Tupoljev Tu-160

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Tu-160 "Blackjack"
Tu 160 NTW 2 3 94 2.jpg
Opći podaci
Tip Strateški bombarder
Proizvođač Tupoljev
Probni let 18. prosinca 1981.
Uveden u uporabu 1987.
Prvotni korisnik SSSR
Broj primjeraka 35
Portal: Zrakoplovstvo Airplane silhouette 45degree angle.svg

Tupoljev Tu-160 (NATO naziv: "Blackjack") je nadzvučni teški bombarder s promjenjivom geometrijom krila dizajniran u bivšem SSSR. Najteži je borbeni zrakoplov ikad napravljen. Sličan američkom B-1 Lancer, Tu-160 je složeniji, dvostruko brži i može ponijeti više korisnog tereta. Zadnji je strateški bombarder dizajniran u bivšem SSSR-u. U uporabu je ušao 1987. i godine i još se proizvodi.

Razvoj[uredi VE | uredi]

Prvi natječaj za razvoj nadzvučnog strateškog bombardera je raspisan 1967. a cilj je bio razviti zrakoplov s brzinom krstarenja od Mach 3 kako bi konkurirao američkom XB-70 Valkyrie programu. Kasnije su dizajneri shvatili da će novi zrakoplov biti preskup pa su odlučili sniziti kriterije, a u međuvremenu američki XB-70 program je već bio prekinut.

Kokpit Tu-160

1972. SSSR je službeno objavio zahtjev za novim multi-misijskim bombarderom s promjenjivom geometrijom krila i maksimalnom brzinom od Mach 2,3 kao odgovor na američki B-1 Lancer program. Tupoljevov dizajn, 160M, je bio dizajniran kao leteće krilo, a konkurenti su mu bili Mjasiščev M-18 i Suhojev dizajn T-4[1]. Mjasiščevov dizajn koji je koristio promjenjivu geometriju krila je bio ocijenjen kao najuspješniji, dok je bilo poznato da samo Tupoljev može kvalitetno izvesti ovako složen projekt, stoga je proizvodnju 1973. preuzeo Tupoljev ali s Mjasiščevovim dizajnom.

Iako je B-1 projekt ukinut u SAD-u 1977. radovi na Sovjetskom bombarderu su se nastavili te je iste godine dizajn prihvaćen od strane glavnog komiteta a prvi let je obavljen 18. prosinca 1981.[2] Početak proizvodnje je odobren 1984. u tvornici Kazan Avijacije. Proizvodnja zrakoplova oznake Tu-160 (tvornička oznaka Proizvod 70) je izvorno planirala proizvodnju oko 100 zrakoplova, no na kraju ih je samo 35 napravljeno, uključujući tri prototipa.

Drugi prototip je izgubljen prilikom testiranja 1987. s tim da se posada uspješno katapultirala iz zrakoplova. Kasnije je proizvodnja usporena zbog nedostatka sredstava, a 1994. je konačno prekinuta. Danas se u tvornicama još uvijek nalazi nekoliko nedovršenih zrakoplova koji su u dobrom stanju, te bi ukoliko dobiju sredstava mogli biti završeni.

Dizajn[uredi VE | uredi]

Tu-160 vanjskim izgledom dosta podsjeća na Američki B-1 Lancer, no Tu-160 je dosta veći i ima veći domet. Pokreću ga četiri Kuznjecov NK-321 turbofan motora s naknadnim sagorijevanjem te na većim visinama može postići brzinu malo veću od Mach 2. Za duge misije, u nosu ima ugrađenu sondu za nadolijevanje goriva u letu, no ovo se rijetko koristi budući da ima veliki unutarnji kapacitet goriva od 130 tona što je dovoljno za 15 sati leta pri brzini krstarenja od 850 km/h (Mach 0,77).

Tu-160 na pisti

Iako je Tu-160 dizajniran da ima smanjen radarski i infracrveni odraz, nije pravi „stealth“ zrakoplov. No unatoč tomu, 25. travnja 2006. ruski zapovjednik Igor Khorov je objavio da su Tupoljevi Tu-160 uspjeli ući u zračni prostor arktičkog sektora SAD-a bez da su bili detektirani, što je dovelo do istrage unutar Američkog ratnog zrakoplovstva.

