Večićko polje

Izvor: Wikipedija

Večićko polje je relativno prostrana zaravan na riječnim nanosima pri ušću Cvrcke u Vrbanju, na nadmorskoj visini oko 320 m.[1]

Zemljopis[uredi | uredi kôd]

Vrbanja razdvaja ovo polje od „ravnica“ (310 m) iza Vrbanjaca, a oko Bosanke. To su Bare (na njenoj desnoj obali) i Luke (na lijevoj). Središnji dio polja je oko Večića. Uokviruju ga Vrbanja, Cvrcka i sjeveroistočne padine Čemernice, tj. njhovih uzvisina: Brižine (373 m n/v), u vijencu Klinića brda (650 m n/v) i Bajrića brda (460 m n/v) na padini Doca. Uzvodno, uz Vrbanju, nastavlja se u usku dolinsku livadu Vrhpolja koje odvaja Jelički potok koji se ulijeva u Vrbanju. Na spomenutom podbrđu su naseljena mjesta Večići, Hanifići, Draguljići i Marjenovići.[2][3][4][5]

Povijest[uredi | uredi kôd]

Večićko polje je oduvijek imalo egzistencijalni značaj za lokalno stanovništvo. Najprije je bilo izvor osnovnih prihoda od poljoprivrede i ostalih djelatnosti lokalnog stanovništva koje se mogu razvijati na plodnim riječnim nanosima. U davnoj i nedavnoj prošlosti bilo je značajno i za opstanak država Bosne i Bosne i Hercegovine.

Osmanlijsko doba[uredi | uredi kôd]

U davnoj prošlosti, Večićko polje je bilo poprište velike bitke za obranu Bosne od najezde Osmanlija. Tada su se oko Mlâvâ, plićaka i gaza na Vrbanji (između Večića i Vrbanjaca) sukobila osmanlijska vojska s braniteljima Bosne – probosanskm snagama iz gotovo cijele tadašnje države, nakon povlačenja pred nadmoćnim neprijateljem. Prema povijesnome kontekstu, to je bilo oko 1463., tj. pada Bosne pod osmanlijsku okupaciju, u borbama za obranu srednjovjekovne utvrde Kotora. Zahvaljujući tome, ovaj grad (današnji Kotor-Varoš) pao je tek 56 godina nakon toga.[6][7][8][9][10]

Bitka na Večićkom polju je, poslije prodora osmanlijske vojske preko Drine na Cvilinsko polje bio jedan od najsnažnijih bosanskih otpora nadolazećoj osmanlijskoj imperiji. Legenda o tri poginula brata (šehida) u toj bitci, na svojevrstan način, do danas ilustrira poštovanje stanovništva vrbanjske doline herojstva branitelja. Prema ustaljenoj inačici, oni su mrtvi nosili vlastite glave sve do Večića. Na navodnom mjestu njihove smrti, njima u spomen, na Večićkom polju podignuta su tri turbeta. U lokalnimi širim pučkim predajama se, i bez toga, već stoljećima veliča junaštvo bosanske vojske, unatoč velikom broju izginulih boraca na obje sukobljene strane.

Svojevrsna regionalna atrakcija nekada su bili redovni aliđunski (ilindanski, Sveti Ilija) vašari na Većićkom polju, svakog 2. kolovoza. Vjerojatno je to bilo tradicionalno zborište starobosanskih obreda, a potom i memorijalno dovište za odavanje poštovanja davne bitke i njenih šehida. Drevno turbe u središnjici zborišta ima status nacionalnog spomenika kulture u BiH.[11] U poraću nema Večićkih (privrednih, kulturnih zabavnih, tj. općih vašara, jer se u susjednim Vrbanjcima na Aliđun priređuje (kontra)zbor oko lokalne crkve. Takvih zborovanja prije rata nije bilo. Sada pažnju u ljetnom periodu privlače Vilen(j)ske vode i kanjon Cvrcke.

Rat u Bosni i Hercegovini[uredi | uredi kôd]

U proljeće 1992. srpske (para)vojne i policijske anage su započele „etničko čisćenje“ u cijeloj dolini Vrbanje, od Kruševa Brda do Banje Luke. Bošnjaci i Hrvati masovno su ubijani, a preostali su prognani. Njihova naselja su „do temelja" devastirana, ključujući i male dvorišne objekte.

