies, i u Crnoj Gori i Dalmaciji razvio se naziv Jeđupi ili Jeđupci, pa naziv Đupci u Makedoniji. Kod Turaka Osmanlija i Arapa, isto prema Egiptu, nastao je naziv Fir'aun kawmy ('faraonov narod'), on se u Mađarskoj pretvorio u 'pharao nepe', a preko Turaka je u Bosnu ušao kao Firauni, otuda i hipokoristik firko. Francuzi su nadalje za njih napravili i naziv Bohémiens (od Bohemija, Češka). Cigane ili Rome poznaju i skandinavski narodi koji ih prozvaše Tatern i Heiden (=pogani'). Romi su jedini narod na svijetu, za koji se barem u Hrvatskoj zahtijeva, da ih se naziva imenom kojim oni zovu sami sebe. U posljednje vrijeme u nekim krugovima se postavlja pitanje ispravnosti korištenja imena "Cigan", "Ciganin" i "Cigani". Rasprava o tome nije otišla dalje od dnevnopolitičke upotrebe i česte zlouporabe.

Povijest Roma

Romska djeca iz Češke

Romi su tradicionalno nomadski narod. Vjeruje se da su napustili Indiju oko 1000. godine i da su prošli kroz zemlje koje su danas obuhvaćene granicama Afganistana, Irana, Jemena, i Turske. Dio Roma i danas živi na istoku, čak i u Iranu, uključujući i neke koji su se selili u Europu i potom se vratili. Početkom 14. stoljeća, Romi dolaze na Balkan, a početkom 16. stoljeća se sele sve do Škotske i Švedske. Neki Romi su se selili prema jugu kroz Siriju k Severnoj Africi, dolazeći u Europu preko Gibraltara. Oba ogranka migracije su se srela u današnjoj Francuskoj. Ljudi slični Romima i danas žive u Indiji, a najvjerovatnije potječu iz indijske pustinjske države Radžastan (Rajasthan).

Uzroci seobe Roma su jedna od najvećih zagonetki u povijesti. Neki znanstvenici pretpostavljaju da su Romi podrijetla iz niske društvene rase hinduističkih ljudi bili regrutirani kao plaćenici. Potom su dobili status kšatrija - ratničke rase i poslani su na zapad kako bi se suprotstavili islamskoj vojnoj ekspanziji. Prema drugoj teoriji, Romi su potomci zarobljenika uzetih u roblje od strane muslimanskih osvajača sjeverne Indije i vremenom su razvili posebnu kulturu u zemlji svog zatočeništva. Zabilježeno je da je Mahmud od Gaznija uzeo pola milijuna zarobljenika tijekom tursko-perzijske invazije na Sind i Pendžab u Indiji. Zašto se Romi nisu vratili u Indiju, birajući umjesto toga da putuju na zapad u zemlje Europe, je enigma koja može biti povezana sa vojnom službom pod muslimanima.

Useljavanje Roma u Sjedinjene Američke Države je počelo u kolonijalna vremena u malim grupama na području Virdžinije i Francuske Luizijane. Veće useljavanje je počelo poslije 1860. godine, sa dolaskom grupa Romnišala iz Velike Britanije. Najveći broj romskih doseljenika je došao početkom dvadesetog stoljeća, uglavnom preko vlaških grupa i Kalderaša. Ove dve grupe se često ne povezuju jedna sa drugom. Veliki broj Roma se također naselio u Srednjoj Americi.

Odbacivanje

Zbog njihovog nomadskog načina života, oduvijek je postojalo međusobno nepovjerenje između Roma i njihovih sjedilačkih susjeda. Za njih se vjerovalo, i još uvijek se vjeruje, da su prosjaci, lopovi, otmičari, neprilagodljivi za sjedilački život i posao. Zbog svega toga bili su izlagani progonima. Romi su ponekad u svoje redove prihvaćali i društvene otpadnike. U razdoblju prosvjetiteljstva Španjolska je pokušala promijeniti otpadnički status Roma zabranom upotrebe reči hitano i asimilacijom Roma u društvo, primoravajući ih da se odreknu svog jezika i načina života. Taj pokušaj je bio neuspješan.

Zastava Roma

Tamo gdje je to bilo moguće Romi su nastavili sa svojim nomadskim životom, ali u mnogim slučajevima, pogotovo u Istočnoj Europi, oni žive sjedilačkim životom u gotovo nepodnošljivim životnim uslovima. I dan danas postoje sukobi između Roma i sjedilačkog stanovništva koje živi oko njih. Uobičajene žalbe su da Romi kradu i da žive od socijalne pomoći.

