Twyfelfontein

Twyfelfontein / ǀUi-ǁAis
	Svjetska baština – UNESCO
Država	Namibija
Godina uvrštenja	2007. (31. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	iii, v
Ugroženost	—
Poveznica	UNESCO:1255
Koordinate	20°35′26″S 14°22′20″E / 20.59056°S 14.37222°E
	Twyfelfontein class=notpageimage\| Lokacija Twyfelfonteina u Namibiji

Twyfelfontein (afrikaans za "nestalni potok"), službeno ǀUi-ǁAis (nama za "skakutavi izvor"), je stjenovito područje površine oko 574 m² u području Kunene na sjeverozapadu Namibije. Čini ga dolina oko potoka koja je uokvirena liticama pješčenjačke visoravni, te je jako suho i vruće područje s jako ledenim noćima (diurnalno područje). Ono je naseljeno posljednjih 6.000 godina, najprije lovcima-sakupljačima, a potom stočarima Hotentotima. Obje ove etničke skupine su koristile ovo područje kao svetište za šamanske rituale. Tijekom tog razdoblja nastalo je oko 2.500 prapovijesnih petroglifa (što je najveća koncentracija u Africi) i nešto slikarija. Zbog toga je Twyfelfontein upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi 2007. godine kao "potpuno mjesto visokokvalitetnih zabilješki ritualnog, obrednog i gospodarskog djelovanja lovačko-sakupljačkih društava u ovom dijelu Afrike u posljednjih 2.000 godina".

Povijest[uredi | uredi kôd]

Twyfelfontein dolina je od kamenog doba naseljena lovcima-sakupljačima Wilton kulture od oko prije 6.000 godina. Oni su napravili većinu petroglifa i vjerojatno sve slike. Od prije 2.000 do 2.500 godina Hotentoti naroda San (Bušmani) su zauzeli dolinu i nastavili praviti petroglife koji se jasno mogu razlikovati od starijih.^[1]

Područje su naselili Europljani tek nakon Drugog svjetskog rata, kada je suša nagnala bijele Afrikaans poljoprivrednike (Buri) da se dosele. Kasnije je aparthejdska vlada osnovala farme kao dio Odendaal plana i Twyfelfontein je postao dio Damaraland bantustana .Bijeli doseljenici su napustili Twyfelfontein 1965. god.^[2]

Topograf Reinhard Maack, koji je također otkrio slike "Bijele Gospe" na stijenama Brandberga, izvijestio je o petroglifima Twyfelfonteina 1921. god. Temeljitu istragu proveo je tek D. Levin koji je kupio zemljište za svoju farmu 1947. god. On je otkrio izvor i dao mu ime Twyfelfontein nakon što je više puta presušio.^[3] Ubrzo nakon toga Ernst Rudolf Scherz je započeo znanstvena istraživanja umjetnosti na stijenama 1950. god.^[4], kojima je opisano preko 2.500 petroglifa na 212 pješčenjačkih ploča. Danas se procjenjuje kako se na lokalitetu nalazi više od 5.000 pojedinačnih prikaza.

Odlike[uredi | uredi kôd]

Najstariji petroglifi se procijenjuju na oko 10.000 godina starosti, dok su novija djela nastala dolaskom stočarskih plemena (Hotentoti) oko 1000. godine,^[5] te se mogu prepoznati tri vrste petroglifa:

figure (životinje, ljudi i fantastična bića) vjerojatno su služile za šamanističke obrede, a prikazi ne-lokalnih životinja (pingvini, morski lavovi i sl.) dokazuju kontakte s priobaljem koje je udaljeno više od 100 km.
piktograi (krugovi, prstenovi, redovi točkica, i dr.) predstavljaju apstraktne oblike (npr. krda stoke iz visine, ali i nefigurativne pojmove.
gravure od svakodnevne uporabe (drobljenje žita, društvene igre, gong zvučno kamenje i sl.)

Pored njih na 13 mjesta se nalaze i slike rijetkim prikazom ljudi u crvenom okeru.^[6]