Zahvaljujući zaštićenosti dubokog i nepristupačnog klanca Cvrcke (posebno sa skendervakufske strane, Bošnjaci Večićkog polja su, na sjeverozapadu srednje Bosne, najduže odolijevali neravnopravnim napadima srpskih (para)vojnih snaga, uključujući i zrakoplovstvo JNAu. Pokušali su sve da „ne osramote“ svoje daleke pretke. Zatim su se, uz ogromne žrtve, povukli prema slobodnom travničkom teritoriju. Iako u potpunom okruženju, Većićani i pridošli prognanici iz okolnih sela, organizirali su snažan otpor suprotstavljajući se višestruko nadmoćnijem neprijatelju. Zrakoplovi Ratnog zrakoplovstva bivše JNA višekratno su nadlijetali i bombardirali područje sela – projektilima velike razorne moći.[12][13][14] Nakon pola godine teških borbi, opterećeni velikim brojem ranjenika, u kroničnoj nestašici hrane i streljiva oko 500 boraca kreće u proboj. Uz njih je bio i veliki broj civila. Jedna od skupina (oko 200 ljudi), u proboju je zarobljena i odvedena u zgradu osnovne škole u Grabovici, gdje joj se gubi svaki trag. Prema do sada dostupnim podatcima (sa svjedočenja na tribunalu MKSJ u Haagu), većina njih brutalno je pogubljena.[15][16][17][18][19][20][21] Kolona od njih preko 180 je zarobljena na području Grabovice, gdje im se gubi svaki trag; njihovi posmrtni ostatci još uvijek nisu pronađeni.[11][22][23][24][25][26][27][28][29][30][31][32][33] To se posebno odnosi na Večiće, Hrvaćane, Hanifiće, Gariće, Orahovu, Rujevicu.[34][35][36][37][38]

Sva okolna hrvatska i bošnjačka sela, također su devastirana, a lokalno stanovništvo ubijano ili prognano. Za zločine nad stanovnicima spomenutih naselja još niko nije osuđen, unatoč brojnim dokazima.[39][40][41][42][43][44][45][46]

Postdaytonsko doba[uredi | uredi kôd]

Večićko polje je jedan od pozitivnijih primjera uspješno realizovanog projekta povratka prognanika. Međutim, bošnjačka djeca večićkog područja, u osnovnoj školi Sveti Sava u Vrbanjcima, zbog opstrukcije lokalne vlasti, još uvijek ne ostvaruju svoja osnovna ljudska prava po međunarodnim i ustavnim odredbama i nemaju nastavu na materinskom bošnjačkom jeziku.[47][48][49][50]

Tradicijski večićki vašari (svakog Aliđuna, 2. kolovoza) se od 1992. ne održavaju iz „sigurnosnih razloga“, jer aktualne vlasti organiziraju vjerski ilindanski (kontra)zbor kod crkve u susjednim Vrbanjcima. U predratnim vremenima takvog okupljanja nije bilo.