Komunizam

Romi u nekadašnjim komunističkim zemljama i život

Mnoge zemlje članice bivšeg Istočnog bloka i bivše Jugoslavije imali su znatnu romsku populaciju. Nivo integracije Roma u društvo je i dalje bio ograničen. Romi su se nalazili uglavnom na marginama društva, živeći u naseljima koja podsjećaju na geta. Samo mali broj romske dece završilo bi srednju školu. Romi su se uglavnom osećali odbačenima od države i društva, što je stvaralo dalje prepreke njihovoj integraciji.

Za vrijeme komunizma, Romi su bili predmet asimilacijskih pritisaka (na primjer; službena upotreba romskog jezika je bila zabranjena), ali je njihova socijalna situacija bila relativno dobra. U sistemima planske ekonomije oni su uglavnom bili zaposleni kao nekvalificirana radna snaga, ali je takav posao zbog komunističke ideologije bio relativno dobro plaćen. Situacija se promijenila poslije raspada Sovjetskog Saveza i raspada komunizma u Istočnoj Europi. Romi od tada imaju problema da nađu posao na standardnom tržištu rada uglavnom zbog relativno niskog nivoa obrazovanja, niskih kvalifikacija, ali i predrasuda poslodavaca.

Citat iz Gardijana (8. siječnja 2003.):

„U Češkoj Republici, 75% romske djece obrazuju se u školama za osobe s teškoćama u učenju i 70% Roma je nezaposleno (u poređenju sa nacionalnim prosjekom od 9%). U Mađarskoj, 44% romske djece pohađa specijalne (posebne) škole, dok je 74% muškaraca i 83% žena nezaposleno. U Slovačkoj, 28 puta je veća vjerojatnost da će romska djeca biti poslana da idu u specijalne škole, nego neromska djeca; nezaposlenost se kreće oko 80%.“

U nekim zemljama, dio problema također ovisi i o socijalnoj pomoći. Za neke romske obitelji je isplatljivije da žive od socijalne pomoći nego od loše plaćenih poslova. To stvara mnogo novih problema: gnjev protiv Roma, uslove za razvoj kriminala i izuzetnu osjetljivost na promjene u socijalnom osiguranju. Dobar primjer za to posljednje je Slovačka gdje je smanjenje visine iznosa socijalnog osiguranja (obitelj dobija nadoknadu samo za prva tri djeteta) dovelo do građanskih nemira u nekim romskim selima.

Nekadašnji Romi u Švicarskoj, 15. stoljeće

U većini zemalja Europske unije Romi mogu dobiti priliku da vode normalne živote. Neke romske obitelji se bolje integriziraju u veće zajednice izbjegavajući da imaju neobično mnogo djece, tako da ne žive od socijalne pomoći. Ipak, oči neromskog sveta vide samo Rome koji iz raznoraznih razloga još uvijek žive po kartonskim kolibicama i koji prose po ulicama, stvarajući tako lošu sliku o svim ostalim Romima. Lokalne vlasti pokušavaju pomoći takvim ljudima poboljšavajući infrastrukturu u njihovim naseljima i pomažući ih novčano, ali ta pomoć je uglavnom površna i nedovoljna.

U lipnju 2004. godine, Livija Jaroka je postala drugi, a za sada i jedini, Rom koji je član Europskog parlamenta, pošto se nalazila na izbornoj listi mađarske desničarske, Fides partije, u vrijeme kada je Mađarska pristupala Europskoj uniji. Huan de Dios Ramirez Eredia, iz Španjolske, je bio prvi Rom član Europskog parlamenta.

Običaji Roma

Romi su narod bez domovine i vlastite političke organizacije. Kod njih nema ni tradicije o državi ni nacionalizma. Međusobno su veoma složni i nikada nisu vodili osvajački rat. Oni su lutajući narod indijskog porijekla raspršen širom svijeta, pretežno u Europi. Tradicionalni Romi posebno cijene proširenu obitelj. Nevinost je ključna za neudatu ženu. I muškarci i žene se često vjenčavaju kao veoma mladi, obično, u prosjeku, imaju između 15 i 25 godina. Međutim, u vezi sa romskim običajima oko vjenčanja postoje i izvjesne kontroverze, naročito one koje se tiču odvođenja u ropstvo. 2003. godine je Tortica, jedan od mnogobrojnih romskih plemenskih kraljeva, zabranio svojim podanicima da vjenčaju djecu prije nego što ona odrastu.

