Tupoljev Tu-134

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Tu-134 "Crusty"
Tupolew Tu-134 Sinsheim.jpg
Tupoljev Tu-134 sovjetske kompanije Aeroflot
Opći podaci
Tip Linijski putnički avion
Proizvođač Tupoljev
Probni let 1962.
Uveden u uporabu rujan 1967.
Povučen 1984.
Prvotni korisnik Aeroflot
Broj primjeraka 852 zrakoplova
Portal: Zrakoplovstvo Airplane silhouette 45degree angle.svg

Tupoljev Tu-134 (NATO oznaka: Crusty) je sovjetski dvomotorni linijski putnički avion, sličan američkom Douglasu DC-9. Jedan je od najčešće korištenih zrakoplova u zemljama bivšeg Varšavskoga pakta. Broj aviona u redovnom servisu se danas ubrzano smanjuje radi propisa o ograničenju buke.

Model je doživio dugoročnu uslugu u oko 42 zemlje diljem Europe, Jugoistočne Azije, Bliskog Istoka, Afrike i Latinske Amerike. Pored redovitih putničkih usluga bio je također korišten kao potpora u ratnom zrakoplovstvu, vojsci i mornarici. Služio je za obuku pilota i navigatora kao i za istraživanje i testiranje projekata u zrakoplovstvu. U posljednjim godinama veći broj aviona preinačen je za VIP potrebe. Ukupno je izrađeno 852 Tu-134 aviona.

Dizajn i razvoj[uredi VE | uredi]

Stakleni nos zrakoplova i radar ispod trupa
Tu-134A

Prateći inovaciju francuskog aviona Sud Aviation Caravelle motori su i na TU-134 učvršćeni na nosačima u predjelu zadnjeg dijela trupa. Prednost ovakve ugradnje je neometano opstrujavanje zraka oko aeroprofila krila, bez ometanja od strane nosača i obloga motora kao i smanjenje buke u kabini. U isto vrijeme ugradnja teških motora na repni dio zrakoplova postavio je izazov za položaj centra težišta u odnosu na središte uzgona na krilima. Kako bi se napravilo mjesto za motore horizontalni stabilizator premješten je na vrh vertikalnog što je kao i kod DC-9 avionu dao prepoznatljiv T-rep.

Tijekom posjeta Francuskoj 1960., tadašnji sovjetski lider Nikita Hruščov bio je toliko impresionirani tihom kabinom Caravelle da je 1. kolovoza te godine uputio službeni nalog Tupoljevu za izradu Tu-124A sa sličnim rasporedom motora. 1961. sovjetska državna aviokompanija Aeroflot ažurirala je svoj zahtjev za osobine novog zrakoplova u pogledu povećanja korisnog tereta i broja putnika. Prvi prototip -124A, SSSR-45075 poletio je 29. srpnja 1963.

Nedugo zatim, 22. listopada 1963. ruši se britanski BAC 1-11 koji je imao sličan izgled. Ubrzo nakon polijetanja došlo je do zakretanja zrakoplova oko poprečne osi (en.: pitch-up) a visoko uzdignuti rep zrakoplova koji je trebao spriječiti zakretanje ušao je u turbulencije koje su stvarala krila.

Tupoljev je iz ove nezgode izvukao pouku te je radi bolje kontrole povećao repne površine na -124 za 30%. Kako je Aeroflot tražio veći zrakoplov nego je prvobitno planirano, Soloviev je dizajnirao jači D-30 turbofen motor. 20. studenog 1963. novi linijski putnički avion je službeno označen kao Tu-134.

Tu-134 je prepoznatljiv po svojim oštrim strijela krilima od 35 stupnjeva, u usporedbi s 25-28 stupnjeva na zapadnim avionima. Motori ugrađivani na prve Tu-134 nisu imali skretače mlaza (riverse) te je avion bio jedan od rijetkih putničkih koji je za kočenje nakon slijetanja koristio repni padobran. Većina elektronike je za svoj rad koristila istosmjernu struju. Prvi sovjetski putnički avioni predviđeni su za brzu preinaku u Tupoljev Tu-16 strateški bombarder tako da su i prvi Tu-134 imali prozirnu nosnu kupolu u kojoj se smještao navigator a podvozje je bilo opremljeno s niskotlačnim gumama radi korištenja na neuređenim pistama.