Tu-160 ima dva radara. Napadački radar Obzor-K (NATO naziv Clam Pipe) te Sopka radar za praćenje terena koji se koristi za automatski let pri niskim visinama. Za bombardiranje koristi opto-elektronski nišan, a oprema za elektronsko ratovanje uključuje aktivne i pasivne ometače.

Posadu čine 4 člana (pilot, kopilot, operater naoružanja te obrambeni operater) koji sjede na K-36DM sjedalima za katapultiranje[3]. Pilot zrakoplovom upravlja palicom, no instrumenti su analogni te pilotska kabina nema ni HUD (Heads Up Display). 2003. je objavljeno da će se modernizirati svi zrakoplovi što uključuje novu avioniku te mogućnost nošenja najmodernijeg naoružanja. Naoružanje se drži u unutarnjem prostoru kapaciteta 20.000 kg slobodnopadajućih bombi ili na rotoru za lansiranje raketa. Dio naoružanja može nositi i izvan trupa što mu daje ukupnu nosivost od 45.000 kg te ga čini najtežim bombarderom na svijetu.

1994. u Singapuru je predstavljena komercijalna demilitarizirana verzija Tu-160SK.

Povijest korištenja[uredi VE | uredi]

Sovjetski vojni dužnosnici ispred Tu-160

Tu-160 je prvi put javnosti prezentiran tijekom parade 1989. a već u razdoblju od jedne godine je postavio 44 svjetska rekorda u svojoj klasi. Dalekometni letovi započinju u travnju 1987. Do 1991. 19 zrakoplova je bilo smješteno u 184. regimentu Teških bombardera u Ukrajini gdje su zamjenjivali Tu-16 i Tu-22M. U siječnju 1992. Boris Jeljcin prekida proizvodnju s 35 proizvedenih zrakoplova do tada, a 19 od tih 35 su pripali Ukrajini koja je 1999. 8 zrakoplova vratila Rusiji u zamjenu za oprost dugova. Ostali su uništeni u sklopu dogovora o neširenju oružja za masovno uništenje. Sačuvan je samo jedan trup koji se koristi kao izložak.

Druga Ruska jedinica (121. teško bombarderska) naoružana s Tupoljevima Tu-160 je formirana u Engelsu 1992. no do 1994. je primila samo šest zrakoplova. Između 1999. i 2000. 121. jedinici je dodijeljeno još osam zrakoplova koji su vraćeni iz Ukrajine.

Inačice[uredi VE | uredi]

  • Tu-160S - Oznaka za serijski proizvedene zrakoplove kako bi se razlikovali od prototipova.
  • Tu-160V - Inačica koja je koristila tekući vodik kao pogon.
  • Tu-160 NK-74 - Unaprijeđena verzija s NK-74 motorima.
  • Tu-160M - Izdužena inačica sposobna nositi dvije dalekometne nadzvučne Kh-90 rakete.
  • Tu-160P - Dalekometna eskortna inačica.
  • Tu-160PP - Inačica za elektronsko ratovanje.
  • Tu-160R - Inačica za strateško izviđanje.
  • Tu-160SK - Komercijalna verzija.
  • Tu-170 - Konvencionalni bombarder dizajniran da zadovoljava SALT-2 ugovor.
Shematski prikaz

Tehničke karakteristike

Osnovne karakteristike

  • posada: 4
  • dužina: 54,1 m
  • raspon krila: 55,70 m(razvučena)/35,60 m (uvučena)
  • površina krila: 400 m2 / 360 m2
  • visina: 13,10 m
  • masa zrakoplova: 110.000 kg
  • maksimalna masa uzlijetanja: 275.000 kg

Letne karakteristike

  • najveća brzina: 2.220 km/h
  • dolet: 12.300 km
    • borbeni dolet: 7.300 km
  • brzina penjanja: 70 m/s
  • najveća visina leta: 16.000 m
  • omjer potisak/težina: 0,37
  • specifično opterećenje krila: 743 kg/m2
  • motor: 4× Kuznetsov NK-32 turbofen motora

Naoružanje

  • naoružanje:
  • Unutarnja nosivost od 40.000 kg
  • 6× Raduga Kh-55
  • 12× Raduga Kh-15

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Tupoljev Tu-160