Zajednice Roma biraju svoga kneza koji pred vlastima zastupa svoje pleme. On se lijepo oblači, a simbol njegove časti je kneževska sjekirica na štapu. Knez je odgovoran za postupke svoje vlastite zajednice i stoga poznaje svaku obitelj. Uz njega se nalazi i ciganska majka koja čuva i gaji ciganske običaje i daje savjete. Nju se veoma poštuje. Od mjesta do mjesta, romska obitelj može biti patrijarhalna ili matrijarhalna. Značajno im je svima da se žene veoma mladi, a na vjenčanju je prisutan i ciganski knez. Obitelji su im velike, s mnogo djece. Religija Roma je magija, a u pravilu prihvaćaju vjeru zemlje u kojoj žive, tako su u Grčkoj grkoistočne vjere a u Turskoj muslimanske. Kod njih se očuvalo vjerovanje u dobre i zle duhove i u uroke. U mjesecu svibnju dolaze na hodočašće grupe Roma katolika i sakupljaju se na jugu Francuske u gradu Saintes-Maries-de-la-Mer.

Romske plesačice na Svjetskom romskom festivalu u Pragu

Romi su skloni glazbi i u mnogim su zemljama poznati kao profesionalni glazbenici. Njihovi orkestri sviraju pod vodstvom 'primaš'-a, koji improvizira melodije dodajući ih iznova, orkestar ga prati. Glazbala kojima se služe su prvenstveno violina, pa violončelo, kontrabas i cimbala.. Veoma su po ovoj glazbi poznati Romi u Mađarskoj.

Jezik

Jezik Roma (ro. e Romani chib, e Romani ćhib ili e Romani čhib) pripada indijskoj grani jezika u koji je ipak tijekom njihovog skitalačkog i selilačkog života prodro golem broj stranih riječi, pa je najveću promjenu doživio sam rječnik. Jezik im većinom ima iste glasove kao hrvatski, osim nekih grlenih glasova, postoje dva roda (muški i ženski) a imenica ima osam padeža. Pozajmice iz drugih jezika imaju posebnu deklinaciju; glagola ima tri vrste. Većina Roma govori neku od varijanti romskog jezika. Analiza romskog jezika je pokazala da je on blisko povezan sa indo-europskim jezicima koji se govore u sjevernoj Indiji i Pakistanu. Ova činjenica je važna za utvrđivanje geografskog podrijetla Roma, pogotovo zbog toga što pozajmljenice u romskom jeziku omogućavaju praćenje sheme njihovih seoba k zapadu. Tjelesna fizionomija i AB krvna grupa Roma su također karakteristične odlike sjevernoindijskih kasta ratnika.

Suvremena lingvistika je utvrdila povezanost romskog jezika sa pendžapskim i potoharskim jezikom, koji se govore u sjevernoj Indiji i Pakistanu. Lingurari su jedina skupina vlaških Roma koja ne poznaje romski jezik, a govore samo vlaški jezik.

Neki Romi su razvili specifične kreolske i/ili mješane jezike, među kojima se izdvajaju sljedeći:

Posljednjih godina se pojavio pokret koji zagovara upotrebu „dvostrukog r“ pri pisanju imena „Rromi“, pošto u romskom jeziku „r“ i „rr“ predstavljaju dva različita glasa. Romi su s područja bivše Jugoslavije govorili romskim, srpskim, vlaškim i turskim jezikom, a bili su pravoslavci ili muslimani. Bili su stalno nastanjeni, ali bilo je i lutajućih Roma. Po zanimanju bili su svirači, trgovci stokom, kovači, zemljoradnika, itd.

Populacija

Prema popisu stanovništva 2001.g. Roma je u Hrvatskoj bilo 9463 [4], iako se pretpostavlja da je njihov broj puno veći [5]. Teško je sa sigurnošću utvrditi broj Roma u svijetu. Prema nekim mišljenjima ima ih oko 1.500.000, a prema drugima između 5 i 10 milijuna, ili čak 15 milijuna ili više. Smatra se da između 6 i 8 milijuna Roma živi u Europi. Najveća populacija Roma živi na Balkanskom poluotoku, u središnjoj Europi, Sjedinjenim Američkim Državama, Rusiji i državama bivšeg Sovjetskog Saveza. Manji broj Roma živi širom Zapadne Europe, Bliskog Istoka i Sjeverne Afrike.

Zemlje u kojima živi preko pola milijuna Roma su: Rumunjska, Bugarska, Mađarska, bivša Jugoslavija i Sjedinjene Američke Države. Najveći udio Roma u ukupnom broju stanovnika ima Slovačka - od 5.400.000 stanovnika Slovačke, 320.000 su Romi.