Vidi još[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Zemljopisna imena [1] Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  2. ↑ (srp.) Spahić M. et al. (2000): Bosna i Hercegovina (1:250.000). Izdavačko preduzeće „Sejtarija“, Sarajevo.
  3. ↑ (srp.)Mučibabić B., Ur. (1998): Geografski atlas Bosne i Hercegovine. Geodetski zavod BiH, Sarajevo.
  4. ↑ Gosurova mapa [2] Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  5. ↑ (srp.)Vojnogeografski institut, Izd. (1955): Kotor Varoš (List karte 1:25.000, Izohipse na 10 m). Vojnogeografski institut, Beograd.
  6. ↑ (eng.) Malcolm N. (1996): Bosnia: A Short History. New, Updating Edition, New York University Press, ISBN 0.814.755.615.
  7. ↑ (srp.) Idrizović M., Ur. (1987): Umjetničko blago Bosne i Hercegovine. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 86-01-01121-7
  8. ↑ Enciklopedija Jugoslavije, Izd. (1983): Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina – Separat iz II izdanja Enciklopedije Jugoslavije. Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb.
  9. ↑ (srp.) Imamović M. (1997): Historija Bošnjaka. „Preporod“, Sarajevo, UDK 949.715-323.1(=864).
  10. ↑ Klaić N. (1994): Srednjovjekovna Bosna - Politički položaj bosanskih vladara do Tvrtkove krunidbe. Eminex, Zagreb, ISBN 953-6112-05-1.
  11. ↑ a b Arhiva [3] Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  12. ↑ (srp.) Presuda Župljaninu i Stanišiću [4] Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  13. ↑ (srp.) Evakuacija stanovništva Većića [5][neaktivna poveznica] Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  14. ↑ (srp.) Islam i Bosna [6]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. svibnja 2014. (Wayback Machine) Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  15. ↑ Gutman R. (1993): A witness to genocide: The 1993 Pulitzer Prize-Winning Dispatches on the "Ethnic Cleansing" of Bosnia. Macmillan Publishing Company, Inc., New York, ISBN 13:978-0020329954;ISBN 0020329954
  16. ↑ Dokumenti o progonu stanovništva Općine Kotor Varoš [7][neaktivna poveznica] Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  17. ↑ Dokumenti o progonu stanovništva Općine Kotor Varoš [8]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. svibnja 2014. (Wayback Machine) Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  18. ↑ Agencija Sense [9]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. studenoga 2014. (Wayback Machine) Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  19. ↑ Agencija Sense [10]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 28. listopada 2014. (Wayback Machine) Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  20. ↑ Haški Tribunal [11]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. svibnja 2014. (Wayback Machine) Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  21. ↑ Transkripti MKSJ [12]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. svibnja 2014. (Wayback Machine) Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  22. ↑ TV FBiH [13]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. svibnja 2014. (Wayback Machine) Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  23. ↑ Beč J. (1997): Pucanje duše. Samizdat B92, Beograd, ISBN 86-7208-0106.
  24. ↑ Youtube [14] Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  25. ↑ Fena, Agencija (2013): Obilježavanje 21. godišnjice stradanja Bošnjaka u Kotor-Varoši–Još se traži 277 osoba, Avaz, 03. 11. 3013.
  26. ↑ Slučajevi MKSJ [15][neaktivna poveznica] Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  27. ↑ Iskazi protjeranih Kotorvaroških Hrvata [16]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. prosinca 2015. (Wayback Machine) Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  28. ↑ Iskazi protjeranih Kotorvaroških Hrvata [17]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. prosinca 2015. (Wayback Machine) Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  29. ↑ Izvještaj SFOR-a [18] Pristupljeno 20 srpnja 2019
  30. ↑ Suđenje Ratku Mladiću [19]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. studenoga 2014. (Wayback Machine) Pristupljeno 20. srpnja 2019
  31. ↑ Suđenje Brđaninu [20]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 12. svibnja 2014. (Wayback Machine) Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  32. ↑ Krstarica [21] Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  33. ↑ Krstarica [22]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine) Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  34. ↑ Iris M.(2009) NAPA Bulletin, Passages: The Ethnographic Field School and First Fieldwork. John Wiley & Sons, ISBN 9781444306965.
  35. ↑ "Families remember dead from 1992 Grabovica massacre ahead of Mladic trial". ITNSource. Reuters. 9 July 2012. Pristupljeno 2014-08-12.
  36. ↑ Waterfield B. (2012). "Ratko Mladic trial: with a clap and a cut-throat gesture, the 'Butcher of Bosnia' faces justice". The Daily Telegraph (London), Retrieved 2014-08-12.
  37. ↑ Rachel I. (2012): "Mladic Trial Witness Describes Escaping Mass Killing". Institute for War and Peace Reporting, Retrieved 2014-08-12.
  38. ↑ ICTY Prosecution (2012): „General Mladic had a hand in crimes'". Sense. 16 May 2012, Retrieved 2014-08-12.
  39. ↑ [23]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. prosinca 2015. (Wayback Machine) Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  40. ↑ Prodor iz Večića [24]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. svibnja 2014. (Wayback Machine) Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  41. ↑ Nezavisne novine [25] Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  42. ↑ Politika i aktuelnosti [26]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. svibnja 2014. (Wayback Machine) Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  43. ↑ Iskazi prognanih Kotorvarošana [27]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 26. prosinca 2015. (Wayback Machine) Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  44. ↑ Slobodna Europa [28] Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  45. ↑ Politika [29]  Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. svibnja 2014. (Wayback Machine) Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  46. ↑ Oslobođenje [30] Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  47. ↑ EU: Evropska konvencija o ljudskim pravima (prijevod na bošnjački). Council of Europe, European Commission, F-67o75, Strasbourg.
  48. ↑ Office of the High Representative (1995): Ustav Bosne i Hercegovine (prijevod na bošnjački). OHR, Sarajevo.
  49. ↑ OHR [31] Pristupljeno 20. srpnja 2019.
  50. ↑ Učenicima iz Vrbanjeca onemogućena nastava na bosanskom jeziku [32] Pristupljeno 20. srpnja 2019.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Večićko_polje&oldid=6749656"