Ukupne otopljene tvari

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Mineralna voda ima veći udio Ukupne otopljene tvari (TDS) od pitke vode iz slavine.
Izmjerenom vrijednošću električne vodljivosti na električnom uređaju za mjerenje električne vodljivosti vode možemo procijeniti stupanj mineralizacije vode i tako ocijeniti o kojoj je vrsti vode riječ.

Ukupne otopljene tvari ili TDS (engl. Total Dissolved Solids) su u vodi otopljene anorganske soli. Mjerna jedinica je miligram na litru (mg/l). Glavninu soli čine kationi kalcija, magnezija, natrija i kalija, te anioni karbonata, hidrogenkarbonata, klorida, sulfata i nitrata. Otopljene tvari uvodi mogu utjecati na njen okus. Na temelju izmjerenih vrijednosti ocjenjuje se ukusnost vode za piće. [1]

Ukusnost vode Ukupne otopljene tvari ili TDS (mg/l)
Odlična < 300
Dobra 300 – 600
Dovoljna 600 – 900
Loša 900 – 1200
Neprihvatljiva > 1200

Ukupne otopljene tvari u vodi potječu kako od prirodnih izvora tako i od onećišćenja. Na vrijednost Ukupno otopljenih tvari mogu utjecati i miješanje morske vode sa slatkom (bočata voda), a i soli upotrebljene za odleđivanje cesta. Neki sastojci Ukupno otopljenih tvari, kao što su kloridi, sulfati, magnezij, kalcij i karbonati utječu na koroziju ili na stvaranje nakupina na vododistribucijskim sustavima (kamenac). Visoke razine TDS (> 500 mg/l) dovode do pojačanog oblaganja u vodovodnim cijevima, kotlovima, grijačima vode i ostalim kućnim pomagalima, kao što su kotlići i glačala na paru, te u industrijskim postrojenjima i uređajima. Takvo taloženje može dovesti do skraćenja životnog vijeka gore navedenih uređaja i značajne gubitke energije.

Voda sa izuzeto niskim koncentracijama Ukupno otopljenih tvari može biti također neprihvatljiva, zbog svog neukusnog, bljutavog okusa. Utvrđeno je, da koncentracija TDS u zalihama voda koja potječe iz prirodnih izvora, može se mijenjati od 30 mg/l do gotovo 6000 mg/l, što ovisi o topljivosti minerala u različitim geološkim razdobljima. [2]

Mjerenje ukupno otopljenih tvari[uredi VE | uredi]

Obično su dva načina da se mjere Ukupno otopljene tvari (TDS): električna vodljivost vode i gravimetrija. Gravimetrija je puno točnija metoda i češće korištena.

Gravimetrija[uredi VE | uredi]

Gravimetrija se osniva na izdvajanju pojedinih sastojaka iz ispitivanog uzorka u obliku teško topivog kemijskog spoja točno poznatog kemijskog sastava. Iz mase izlučenog kemijskog spoja ili elementa, kojeg kemijski sastav znamo, izračuna se količina ispitivane tvari.

Glavne skupine gravimetrijskih određivanja su:

Najjednostavniji slučaj gravimetrijskog određivanja nekog kemijskog spoja je kad samo taj spoj ili njegov sastojak taloži iz otopine pogodnim reagensom, dok ostali sastojci ostaju u njoj. Ako ne postoji posebni reagens, potrebno je odijeliti bilo dotični sastojak bilo ostale sastojke koji mu smetaju. Postupci odjeljivanja uglavnom se osnivaju na: taloženju, stvaranju složenih iona, izdvajanju (ekstrakciji), hlapljivosti, elektrolizi. [3]

Električna vodljivost[uredi VE | uredi]

Električna vodljivost vode je sposobnost vode da provodi električnu energiju. Ta sposobnost ovisi o prisutnosti iona, o njihovoj ukupnoj koncetraciji, o pokretljivosti i valenciji iona i o temperaturi mjerenja. Otopine većine anorganskih spojeva relativno su dobri vodići. Nasuprot tome molekule organskih spojeva, koje se ne razlažu u vodenoj otopini, električnu struju provode vrlo slabo (ako je uopće provode).

Jedinica mjere elektrovodljivosti je mikrosimens po centimetru (mS/cm), što je obrnuta vrijednost jedinici električnog otpora, mikroomu po centimetru, tj.: 1 S/cm = 1/(1 om/cm). Izmjerenom vrijednošću električne vodljivosti možemo procijeniti stupanj mineralizacije vode i tako ocijeniti o kojoj je vrsti vode riječ. [4]

Vrsta vode Električna vodljivost (mS/cm)
Jako čista voda (demineralizirana voda) < 0,05
Pitka voda < 1 000
Mineralna voda 1 000 – 3 000
Bočata voda > 1 000
Morska voda > 50 000

Ukupne otopljene tvari u vodi i zdravlje[uredi VE | uredi]

U ranijim studijima i istraživanjima koja su se provodila, primijećeno je, da povećana koncentracija TDS u vodi za piće povećava oboljenja od raka, koronarnog oboljenja srca, arterioskleroze i kardiovaskularnih poremećaja. Ukupna stopa smrtnosti također je povećana u odnosu s razinom koncentracije TDS u vodi za piće. U sažetku studije koja je provedena u Australiji navedeno je, da je smrtnost kod svih kategorija srčanih oboljenja povećana u zajednicama sa visokim razinama topljivih krutih čestica, kalcija, magnezija, sulfata, klorida, fluorida, alkaličnosti, ukupne tvrdoće i pH vrijednosti, kada se usporede sa onim vodama, gdje je razina bila niska. Pri tome se u odnosu na smrtnost od kardiovaskularnih bolesti nisu uzimali u obzir drugi moguci čimbenici, koji bi mogli dovesti do zabune.

Rezultati ograničene epidemiološke studije u bivšem Sovjetskom Savezu pokazuju, da je prosječan broj slučajeva upale žučne vrećice i žučnog kamenca tijekom petogodišnjeg perioda rastao sa prosječnom razinom suhog ostatka u podzemnim vodama. Mora se ipak navesti, da se broj slučajeva mijenja od godine do godine u jednom području, kao što se mijenjala razina suhog ostatka u svakom području, no nisu poduzeti nikakvi koraci, da se svi ovi čimbenici međusobno uzmu u obzir. [5]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. [1] "Kvaliteta vode", www.um-ng.hr, 2012.
  2. [2] "Higijena voda", www.hlede.net, 2012.
  3. [3] "Hidrokemija", Agronomski fakultet, Sveučilište u Zagrebu, www.agr.unizg.hr, 2006.
  4. [4] "Predled kvalitete pitke vode u Hrvatskoj", Literatura: “"Priručnik o temeljnoj kakvoći vode u Hrvatskoj", Dr. sc. Željko Dadić, www.um-ng.hr, www.waterline.hr, 2012.
  5. [5] "Voda - Mythos, Ethos, Praxis", Predavanje povodom Svjetskog dana voda, u nedjelju, 22. ožujka 2009. sa početkom u 17:00 sati, u prostorijama Generalnog konzulata Republike Hrvatske,2009.