Podjela

Rome su tradicionalno dijelili po teritorijalnim, kulturološkim i dijalektološkim razlikama na 3 glavne grupe:

  • Kaldereši (kovači koji su došli sa Balkana u Središnju Europu, a zatim se selili i do Sjeverne Amerike). Predstavljaju najbrojniju romsku populaciju.
  • Manuši (poznati i kao Sinti), uglavnom naseljavaju Alzas i okolne regije Francuske i Njemačke. Poznati su kao putujući zabavljači i cirkusanti;
  • Gitani

Svaka od ovih grupa se dalje dijeli na 2 ili više podgrupa što ovisi od zanimanja kojim se bave i/ili teritorije s kojeg potječu. Neke od ovih podgrupa su: Mačvaje, Lovari, Čurari, Sinti, Rudari, Bojaši, Ludari, Luri, Šorašaji, Ungarice, Bašalde i Romungro.

Na seminaru u Strasbourgu 2003. [6] gdje su prisustvovali predstavnici Roma, Putnika, Džipsija i drugih srodnih etničkih skupina, o čemu je izvještavala Aleksandra Rajkova, detaljno su iznesene razlike među različitim romskim zajednicama. U izlaganju Delia-Madalina Grigore iz Galaţija, govorilo se o kulturnom identitetu, Rromanipen, romskom identitetu između arhetipa i stereotipa. Na seminaru su iznesene i razlike između Roma i srodnih ne-romskih etničkih skupina među kojima su:

A) Balkanski Egipćani o kojima govori Rubin Zemon, sa etnonimima koji podsječaju na Egipat: Gjyp, Egjyp, Magjyp, Evgjit, Jevg u Albaniji; Gjupci, Egjupci, Jupci, Ejupci, Ojupci u Makedoniji; Agupti u Bugarskoj; i Kepti, Kiptijani, Misirli u Turskoj. Njima pripadaju i skupine koje svoje ime dobivaju po zanimanjima, to su Kovaci (kovači), Esnaf (zlatari), Aškali (ugljenari). Drugi nazivi za nih su po Rubinu Zemonu i Faraon, Firaon, Farvan (faraon), Airli, Gjivagjani, Latini, etc.

B) Bajaši, koje je predstavila Letitia Mark iz Temišvara, koja kaže da njihovo ime znači rudari, da govore posebnim rumunjskim poddijalektom, te da su diskriminirani.

C) Aškalije, koje je predstavila Rabije Krasniqi sa Kosova, koji su miješanog romsko-albanskog porijekla, a kultura im se sasniva na temeljima romskih i albanskih elemenata.

D) Putnici (Travellers), ili irski putnici koje je predstavio Brendan O’Caolin, predkeltskog su porijekla, a govore jezikom shelta ili gamon. Oni su putujuća populacija svirača , limara i slično, poglavito nepismeni sa vlastitim usmenim predanjima.

E) Jeniši, koje je predstavio na seminaru Robert Huber. Ima ih oko 35,000, govore jeniški, a većina i švicarski-njemački. U obrazovanju su diskriminirani. Svjetle su puti.

Galerija slika

Poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Romi.
  • Romski nacionalni forum, sa sjedištem u Zagrebu, krovna je asocijacija Roma u Republici Hrvatskoj
  • Dani kulture Roma, kulturna manifestacija u Zagrebu koja promovira kulturno i tradicijsko naslijeđe romske manjine
  • Isabel Fonseca, svoje četverogodišnje iskustvo življenja s Romima od Albanije do Poljske, njihovu svakodnevicu, jezik, vjerovanja, običaje, obiteljske odnose opisala je u knjizi "Sahranite me uspravno: Cigani i njihov put" (Bury Me Standing: The Gypsies and Their Journey)
  • Lovari centar Roma Lovara u Bjelovaru


Preporučena literatura

  • Achim, Viorel](2004). "The Roma in Romanian History." Budapest: Central European University Press. ISBN 9639241849;
  • McDowell, Bart (1970). "Gypsies, Wanderers of the World". National Geographic Society. ISBN 0870440888;
  • "Gypsies, The World's Outsiders. National Geographic, April 2001, 72-101.
  • Mile Nedeljković, Leksikon naroda sveta, Beograd, 2001.

Vanjske poveznice

Reference i izvori

  1. Banjara, Hindu of India. Joshua Project. Retrieved on 2007-10-03.
  2. Lambanis or Gypsies. Kamat. Retrieved on 2007-10-03.
  3. No official count; estimate from Reaching the Romanlar—A Feasibility Study Report (International Romani Studies Network), Istanbul: 2006, p.13. See also Turkey: A Minority Policy of Systematic Negation (IHF report) and SERİN, Ayten (08-05-2005). AB ülkeleriyle ortak bir noktamız daha ÇİNGENELER. Hürriyet. Retrieved on September 23, 2006.
  4. [1]
  5. [2]
  6. Report of the Seminar (Strasbourg, 2003)