1968. Tupoljev je počeo raditi na poboljšanoj inačici Tu-134. Trup zrakoplova je produžen za 2,1 metar radi većeg broja sjedišta a u rep je ugrađen pomoćni motor (APU). Motori D-30 nadograđeni su sa skretačima mlaza kao zamjenom za kočni padobran. Prvi Tu-134A poletio je 22. travnja 1969. a prvi komercialni let bio je 9. studenoga 1970. godine.

Povijest korištenja[uredi VE | uredi]

Zemlje korisnici

U rujnu 1967. Tu-134 je napravio svoj prvi redovni let od Moskve do Adlera. Tu-134 bio je prvi sovjetski linijski putnički avion s međunarodnim certifikatom ICAO-a s kojim su avionu dopušteni letovi na međunarodnim rutama.

Avion se još uvijek rasprostranjeno koristi u Rusiji i drugim bivšim sovjetskim zemljama, no visoki troškovi goriva i održavanja sve više ograničavaju njegovu uporabu. 69 Tu-134 je uništeno u nesrećama i ratovima, 35 od njih su incidenti koji nisu doveli do potpunog uništenja letjelice a ni u jednom od preostalih 34 incidenata koji su doveli do potpune neupotrebljivosti aviona nitko unutar njega nije poginuo. Tu-134 je također izrađivan kao poslovni mlažnjak s preuređenom skupom unutrašnjosti kabine. S uvođenjem novih ICAO propisa o dozvoljenom nivou buke Tu-134 su radi svojih glasnih D-30 motora zabranjeni u mnogim europskim zračnim prostorima.

Najbrojnija flota Tu-134 još uvijek postoji u Rusiji (146 od oko 230 zrakoplova ovog modela). U ožujku 2007. ruski ministar prometa Igora Levitin izjavio je kako će se stari Tu-134 (kao i Tu-154) zamijeniti sa avionom Suhoj Superjet 100 ili sličnim stranim avionima u roku od pet godina.

Inačice[uredi VE | uredi]

Tu-134UBL
  • Tu-134 - prva inačica sa prozirnom nosnom kupolom. Prva serija mogla je prevesti do 64 putnika a kasnije serije 72 putnika. Izvorna oznaka je Tu-124A.
  • Tu-134A - druga inačica s nadograđenim motorima (ugrađen riversi) i poboljšannom avioelektronikom. Mogao je prevesti do 84 putnika. Sve A inačice izgrađene su također sa staklenom nosnom kupolom i radarskom kupolom na donjem dijelu trupa. Kasnije su nekoliko aviona modificirana na B standard s radarom u nosnoj gondoli.
  • TU-134A-2 - podinačica na kojoj je zamijenjen stakleni nos.
  • TU-134A-3 - podinačica pokretana s dva nadograđena Soloviev D-30 turbofen motora.
  • TU-134A-5 - tada najnovija podinačica s uključenim svim prijašnjim nadogradnjama.
  • Tu-134B - sljedeća serija s 80 sjedala i radarom premještenim u nosnu kupolu. Neki avioni su opremljeni i s dodatnim spremnicima za gorivo ispod trupa kako bi im se povećao dolet.
  • Tu-134BV - space shuttle istraživački model.
  • Tu-134LK - model za obuku austronauta.
  • Tu-134UBL - model za obuku posade za bombardere.
  • Tu-134UBK - mornarička inačica Tu-134UBL. Izrađen je samo jedan avion.
  • Tu-134BSh - model za trening navigacije, opremljena s Tu-22M radarom.
  • Tu-134SKh - inačica za spašavanje.

Tehničke karakteristike

Izvori podataka: Tupolev Tu-134 [1]

Osnovne karakteristike

  • posada: 3-4
  • kapacitet: 72-84 putnika
  • dužina: 37,1 m
  • raspon krila: 29 m
  • površina krila: 127,3 m2
  • visina: 9,02 m
  • širina trupa: 2,9 m
  • masa zrakoplova: 27.960 kg
  • maksimalna masa uzlijetanja: 47.600 kg
  • korisni teret: 8.200 kg

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 950 km/h
  • ekonomska brzina: 850-900 km/h
  • dolet: 1.900 km
  • najveća visina leta: 12.100 m
  • motor: Dva turbofen motora
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Tupoljev Tu-134

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Tupolev Tu-134. Preuzeto 10. svibnja 2006